Biskup Šaško predvodio sprovodne obrede za preminulog vlč. Miriana Šuvaka
Pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, u zajedništvu s okupljenim svećenicima, rodbinom, župljanima župe Svete Obitelji, prijateljima i poznanicima, predvodio je u ponedjeljak, 11. listopada 2021. godine na zagrebačkom Mirogoju sprovodne obrede za vlč. Miriana Šuvaka, umirovljenog svećenika Zagrebačke nadbiskupije, koji je preminuo u utorak 5. listopada 2021. godine u 79. godini života i 41. godini svećeništva.
Uvodeći u sprovodne obrede biskup Šaško govorio je o životnom putu vlč. Šuvaka te istaknuo da smo „došli molitvom i zajedništvom proslaviti dar vječnoga života koji nam je Bog darovao u uskrsnuću svoga Sina, u zahvalnosti za život koji smo s našim preminulim subratom dijelili u prolaznosti, sigurni u nadi da to zajedništvo nije prestalo nego je preobraženo u prelasku s ovoga svijeta u puninu radosti i ljubavi nebeskoga Oca.
Svaki ljudski život očituje određene posebnosti, a sprovodni su obredi sažetak, ali i dar jasnijih uvida, boljega vrjednovanja; rastanak i novi oblik sastanka u Bogu i u širini smisla. Dragocjena prisutnost bližnjih u redovitosti svagdana postane nam sama po sebi razumljiva. No, znamo da nije takva. Smrt i sprovod dragih ljudi zahvaćaju spomen, čiste dušu, razlučuju dobro od zla i daju novu snagu. Štoviše, otkrivaju zajedništvo.“
U homiletskom nagovoru, biskup Šaško je, nadovezujući se na izabrana čitanja i psalam koji naglašavaju svjetlo, rekao: „Činilo mi se primjerenim da upravo u ovome oblačnom listopadskom ozračju odjekne takav navještaj. Život velečasnoga Miriana usporediv je s unošenjem zrnaca, blagih valova svjetla, koje se kasnije očituje u svojoj raskoši. Mislim da neću pogriješiti tvrdnjom da nije volio isticati sebe. Štoviše, on sam često je bio neprimjetan, ali je ostavljao tragove svjetla koje nije moguće previdjeti.“
Podsjetivši na učiteljski poziv vlč. Šuvaka, koji je predavao predmet kemije u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati, biskup Šaško je istaknuo: „Svaki je čovjek stvoren na Božju sliku. Ona je jednaka u svima nama, ali o našoj slobodi, o našoj povezanosti s Gospodinom ovisi što ćemo odražavati. Velečasni Mirian je povezao kemijske spojeve i svoju vjeru, susrete s ljudima i njihove potrebe za vraćanjem Božjega svjetla i k Božjemu svjetlu.“
Na kraju homiletskog nagovora biskup Šaško je rekao kako vlč. Šuvaka pamti kao „uljudnog i blagog; posjedovao je finoću i poniznost od koje svi možemo učiti. I nadasve – zahvalan. Na tu njegovu odliku, nadograđujemo i mi svoju zahvalnost i ponizno molimo Gospodina da nas izbrusi u blago kamenje koje odražava svjetlo Duha.“
Sveta misa zadušnica za velečasnog Miriana
Sveta misa zadušnica za pokojnog velečasnog Miriana Šuvaka održana je u ponedjeljak 11. listopada u župnoj crkvi Svete Obitelji u Zagrebu. Velečasni Mirian kao svećenik služio je u ovoj župi 41 godinu i ostavio svoj trag u životima mnogih ljudi a posebno mladih.
Njegovog života prisjetili smo se prije samog početka svete mise kroz govor gospodina Berislava Pajića koji je u mladosti stasao u župnoj zajednici kroz aktivnosti, putovanja i hodočašća koje je vlč. Mirian organizirao i vodio. Berislavov osvrt imao je mnoge duhovite i sjetne momente na koje su prisutni vjernici reagirali kako kroz smijeh, tako i kroz pokoju suzu, a na kraju i kroz pljesak nakon kojeg je počela sama sveta misa zadušnica.
Misa je bila prožeta nadahnutim pjevanjem zbora Beatus koji je i ranije toga dana pjevao na sprovodu vlč. Miriana. Misu zadušnicu predvodio je župnik Danijel Dukić koji je u homiliji istaknuo poruku o uskrsnuću kao Božjem daru čovjeku te o tome kako se za samo uskrsnuće valja pripremati, i to zajedno sa svojim Stvoriteljem, a to nam je omogućeno sakramentalnim životom u krilu Crkve. Upravo za to je živio i služio velečasni Mirian.
Vlč. Mirian Šuvak, umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u utorak 5. listopada 2021. godine u 79. godini života i 41. godini svećeništva.
Vlč. Mirian Šuvak rođen je 21. listopada 1942. u Novoj Gradišci, od oca Zlatka i majke Marije Dolores rođene Butković. U Novoj Gradišci je i kršten 26. listopada iste godine. Osnovnu školu pohađao je u Ivanić Gradu, a gimnaziju u Zagrebu te položio ispit zrelosti 1961. godine. Upisao je studij teologije 1974. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te diplomirao 1980. Prethodno je završio studij na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao profesor radio je u srednjoj Šumarskoj školi u Delnicama i Karlovcu od 1969. do 1980.
Za svećenika ga je zaredio mons. Mijo Škvorc, pomoćni biskup zagrebački, 8. prosinca 1980. u Zagrebu u crkvi Gospe Lurdske. Od 1980. do 2005. godine djeluje kao duhovni pomoćnik u Župi Svete Obitelji u Zagrebu.
U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji je predavao kemiju od 1981. do 1991. Od 1991. do 2008. godine predavao je vjeronauk u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga u Zagrebu.
Aktivno je sudjelovao u pokretu Kursiljo od 1975. godine. Od 1987. vodio je molitvenu zajednicu u duhu Taizéa te sudjelovao na Novogodišnjim susretima koje organiziraju braća iz Taizéa, a i više puta je bio u samom Taizéu s mladima. Organizirao je mnoga hodočašća za mlade i odrasle, napose u Lourdes, Fatimu, Santiago de Compostela, Lisieux, Paray-le Monial, Le Puy, Rim, Pariz, Čenstohovu, Izrael, Egipat, Meksiko i Brazil. Vodio je mnoge duhovne obnove za mlade, napose u Hrvatskom Leskovcu. Organizirao je ljetovanja za mlade kršćane u kojima je bila sadržana i duhovno-molitvena komponenta (15 dana) u Velom Lošinju, Kalima i na otoku Kapriju u periodu od 1970. do 1991., svake godine. Vodio je molitvenu zajednicu "Otac A. Antić" od 1967.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenovao ga je 2005. župnikom in solidum u Župi Svete Obitelji u Zagrebu. Službu župnika in solidum vršio je od 4. rujna 2005. do 29. kolovoza 2021. godine, kada je umirovljen. Od 4. rujna 2021. godine boravio je u Svećeničkom domu sv. Josipa, a premunio je u bolnici "Merkur", gdje je u više navrata bio na liječenju.
Najviše je bio angažiran u radu s mladima, vodio molitvene grupe, osobito one u duhu Taizéa, vodio hodočašća s mladima i ostalim župljanima, posjećivao bolesnike u župi, ispovijedao i pružao duhovno vodstvo.
Vlč. Mirian Šuvak rođen je 21. listopada 1942. u Novoj Gradišci, od oca Zlatka i majke Marije Dolores rođene Butković. U Novoj Gradišci je i kršten 26. listopada iste godine. Osnovnu školu pohađao je u Ivanić Gradu, a gimnaziju u Zagrebu te položio ispit zrelosti 1961. godine. Upisao je studij teologije 1974. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te diplomirao 1980. Prethodno je završio studij na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao profesor radio je u srednjoj Šumarskoj školi u Delnicama i Karlovcu od 1969. do 1980.
Za svećenika ga je zaredio mons. Mijo Škvorc, pomoćni biskup zagrebački, 8. prosinca 1980. u Zagrebu u crkvi Gospe Lurdske. Od 1980. do 2005. godine djeluje kao duhovni pomoćnik u Župi Svete Obitelji u Zagrebu.
U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji je predavao kemiju od 1981. do 1991. Od 1991. do 2008. godine predavao je vjeronauk u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga u Zagrebu.
Aktivno je sudjelovao u pokretu Kursiljo od 1975. godine. Od 1987. vodio je molitvenu zajednicu u duhu Taizéa te sudjelovao na Novogodišnjim susretima koje organiziraju braća iz Taizéa, a i više puta je bio u samom Taizéu s mladima. Organizirao je mnoga hodočašća za mlade i odrasle, napose u Lourdes, Fatimu, Santiago de Compostela, Lisieux, Paray-le Monial, Le Puy, Rim, Pariz, Čenstohovu, Izrael, Egipat, Meksiko i Brazil. Vodio je mnoge duhovne obnove za mlade, napose u Hrvatskom Leskovcu. Organizirao je ljetovanja za mlade kršćane u kojima je bila sadržana i duhovno-molitvena komponenta (15 dana) u Velom Lošinju, Kalima i na otoku Kapriju u periodu od 1970. do 1991., svake godine. Vodio je molitvenu zajednicu "Otac A. Antić" od 1967.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenovao ga je 2005. župnikom in solidum u Župi Svete Obitelji u Zagrebu. Službu župnika in solidum vršio je od 4. rujna 2005. do 29. kolovoza 2021. godine, kada je umirovljen. Od 4. rujna 2021. godine boravio je u Svećeničkom domu sv. Josipa, a premunio je u bolnici "Merkur", gdje je u više navrata bio na liječenju.
Najviše je bio angažiran u radu s mladima, vodio molitvene grupe, osobito one u duhu Taizéa, vodio hodočašća s mladima i ostalim župljanima, posjećivao bolesnike u župi, ispovijedao i pružao duhovno vodstvo.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije