Zagrebačka nadbiskupija

Nakon molitve nad prinosima i „Amen“ naroda, kojim završava obred pripreme oltara, sva snaga molitve pomiče se na novu razinu. Ovu promjenu označava svećenik koji vodi zajednicu na novu razinu kroz tri kratka, ali intenzivna dijaloga s narodom. Ovi obredni izričaji su drevni. Njihova uporaba na ovom mjestu euharistijske liturgije nalazi se u spisima koji datiraju s kraja drugog stoljeća. U prvom dijalogu svećenik širi ruke i kaže: „Gospodin s vama“. Narod odgovara: „I duhom tvojim“. Već smo vidjeli sličan dijalog na početku liturgije. Koji bi bio razlog ponavljanja ovog pozdrava sada, usred liturgije? Uostalom, svećenik i narod već su do sada imali obilje dijaloga. Pozdrav se ponavlja upravo zato što ćemo sada početi moliti s većim intenzitetom, a želimo li uspjeti, potrebna nam je božanska pomoć. Svećenik želi narodu ovu božansku pomoć. Njegov je pozdrav poput blagoslova u kojem podsjeća ljude da će, zajedno s njim, uskoro uputiti najveću molitvu Crkve.

Zajednici treba božanska pomoć za svoju ulogu u onome što će se dogoditi, ali zajednica je svjesna da će ta pomoć biti još potrebnija samom svećeniku koji će igrati središnju i jedinstvenu ulogu u ovoj molitvi. Od njega se traži još veća pažnja dok čini geste, uzima darove u ruke i izgovara riječi čiju je moć nemoguće u potpunosti shvatiti. Kao što smo rekli o ovom odgovoru na početku mise, kada se kaže: „I s duhom tvojim“, narod se obraća „duhu“ svećenika; odnosno onom najdubljem dijelu njegova bića, a to je služba u kojoj je posvećen upravo da vodi zajednicu u ovom svetom djelu. Narod zapravo govori: „Sada budi svećenik za nas“, svjestan da postoji samo jedan svećenik, sam Krist, i da onaj koji ga sada predstavlja mora biti u jasnoj harmoniji s Njim kako bi dobro izvršavao svoje svete dužnosti. Ako je svećenikov pozdrav poput blagoslova za narod, narod zauzvrat blagoslivlja svećenika. Narod zna da će, ako je svećenik u ovoj molitvi svim srcem, svim umom, svom dušom, to također biti prednost i za sam narod; jer je on u svakoj točki molitve voditelj i narod ne može dalje bez njega.

Vodeća uloga svećenika tijekom cijele euharistijske molitve trebala bi zajednicu učvrstiti u temeljnoj stvarnosti cijele molitve, a posebno ove koja je najintenzivnija od svih. Ta se stvarnost sastoji u činjenici da se Crkva obraća Ocu samo po Kristu, svojoj glavi. Svećenik je Kristov sakrament koji označava ovu stvarnost. Cjelokupna struktura molitve - sa svećenikom koji govori i djeluje i s narodom koji to prati i izgovara „Amen“ - na kraju - nešto je konkretno, otajstvo, u kojem Krista doživljavamo kao glavu tijela koji vodi svoje tijelo prema Ocu. Stoga su u ove prve tri razmjene dijaloga svećenik i narod prepoznali i s ljubavlju probudili obje uloge koje moraju igrati u onome što slijedi.

Sljedećom razmjenom dijaloga svećenik je već potpuno u ulozi Krista, glave svoga tijela. Autoritativnim glasom, ali također pun uzbuđenja i ljubavi prema onome što će se dogoditi, zapovijeda svom narodu: „Podignite svoja srca“. Na latinskom sursum corda - ova je fraza poput krika, doslovno: „Gore srca!“. A Krist, glava, govori svom tijelu kamo ide i da ide brzo, zato se potrebno probuditi i ići dalje. Idemo u nebo, gdje Krist sjedi zdesna Ocu. Sve što će se dogoditi tamo se događa.

Kao odgovor na to, tijelo kaže svojoj glavi: „Imamo kod Gospodina“; to jest, naša su srca tamo gdje si rekao da trebaju biti. Znamo zašto nas zoveš i upravo to želimo biti s tobom. Uistinu, ovaj poziv uvodi nas u cjelokupnost Kristova uskrsnuća, u Njegov sada, gdje su sadašnjost i prošlost sada prisutni, tako da već sada možemo biti na onom mjestu koje je za nas namijenjeno za cijelu vječnost. 

Imati srca na vrhu udaljava nas od bolova svakodnevnih briga, upravo zato što to možemo postići u perspektivi koja nam omogućava vidjeti krajnje značenje čak i njih. Pokoravamo se apostolovoj naredbi kada kaže: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“ (Kol 3, 1-4).

U frazi „život je vaš skriven s Kristom u Bogu“ trebali bismo još jednom prepoznati kršćansko značenje te, kao što smo vidjeli, sasvim posebne riječi, otajstvo. Uvijek nosi osjećaj nečeg skrivenog, ali sada i otkrivenog očima vjere. Kad srce postavimo visoko, vidimo da je nešto konkretno u našem životu skriveno s Kristom u Bogu. Odnosno, mi smo već na nebu gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Tijekom ove liturgije „Krist, naš život, pojavljuje se“ u sakramentalnim oblicima i vidjet ćemo da „ćemo se s njim pojaviti u slavi“. Ukratko, ono što se događa u misi je da mi izrazimo u sakramentalnom obliku, konačno i definitivno Kristovo očitovanje, koje će obuhvatiti sve članove njegova tijela, sada skrivenog u Njemu. Ta je budućnost već prisutna u onima koji, slušajući Kristov poziv, visoko podižu svoja srca.

Ne možemo biti tamo na nebu kamo nas je Krist doveo, ako prvo svećenik ne objavi razlog našeg boravka tamo: „Hvalu dajmo Gospodinu, Bogu našemu“. Zajednica odmah odgovora: „Dostojno je i pravedno“. U neposrednom smislu, unutar dinamike ovog trostrukog dijaloga, ono na čemu moramo zahvaliti je što su naša srca sada na visini; a to je moguće samo Božjom milošću. Zapravo, naša su srca visoko u ovom Kristovom času kao vrhunac svih silnih djela koja je Bog učinio za naše spasenje. I, kao što smo već mnogo puta rekli, ova snažna djela imaju središte: Kristovu smrt i ponovni život. Zato mi sada zahvaljujemo. Sam Krist zahvaljuje Ocu na uskrsnuću, zahvalnosti koja uključuje i Njegovu radost i činjenicu da možemo biti članovi uskrslog tijela. Upravo zbog ovog divnog dara očito i mi zajedno s Njim zahvaljujemo Ocu. Ništa ne može biti prikladnije, pravednije. Slijedi samo molitva zahvale. Zahvalnosti je ono što znači grčka riječ eucharistia. Zbog toga sve što se događa možemo misu nazvati euharistijom, zahvalnošću.

Prvi dio: Što se događa u misi? (I)
Drugi dio: Što se događa u misi? (II)
Treći dio: Što se događa u misi? (III) 
Četvrti dio: Što se događa u misi? (IV)
Peti dio: Što se događa u misi? (V)
Šesti dio: Što se događa u misi? - Uvodni obredi (I)
Sedmi dio: Što se događa u misi? - (Uvodni obredi II)
Osmi dio: Što se događa u misi? - Uvodni obredi (III)
Deveti dio: Što se događa u misi? - Uvodni obredi (IV)
Deseti dio: Što se događa u misi? - Zborna molitva
Jedanaesti dio: Što se događa u misi? - Služba riječi
Dvanaesti dio: Što se događa u misi? - Služba riječi (II)
Trinaesti dio: Što se događa na misi? - Čitanje Starog zavjeta 
Četrnaesti dio: Što se događa u misi? - Otpjevni psalam 
Petnaesti dio: Što se događa u misi? - Drugo čitanje 
Šesnaesti dio: Aleluja ili pjesma prije Evanđelja i Navještaj evanđelja
Sedamnaesti dio: Homilija  
Osamnaesti dio: Vjerovanje 
Devetnaesti dio: Molitva vjernika 
Dvadeseti dio: Što se događa u misi? - Priprema oltara i darova 
Dvadeset prvi dio: Što se događa u misi? - Prinos darova biskupu ili prezbiteru 
Dvadeset drugi dio: Što se događa u misi? - Molitve prikazanja 
Dvadeset treći dio: Što se događa u misi? - Euharistijska molitva (V)

Knjigu prevodi vlč. mr. Tomislav Hačko, a prijevod se objavljuje uz dozvolu autora i izdavača Gracewing Publishing.