Zagrebačka nadbiskupija

Homilija na Uskrs

Zagreb, Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca

 
Draga braćo i sestre!

Christus resurrexit! – Krist je uskrsnuo! Aleluja!

1. Krist je uskrsnuo. Krist je živ. Pobijeđeni su grijeh i smrt. Pobijeđen je neprijatelj čovjeka. Počelo je novo vrijeme, Kristovo vrijeme. Dragi vjernici, od uskrsnoga jutra ovaj navještaj odjekuje svijetom.

A onoga petka kada su se ljudi – zarobljeni grijehom – htjeli osloboditi Božje blizine, pribijajući na križ Pravednika, zemlja je potamnjela. Sjene tame i mraka Velikoga petka osjećamo i danas, dodirujemo ih, probijamo se kroz njih po boli, koju čovjek sebi i drugima nanosi, iako znamo da smo pozvani na radost života. Nažalost toliki su ljudi prikovani na križeve svijeta: na križeve gladi i napuštenosti, na križeve žednih ljubavi, istine i pravednosti, na križeve rata i progonstva, na križeve nasilja i ovisnosti, na križeve zlostavljanja i ponižavanja, na križeve oholosti i laži i tako redom možemo nabrajati.

Zatim Velika subota, koja je prethodila nedjelji Uskrsnuća, bila je različita od drugih. Žene iz Galileje potajno su pripremale pomast, a tama je još bila u njihovim srcima. Isusovi učenici bili su prestrašeni i zbunjeni onim što se dogodilo s njihovim Učiteljem. Isusova Majka Marija u šutnji je čekala. Bila je to subota Božje šutnje. Ali je došao Treći dan. Došao je u ono vrijeme i na onaj način, kako je to Bog odlučio.

2. Ljubav i nemirenje s tamom jednu su ženu potakli da požuri na grob. Sve se događalo u zoru uskrsnoga jutra, „još za mraka“ (Iv 20,1). Toga je jutra sve započelo trkom: najprije Marije Magdalene, a zatim dvojice učenika: Petra i Ivana. Marija Magdalena predstavlja one, koji željni života i ljubavi, ne mogu prihvatiti Učiteljevu smrt. Dvojica učenika predstavljaju one, koji nisu usvojili logiku umiranja.

No, toga jutra - „još za mraka“ - Bog je širom otvorio vrata neba i vratio čovjeku smisao života. Na grob stižu oni koji ljube Isusa. To je uvjet uskrsne vjere. U susretu s tragovima smrti, Bog nas vodi onkraj smrti, objavljujući da Isusov grob nije mjesto završetka života, već naprotiv mjesto susreta Gospodara života s ljudima koji su stvoreni za život i to za život koji ne prestaje, vječni život. Svjetlo Kristova uskrsnuća obasjalo je sav stvoreni svijet. Pobjednički krik smrti i pakla o mrtvome Isusu uzmiče, ostavljajući prostor radosnom navještaju: Krist je uskrsnuo!

3. Naš Bog jest Bog koji daruje radost i nadu. Lakše je prihvatiti Boga koji s nama dijeli naše boli, ali je često teže s njim dijeliti radost, jer nas ona obvezuje da gledamo dalje, da podignemo pogled i da ne ostanemo zatvoreni u sebe. Bog je u našim srcima zapalio iskru koja omogućuje promatrati svijet njegovim pogledom i koja omogućuje življenje u njegovu otajstvu.

Kao vjernici Uskrsnuća pozvani smo izgrađivati svijet zajedništva i solidarnosti, nasuprot obeshrabrenosti i sebičnosti. Na taj način ulazimo u križ sebedarne ljubavi. Tom ljubavlju Uskrs daje smisao našim križevima. Točno je da nas još uvijek prate i tmine života, ne samo glede naših pitanja i dvojbi, nego i glede ponuda koje nudi svijet bez Boga.

4. Kristovo uskrsnuće je univerzalni događaj koji je više od svih drugih događaja obilježio povijest. Taj jedinstveni događaj otvara novu dimenziju ljudskog postojanja. Isusovo Uskrsnuće je razbilo tamu smrti, jer je po njemu prodrlo u svijet novo Božje svjetlo. Bez događaja Kristova uskrsnuća, Isus bi bio i ostao možda samo nositelj nove nauke, naš život ne bi dobio krsnu, sakramentalnu snagu za temeljitu promjenu, a Crkva ne bi mogla biti prepoznata kao sakrament, znak i sredstvo nutarnjeg jedinstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (usp. LG, 1).

Isusovo uskrsnuće je središte naše vjere. Naša je vjera uzaludna i isprazna, ako je promatramo i živimo bez stvarnosti uskrsnuća (usp. 1 Kor 15,14). U svome uskrsnom tijelu, Isus prelazi u drugačiji život, onkraj prostorno-vremenskog  ograničenja. U Isusovom je uskrsnuću dosegnuta nova mogućnost ljudskog postojanja koja je otvorena za sve ljude.

Uskrsnuće otkriva Isusov božanski identitet, ali u njemu se nalazi i smisao stvaranja svijeta. Kristovo uskrsnuće otkriva otajstvo života, te poziv čovjeka na sudioništvo u nebeskom zajedništvu. Upravo zbog toga što Isusovo uskrsnuće zahvaća svakoga pojedinca i čitavu ljudsku povijest, u stanju je mijenjati ljudske živote. Uskrsnuće daje dimenziju služenja u ljubavi koja nastoji ublažiti trpljenja siromašnih i slabih, jer se objavila Ljubav koja je jača od grijeha i smrti.

5. Onog uskrsnog jutra Marija Magdalena opazi da je kamen s Isusova groba dignut. Taj kamen trebao je zauvijek zapečatiti utrobu zemlje, kao neka konačna presuda na koju nema priziva. Taj kamen predstavlja teret i tvrdoću svijeta koji je neosjetljiv za svjetlost. Ljudska povijest ne završava, ona se u različitim oblicima i načinima mijenja u vremenu, ali u nekim bitnim stvarima zadržava iste hirove.

Jesmo li osuđeni na mučno vraćanje na isto? Jesmo li osuđeni na to da ostanemo uvijek isti, nesposobni gledati svijet novim očima? Mi vjerujemo da to nije konačno stanje čovjeka. Iako je kamen na Isusovu grobu trebao zaustaviti Božji plan spasenja čovjeka, Isusovo uskrsnuće je to spriječilo.

Čovjek uvijek iznova upada u napast odmaka od milosti Uskrsnuća, kada pokušava živjeti kao da Boga nema, kada postane bezosjećajan na trpljenje drugih, kada na hirovit i sebičan način doživljava svoju slobodu apsolutnom, kada se ne želi priznati stvorenjem koje ovisi o Stvoritelju, kada društvo i kultura misle da su oni izvor morala, kada se kao jedina vrijednost postavlja osobno i trenutno blagostanje… Tada se okreće lice od Krista uskrsloga i živog i nastoji u tminu zemlje zatomiti navještaj Uskrsnuća.

6. Braćo i sestre, mi upiremo svoj pogled u Isusov križ. Ono što nam daje snagu da vjerujemo je Križ, ali ono u što vjerujemo je Pobjeda na Križu (usp. B. Pascal). To je izazov naše vjere. Isus je uskrsnuo i danas je živ, a u Euharistiji je na osobit otajstveni način prisutan među nama. Naime, kako piše filozof (Max Horkheimer) mi trebamo odbiti prihvatiti stvarnost po kojoj je krvnik vječno u pravu u odnosu na svoju žrtvu. Budućnost ne pripada nasilju. To je duboki smisao Uskrsa za nas, za našu sudbinu, za ljudsku povijest. Naime, Isusovo uskrsnuće nije odijeljeno od našega uskrsnuća.

Zbog toga i danas u ovoj Misi molimo za sve naše potrebe, za domovinu Hrvatsku, za cijeli svijet. Molimo posebno za mir u svijetu. Molimo ponajprije za mir u Ukrajini. Taj mir je potreban napadnutima, ali i napadačima, a najviše inicijatorima i zapovjednicima. Budimo i nadalje spremni karitativno pomoći, osobito u prihvaćanju prognanika. Naše nedavno iskustvo rata, stradanja i prognanstva, pojačava našu otvorenost  za velikodušnost. Duboko vjerujemo da će nevine žrtve donijeti blagoslov onima koji ovih tjedana prolaze Kalvariju nedostojnu čovjeka.

7.  Završavam ovo razmatranje riječima iz homilije što ju je blaženi Alojzije Stepinac održao u zagrebačkoj Prvostolnici na svetkovinu Uskrsa, 13. travnja 1941. godine. Samo istinoljubivo čitanje cijele propovijed blaženoga Alojzija, od 13. travnja 1941. godine, jasno govori koliki je utjecaj, a kamo li moć imao, odnosno nije imao, nadbiskup Stepinac, u odnosu na ondašnju vlast u Zagrebu.

Blaženi Alojzije tada je rekao: „Jedan od najljepših darova, što ih je Isus Krist donio svojim apostolima nakon slavnog uskrsnuća, bio je bez sumnja dar mira. Ako smo ikada osjećali vrijednost ovoga dara, to ga osjećamo danas, kad je čitav svijet nalik strahovitom uzburkanom oceanu, na kojem pojedinačni ljudski životi, a i čitavi narodi, postadoše igračka razbješnjelih valova strasti.

Upitajte, što misle o tom stari očevi i majke, koji ostadoše kao osamljeni panjevi bez sinova. Upitajte o tome žene, koje ostadoše bez pomoći muževa. Upitajte o tome djecu, koja ostadoše bez hranitelja. Upitajte o tome mladiće i muževe, koji su istrgnuti iz mirne obiteljske zajednice. Upitajte poglavare, koji moraju voditi brigu o bilo kojoj zajednici. Svi će vam potvrditi, da je mir jedno od najvećih dobara čovječanstva. I svima nam se, svima bez razlike, otima danas na sveti blagdan Kristova uskrsnuća uzdah iz grudi sličan onome, što svećenik moli kod oltara: 'Uskrsnuli Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir!' (Molitva za Pričest)“.

Aktualnost Blaženikovih riječi jaka je poruka za našu suvremenost. Stoga molimo: Gospodine, ne uskrati nam milost da te vidimo u svom životu i jačaj nas svojim Duhom da drugima budemo i darujemo tvoj mir.
S tim mislima i željama svima vama, vašima i svima koji su povezani s nama putem elektronskih medija čestitam Uskrs.
Sretan vam Uskrs, draga braćo i sestre u Kristu!