Zagrebačka nadbiskupija

Uoči 30. obljetnice stradanja Vukovara i Škabrnje te Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje donosimo intervju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića iz Vukovarskih novina. Razgovor je objavljen u broju 40 od 22. prosinca 1993., a s kardinalom Kuharićem razgovarali su Petar Brozović i Tomislav Čorak. Intervju prenosimo u cijelosti.

 

Na zagrebačkom Kaptolu novinare "Vukovarskih novina" primio je kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup-metropolita zagrebački. U vrlo srdačnom razgovoru, zahvalivši na prijemu i u ime Vukovaraca na sve ono što je za njih učinio, dotakli smo se nekih značajnih pitanja duhovnog života naroda i posebno prognanika.
 
Obzirom na tešku situaciju u kojoj se našao hrvatski narod i Hrvatska i Vi ste pridonijeli da Crkva zadrži ugled u narodu, što zasigurno nije bilo lako?
Kardinal F. Kuharić: Crkva je mogla zadržati svoju vjerodostojnost u narodu zastupajući čvrsto načela pravednosti, načela slobode, načela poštovanja, prava osoba i prava naroda. Zato je, na svoj način, bila obradovana procesom demokratizacije koji je konačno ostvario i slobodu hrvatskog naroda i hrvatsku državu, premda je ona uvijek živjela u svijesti naroda. Crkva je živjela u toj povijesti s narodom, ona i danas živi s narodom. Zato smo mi zastupali pravo na slobodu hrvatskog naroda, ali isto tako i pravo da se poštuju prava svih ljudi, svih građana Hrvatske. Hrvatska zaista treba biti pravna država u kojoj svaki građanin, koji želi pošteno raditi i živjeti, surađivati na zajedničkom dobru, može biti siguran bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Crkva s tim načelom nastupa unutar i izvan Hrvatske. To su univerzalna načela na temelju koji se možemo predstaviti svijetu sa svojom kršćanskom civilizacijom.
 

Foto: Glas Koncila
 

 

OVO JE RAT PROTIV KULTURE, POVIJESTI, IDENTITETA JEDNOG NARODA

Tijekom ratnih razaranja i stradanja agresor je posebno ciljao sakralne objekte. Na vukovarskom području nestale su mnoge crkve. Kako tumačite ta opredjeljenja?
Kardinal F. Kuharić: Nama statistike pokazuju da je u Hrvatskoj uništeno 130 katoličkih župa. Ne postoje više vjernici, ne postoje crkve, čak su i neka groblja sravnjena. Koji je bio motiv? To je sigurno motiv duboke nacionalne mržnje. Jedan je od tih agresorskih ljudi kazao mojem župniku: "Mi moramo izbrisati svaki trag katoličanstva i hrvatstva." Na tu mržnju su bili poticani kroz desetljeća, to se u ratnom sukobu izlilo kao rijeka, kao poplava koja sve razara, koja nema obzira niti prema osobi, niti prema kulturi, niti prema povijesti. Zapravo se željelo očistiti prostor za jednu novu i drugačiju državnu strukturu. To je zapravo u pozadini svega. Ne bih rekao da je u prvom planu vjerski motiv nego je više motiv protiv kulture, povijesti i egzistencije jednog naroda, njegovog identiteta.
 
Prognanička sudbina je vrlo teška. Crkva je bila i ostala s narodom, služeći mu i kao znak nade. Kako tumačite upravo prognaničku postojanost, njihovu snagu, trpljenje?
Kardinal F. Kuharić: Postoji vrijeme mira, postoji vrijeme rata. Vrijeme rata je uvijek vrijeme nesreće, vrijeme velikih nevolja, to je u svakom ratu. Svaki rat pogađa ljude i nanosi teške nevolje. Ovaj rat, nametnut Hrvatskoj, prouzrokovao je teške nevolje stotinama tisuća, ne samo osoba nego i obitelji. Kako sada ostati uspravan? U patnji može čovjek postati očajan, on može proklinjati, može izgubiti svaku nadu, ali ako ima vjeru u duši, ako ima povjerenja (a ipak je naš narod još uvijek sačuvao u svojoj duši vjeru!), povjerenje u Boga, onda će on u toj vjeri crpjeti snagu da ostane uspravan i u nevolji. Fizičko rušenje kuće, otimanje imovine, progon sve su to fizička nasilja koja dotiču čovjekovu, rekli bismo, vremensku egzistenciju, ali ne smiju dotaći njegovu dušu. Vukovarci svojim duhom moraju izdržati.

Foto: Glas Koncila
 

 

ISUSOV KRIŽNI PUT NIJE ZAVRŠEN NA GOLGOTI, NEGO USKRSNUĆEM

Najčešće se govori o obnovi gradova, sela, domova. Kako učiniti obnovu čovjeka?
Kardinal F. Kuharić: To će biti najvažnije. Ono što je fizički srušeno lakše će se izgraditi nego izliječiti dušu od rana koje su nanesene. Ta patnja prognanih ljudi koji su sve izgubili sigurno je velika, rana je duboka. Nju može samo vjera i Božja milost liječiti. Zato će trebati stalno ponovno vraćati nadu ljudima, vraćati je vjerom i povjerenjem u Božju providnost i pozivajući ih na molitvu, iskrenu molitvu. Opasna su raspoloženja koja se mogu događati ako progonstvo bude dugo trajalo. To treba isto liječiti. Treba ohrabrenje, da se to vrijeme izdrži. To je, rekao bih, naš križni put. Isusov križni put nije završen na Golgoti nego uskrsnućem. To je vjera. Čovjek je tajnovito biće koje je uključeno u Kristov misterij da proživi svoju Golgotu, ali da doživi svoje uskrsnuće.
 
Jedno sasvim ljudsko pitanje: Zašto se svijet tako odnosi prema našoj tragediji, stradanjima?
Kardinal F. Kuharić: Sigurno u svijetu ima uvaženih, kulturnih, crkvenih ljudi koji shvaćaju problem, koji bi željeli da ovog rata uopće nije bilo, ali oni nemaju moći da utječu na politiku svijeta. Ona ne slijedi uvijek principe nego slijedi interese. Nije se dovoljno odgovorno ulazilo u problem, ali se pristupalo pristrano radi interesa.
 

Čestitka kardinala Kuharića Vukovarcima za Božić i Novu godinu
 

 

PONUDA NADE JE PORUKA EVANĐELJA

Nalazimo se u vremenu nade, predbožićnih iščekivanja. Koja je Vaša poruka nade?
Kardinal F. Kuharić: Poruka nade je poruka evanđelja. Svijet u kojem živimo nije pravedan svijet, to je svijet grijeha, to je svijet otuđenja, taj je svijet odbacio svojom materijalističkom koncepcijom i čovjeka i život, i povijest i Boga. Zato imamo u tom svijetu toliko sukoba, toliko nepravde, toliko nasilja i toliko nemorala. Bog je sišao baš u takav svijet. Prvi Božić nije bio raspjevan i idiličan kakvim ga obično danas shvaćamo. Sveta obitelj proživljava iskustvo progonstva. Vukovarcima poručujem neka znaju da smo svi mi s njima solidarni u njihovoj patnji, da smatramo da je Vukovar simbol, opomena i izazov europskoj civilizaciji koja je trpjela da se dogodi Vukovar, da se razori grad, domovi obitelji, crkve, progone ljudi. To je na koncu XX. stoljeća Europi veliki izazovni simbol. Tu patnju Vukovaraca treba uložiti kao molitvu da Bog okrene tijek povijesti prema sigurnom miru, slobodi i povratku. Božić nas poziva da najprije očistimo svoju savjest, da u nama bude božićni mir. Slobodu u sebi moramo ostvariti. Osloboditi od svakog zla, mržnje, osvete, grijeha. Onda je čovjek jak da podnese teški križ koji mu postaje zalog spasenja. Vukovarci su posebno pogođeni, oni nose križ na svojim ramenima. Neka ga prihvate s povjerenjem u Božju ljubav, da zalog križa donese slobodu, povratak i mir svima.

Pripremio Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije