Zagrebačka nadbiskupija

Homilija na Misi posvete ulja

 
Draga subraćo u svećeništvu, draga braćo i sestre u Kristu!

1. Dok s jedne strane vidimo znakove koji najavljuju postpandemijsko vrijeme, mi smo i ove godine sabrani u crkvi svetog pape Ivana XXIII., jer i nakon dvije godine od potresa obnova naše Prvostolnice još nije započela. Njezina se obnova odugovlači, ponavljaju se obećanja o zagarantiranim europskim fondovima, zatim nerazumljivo dugo čekanje uputstava, izmjene i promijene u procedurama, ne snalaženja u kompetencijama, sporost i možda strah onih koji su zaduženi u preuzimanju odgovornosti, a vrijeme i rokovi prolaze, cijene rastu, posao stoji i čeka.
Procijenili smo i računamo s time da će cjelokupna obnova naše katedrale dugo trajati, ali potrebno je, radi sigurnosti i prijetećih opasnosti od novih narušavanja i šteta, ne odugovlačiti s konstruktivnom obnovom, što bi omogućilo da se Prvostolnica djelomično otvori za bogoslužje. Zagrebačka katedrala nije samo majka crkva naše Nadbiskupije, ona je znak grada Zagreba i simbol hrvatskoga identiteta. Stoga njezina obnova nije zadatak samo vjernika, već i odgovornih institucija Grada i Države.
 
2. Draga braćo svećenici i dragi vjernici, usprkos tome, mi smo sada ovdje kao živa i pomlađena Crkva, u ovoj novoj crkvi u zagrebačkoj Dubravi, sabrani na posebnom slavlju mise Posvete ulja. Ovo jedinstveno Slavlje liturgijske godine obično se slavi na Veliki četvrtak u prijepodnevnim satima, prije početka Vazmenog trodnevlja. Misu Posvete ulja slavi biskup zajedno sa svojim prezbiterijem. U njoj se posvećuje sveta krizma i blagoslivlja bolesničko ulje. Svetom krizmom, što je biskup posvećuje, pomazuju se krštenici, krizmanici, u svetim ređenjima mažu se ruke prezbitera i glava biskupa, zatim se mažu crkve i oltari kad se posvećuju. A bolesničkim se uljem bolesnicima u njihovim nevoljama pruža olakšanje.
Ovo Slavlje očituje zajedništvo  prezbitera sa vlastitim biskupom. U misi Posvete ulja koncelebriraju prezbiteri, jer su u posveti krizme svjedoci i suradnici svoga biskupa. Prezbiteri su valjani suradnici biskupskoga reda da bi se redovito izvršavalo od Krista povjereno apostolsko poslanje.
Prezbiteri su stoga dionici svete službe u izgradnji, posvećivanju i upravljanju naroda Božjega. U ovom se Slavlju ujedno na izvrstan način očituje jedinstvo svećeništva i Kristove žrtve koja u Crkvi neprestano traje. Mi sada zahvaljujemo Gospodinu Isusu što je Crkvi dao dar Euharistije i ustanovio svećeništvo.
Draga braćo svećenici, danas slavimo dies natalis našega svećeništva. „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!“ (Lk 4,18). Riječ Božja današnje Mise vodi nas na izvore našega svećeništva. Sam Duh Sveti čini nas dionicima onoga posvećenja kojim je za Krista i Gospodina pomazan jedinorođeni Očev Sin. Darom Duha Svetoga učvršćeni smo i osposobljeni da bismo u svijetu uprisutnjivali Kristovo otkupiteljsko djelo i da bismo iz naraštaja u naraštaj osiguravali službu Božjega milosrđa.
 
3. Draga subraćo u svećeništvu, tijekom korizme održali smo u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu svećeničke susrete po arhiđakonatima na temu: „Sinodalni hod nakon Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije“. Ti su susreti završavali bratskim objedom zajedno s bogoslovima u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, što je pružilo novu prigodu zajedničkog druženja s kandidatima za svećeništvo. Na svećeničkim susretima „sinodalnog hoda“ imali smo prigodu razmotriti razna pitanja, izazove i poteškoće s kojima smo se susretali i susrećemo se u razdoblju označenom pandemijom, potresom, a zadnjih tjedana i posljedicama povezanih sa strašnim ratom u ukrajinskoj zemlji, koji je uzrokovan napadom ruskih vojnih snaga na međunarodno priznatu državu Ukrajinu.
Dok suosjećamo sa žrtvama toga rata, u kojem su ukrajinski narod i ukrajinski državljani prisiljeni braniti svoju slobodu i demokratsko pravo na samoodređenje, molimo za mir kako bi što prije dobro pobijedilo grijeh zla, grijeh koji ubija, razara i uništava. Pozivam vas da nastavite karitativnom pomoću te primanjem prognanika priskočite u pomoć ljudima pogođenim nametnutim ratom. I mi smo bili u sličnim prilikama te su nam već dobro poznati takvi scenariji. Odajem priznanje našim župnim i drugim vjerničkim zajednicama te našem Caritasu na učinjenom, ali rat traje i potrebe rastu, stoga nemojmo se umoriti.
 
4. Nevolje i križevi, u nadi koja ne postiđuje, donose i nove izazove.  Na našim svećeničkim susretima došla je na poseban način do izražaja služba dekana. Stoga odajem priznanje prečasnim dekanima i svećenicima u dekanatima koji su se, osobito u pandemijskom vremenu, u ne lakim situacijama, dobro snalazili i organizirali bogoslužja i druge službe na svom području kad je, veći ili manji broj subraće u dekanatu, bio zbog bolesti spriječen u službi. To nas upućuje na obnovljeno svećeničko zajedništvo i suradnju u redovitom pastoralu, posebno u dekanatima i pastoralnim područjima, što je i svrha sinodalnog hoda na koji nas potiče papa Franjo.
Draga subraćo u svećeništvu, iako su epidemiološke mjere i ograničenja koja su zbog bolesti Covida 19 bile propisane uglavnom ukinute, još uvijek nam je potrebna doza opreznosti i strpljivosti dok se vraćamo redovitoj praksi vjerničkog, crkvenog i društvenog života. Kao što smo se do sada susretali s pojedincima i manjim skupinama vjernika koji nisu mogli prihvatiti mjere, za očekivati je i sada suprotan smjer da će neki pojedinci tražiti da se određene distance glede njih poštuju. Budimo, kao i do sada, strpljivi sa svojim vjernicima. Za vrijeme pandemije  povećavali smo broj liturgijskih slavlja, kako bi što više vjernika mogao sudjelovati. Nemojmo to prebrzo smanjivati. Na susretima su opetovano svećenici svjedočili da se vjernici polako vraćaju. Budimo ustrajni i strpljivo okupljajmo i pratimo povratak svojih vjernika. Dajmo im na raspolaganje dovoljno vremena za svetu ispovijed. Razumijevanje i strpljenje posebno je potrebno prigodom prvih pričesti i krizma. Znam, draga subraćo, da vam u svemu tome u ovim vremenima raznih pritisaka neće manjkati pastoralna ljubav.
 
5. Braćo u svećeništvu, dragi đakoni i kandidati za svećeništvo, u ovom povijesnom trenutku što ga živimo Isus i nas poziva, kao nekada apostole koji su stajali potkraj Genezaretskog jezera: „Izvezi na pučinu“ (Lk, 5,4). To činimo s pouzdanjem da je On Gospodar povijesti i ako se dademo Njime voditi možemo razlučiti put kojim nam je danas ići. Slijediti Božju volju znači neprestano nastojati promatrati Božjim očima stvarnost koju živimo. Naime povijest naše Crkve je slavna „upravo zato jer je povijest satkana od žrtava, nade, svakodnevne borbe, života utrošenog u služenje“ (papa Franjo, Evangelii gaudium, 96). Stoga nemojmo se bojati nego zahvalimo Bogu za današnje vrijeme u kojem nas je postavio i pozvao za Kristove službenike. Zahvalimo Bogu što pripadamo Crkvi zagrebačkoj i po njoj sveopćoj Crkvi.
Prigoda je ovo da zahvalimo Bogu za 19 novih svećenika zaređenih tijekom 2021. godine na području Zagrebačke nadbiskupije. Među njima je pet dijecezanskih: vlč. Višeslav Foretić, vlč. Hrvoje Maltarić, vlč. Vatroslav Siketić, vlč. Matija Slišković i vlč. Luka Tufeković.
Ako Bog da, 28. svibnja 2022. godine, u ovoj će se crkvi slaviti prezbitersko ređenje za koje se priprema devet dijecezanskih đakona, a njima će se priključiti i redovnički kandidati za prezbiterat. Crkva je mlada, jer ju Duh Sveti neprestano pomlađuje i zato s pouzdanjem gledamo u budućnost koja pripada Bogu.
U crkvenom zajedništvu povezani smo i s našim pokojnim svećenicima. U svoje misli i molitve unesimo i njih, posebno one koje je od prošlog Velikog četvrtka Gospodar života pozvao k sebi, a to su dijecezanski svećenici: vlč. Pavao Kunštek, vlč. Slavko Šagud, vlč. Stjepan Petika, vlč. Josip Radelja, vlč. Josip Belavić, vlč. Mirian Šuvak, vlč. Vinko Kanižaj, vlč. Petar Repić, vlč. Branko Bukvić, vlč. Mijo Šibonjić, vlč. Ivan Kobešćak, vlč. Ivan Buhin i vlč. Josip Antonac, te prezbiteri naših redovničkih zajednica: fra Ferdinand (Ivan) Klapež, OP, o. Franjo Korade, SJ, fra Božo Lujić, OFM, o. Ivan Hang, SJ, fra Petar Kinderić, OFM, don Sebastijan Filić, SDB, fra Stanko Duje Milić, OFMConv., don Marko Pavletić, SDB, fra Alojzije Mate Litrić, OFMConv., fra Nikola Vukoja, OFM i fra Leon Delaš, OFM.
Molimo u ovom Slavlju i za onu našu braću koja iz različitih razloga nisu sada s nama, a posebno za braću koja su svojom bolešću pridružena križu Gospodinovom. Molimo Boga i za subraću koja se nalaze u različitim teškoćama, kao i za onu koja su posustala na putu svećeničke službe te više nemaju snage obnavljati svoja svećenička obećanja.   
 
6. Draga braćo u svećeništvu, zahvalimo Isusu Kristu koji nas je pozvao u svećeništvo te obnovimo svoje pouzdanje u njegovu trajnu prisutnost među nama, posebno u Presvetoj Euharistiji. Obnovimo sada, dok slavimo spomendan kad je Krist podijelio svoje svećeništvo apostolima i nama, obećanja koja smo položili u biskupove ruke na dan svoga ređenja. Molimo Gospodina da ostanemo revni navjestitelji Radosne vijesti i zauzeti svjedoci pastoralne ljubavi.
A vi, predragi vjernici, podupirite svoje svećenike molitvom da mogu vjerno vršiti poslanje koje im je Krist povjerio. Svi zajedno molimo za nova duhovna zvanja u našoj Nadbiskupiji, hrvatskom narodu i čitavoj Crkvi. Neka nas na tom putu prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca. Amen.