Crkva sv. Vinka u Frankopanskoj prva otvorila vrata vjernicima nakon potresa
Crkvu sv. Vinka Paulskoga je, tijekom mise koju je predslavio, blagoslovio biskupski vikar za pastoral i kancelar Zagrebačke nadbiskupije preč. Marko Kovač.
U osvijetljenoj i dotjeranoj crkvi s namještajem u intarziji, na početku slavlja svečano su zasvirale orgulje uz čiju je pratnju zbor sestara milosrdnica pjesmom obznanio sabranoj vjerničkoj zajednici: „Bog je u svom svetom hramu, Bog što okuplja svoj narod; On daje moć i silu svome puku!“
Sve okupljene redovnice i vjernike, na čelu sa svećenicima pozdravio je rektor crkve preč. Franjo Jačmenica. Misu je suslavio i don Anton Tamarut, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Preč. Kovač prenio je svima pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i pozvao ih da kao zajednica i pojedini vjernici prinesu u euharistijsku žrtvu nakane na koje mole i sve one ljude koji su u obnovu crkve utkali svoje žrtve i svoj rad. „Molimo Gospodina da bude uz nas u ovoj obnovi koja će se nastaviti i da je potkrijepi svojim blagoslovom da bismo mogli biti svjedočanstvo i znak one ljubavi kojom nas Bog ljubi i k sebi vodi.“ Dok je škropio crkvu i sve prisutne, zbor sestara pjevao je Psalam 103: „Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i sve što je u meni sveto ime njegovo.“
U nedjeljnom Evanđelju Isus je govorio o žetvi koja je velika ali radnika je malo. Nadovezujući homiliju na tekst Evanđelja, preč. Kovač istaknuo je situaciju u kojoj se našao mladi Filip Neri iz Firence kad je došao u Rim, nakon što su 1527. grad osvojili Germani i ostavili ga u ruševinama te se ni evanđelje u njemu nije propovijedalo. Filip, pun revnosti i žara u srcu, pitao se što mu je činiti? Čitao je pisma iz Indije sv. Franje Ksaverskog i mislio da i njega Gospodin zove u Indiju. Ali jedan mudri stari svećenik rekao mu je: „Filipe, neka Rim bude tvoja Indija.“ Doživio je ovu poruku kao svoj poziv da bude navjestitelj evanđelja u Rimu. Zaređen za svećenika, oduševljeno je naviještao i svjedočio za Gospodina osvojivši uz svoj rad svetost života. Još i danas sv. Filip Neri nosi naziv: „Apostol Rima“.
Na dan 3. srpnja, Crkva se spominje sv. Tome koji je bio apostol Indije. Svjedočio je za Isusa riječju i životom i izvršio svoje poslanje dajući sve od sebe u indijskom narodu. Sam Isus, kako je zapisao sv. Luka evanđelist, osim dvanaestorice apostola slao je propovijedati i svoje učenike. Čak je i drugu sedamdesetdvojicu poslao da dva po dva idu propovijedati u mjesta kamo je sam kanio doći. Bilo je, dakle, toga dana već 144 zaposlenih u službi navjestitelja o Njemu, o onome što je On govorio i činio. Najvažnije što je Isus učio bile su dvije zapovijedi ljubavi: ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. One su ključne za svakog navjestitelja. Tko nema u sebi ljubavi prema bratu čovjeku, ne može biti Isusov navjestitelj. Kada brat uz brata stoji, to je poput obrambenog zida oko grada. Samo ako smo se otvorili Istini, možemo prema evanđeoskim riječima ići poravnavati putove za Gospodinov dolazak – naglasio je preč. Kovač.
Nakon Isusovog uskrsnuća vrijeme je rada na njivi Gospodnjoj i ono traje sve do konca svijeta. Gospodin govori o velikoj žetvi, no izgovara i tužnu konstataciju „radnika je malo“. Onima koji se odazivaju na Isusov poziv i sasvim mu posvećuju svoj život, Gospodin obećava svoju vlast i snagu. Ali izganjati zloduhe, činiti čuda, svladavati poroke, nije njihova zasluga, nego Kristova.
„Navjestitelj treba svjedočiti riječju i životom. Tako možemo svjedočiti i biti Isusovi navjestitelji svi mi ovdje prisutni. Poput Filipa Nerija, i nas Gospodin poziva raditi na njivi za preobrazbu ovoga svijeta. Ta njiva neka bude tvoja okolina, obitelj, tvoje radno mjesto gdje ćeš svjedočiti svoj kršćanski i redovnički poziv i poslanje. Crkva koju smo danas blagoslovili neka bude prostor našeg okupljanja oko Gospodina, mjesto molitve i slavljenja, hram Božje prisutnosti u kojem ćemo se susretati i komunicirati sa živim Bogom“, zaključio je preč. Kovač.
Nakon euharistije rektor Jačmenica obavijestio je vjernike o redovnom rasporedu slavlja misa u obnovljenoj crkvi sv. Vinka: nedjeljom su mise u 7, 10:30 i 18:30, a radnim danom u 6:30 i 18:30.
U osvijetljenoj i dotjeranoj crkvi s namještajem u intarziji, na početku slavlja svečano su zasvirale orgulje uz čiju je pratnju zbor sestara milosrdnica pjesmom obznanio sabranoj vjerničkoj zajednici: „Bog je u svom svetom hramu, Bog što okuplja svoj narod; On daje moć i silu svome puku!“
Sve okupljene redovnice i vjernike, na čelu sa svećenicima pozdravio je rektor crkve preč. Franjo Jačmenica. Misu je suslavio i don Anton Tamarut, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Preč. Kovač prenio je svima pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i pozvao ih da kao zajednica i pojedini vjernici prinesu u euharistijsku žrtvu nakane na koje mole i sve one ljude koji su u obnovu crkve utkali svoje žrtve i svoj rad. „Molimo Gospodina da bude uz nas u ovoj obnovi koja će se nastaviti i da je potkrijepi svojim blagoslovom da bismo mogli biti svjedočanstvo i znak one ljubavi kojom nas Bog ljubi i k sebi vodi.“ Dok je škropio crkvu i sve prisutne, zbor sestara pjevao je Psalam 103: „Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i sve što je u meni sveto ime njegovo.“
U nedjeljnom Evanđelju Isus je govorio o žetvi koja je velika ali radnika je malo. Nadovezujući homiliju na tekst Evanđelja, preč. Kovač istaknuo je situaciju u kojoj se našao mladi Filip Neri iz Firence kad je došao u Rim, nakon što su 1527. grad osvojili Germani i ostavili ga u ruševinama te se ni evanđelje u njemu nije propovijedalo. Filip, pun revnosti i žara u srcu, pitao se što mu je činiti? Čitao je pisma iz Indije sv. Franje Ksaverskog i mislio da i njega Gospodin zove u Indiju. Ali jedan mudri stari svećenik rekao mu je: „Filipe, neka Rim bude tvoja Indija.“ Doživio je ovu poruku kao svoj poziv da bude navjestitelj evanđelja u Rimu. Zaređen za svećenika, oduševljeno je naviještao i svjedočio za Gospodina osvojivši uz svoj rad svetost života. Još i danas sv. Filip Neri nosi naziv: „Apostol Rima“.
Na dan 3. srpnja, Crkva se spominje sv. Tome koji je bio apostol Indije. Svjedočio je za Isusa riječju i životom i izvršio svoje poslanje dajući sve od sebe u indijskom narodu. Sam Isus, kako je zapisao sv. Luka evanđelist, osim dvanaestorice apostola slao je propovijedati i svoje učenike. Čak je i drugu sedamdesetdvojicu poslao da dva po dva idu propovijedati u mjesta kamo je sam kanio doći. Bilo je, dakle, toga dana već 144 zaposlenih u službi navjestitelja o Njemu, o onome što je On govorio i činio. Najvažnije što je Isus učio bile su dvije zapovijedi ljubavi: ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. One su ključne za svakog navjestitelja. Tko nema u sebi ljubavi prema bratu čovjeku, ne može biti Isusov navjestitelj. Kada brat uz brata stoji, to je poput obrambenog zida oko grada. Samo ako smo se otvorili Istini, možemo prema evanđeoskim riječima ići poravnavati putove za Gospodinov dolazak – naglasio je preč. Kovač.
Nakon Isusovog uskrsnuća vrijeme je rada na njivi Gospodnjoj i ono traje sve do konca svijeta. Gospodin govori o velikoj žetvi, no izgovara i tužnu konstataciju „radnika je malo“. Onima koji se odazivaju na Isusov poziv i sasvim mu posvećuju svoj život, Gospodin obećava svoju vlast i snagu. Ali izganjati zloduhe, činiti čuda, svladavati poroke, nije njihova zasluga, nego Kristova.
„Navjestitelj treba svjedočiti riječju i životom. Tako možemo svjedočiti i biti Isusovi navjestitelji svi mi ovdje prisutni. Poput Filipa Nerija, i nas Gospodin poziva raditi na njivi za preobrazbu ovoga svijeta. Ta njiva neka bude tvoja okolina, obitelj, tvoje radno mjesto gdje ćeš svjedočiti svoj kršćanski i redovnički poziv i poslanje. Crkva koju smo danas blagoslovili neka bude prostor našeg okupljanja oko Gospodina, mjesto molitve i slavljenja, hram Božje prisutnosti u kojem ćemo se susretati i komunicirati sa živim Bogom“, zaključio je preč. Kovač.
Nakon euharistije rektor Jačmenica obavijestio je vjernike o redovnom rasporedu slavlja misa u obnovljenoj crkvi sv. Vinka: nedjeljom su mise u 7, 10:30 i 18:30, a radnim danom u 6:30 i 18:30.
Svi prisutni pozvani su da iz crkve prijeđu u samostanski vrt gdje su sestre milosrdnice pripremile palačinke i osvježenje pa se slavlje nastavilo u radosne agape. (IKA)