Ne smijemo biti ravnodušni prema korupciji
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 18. rujna 2022.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prispodoba koju nam pred oči stavlja Evanđelje današnje liturgije (usp. Lk 16, 1-13) čini nam se malo teškom za razumjeti. Isus pripovijeda priču o korupciji: prispodoba je to o nepoštenom upravitelju, koji krade, a zatim, nakon što je to gospodar otkrio, pribjegava lukavstvu kako bi se izvukao iz te situacije. Pitamo se: u čemu se sastoji to lukavstvo – čovjek koji mu pribjegava je korumpirana osoba – i što nam Isus želi reći?
Iz prispodobe vidimo da je ovaj upravitelj upao u nevolje jer se okoristio imetkom svojega gospodara; sad će morati položiti račun i ostat će bez posla. Ali on se ne da, ne miri se sa sudbinom i ne glumi žrtvu; naprotiv, odmah pribjegava lukavstvu, traži rješenje, snalažljiv je. Isus uzima za polazište tu priču da nam uputi prvu provokaciju: „sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“ (r. 8). Odnosno, događa se da onaj tko živi u tami, prema određenim svjetovnim kriterijima, zna se snaći i usred nevolja, zna biti prepredeniji od drugih; naprotiv, Isusovi učenici, odnosno mi, ponekad puštamo da nas svlada pospanost, ili smo pak naivni, ne znamo samoinicijativno tražiti načine kako se izvući iz teškoća (usp. Evangelii gaudium, 24). Mislim, primjerice, na trenutke osobne, društvene, ali i crkvene krize: ponekad dopuštamo da nas svlada malodušje ili kukamo i proglašavamo se žrtvom. Umjesto toga – kaže Isus – može se biti i lukav prema evanđelju, biti budan i pozoran u razlučivanju stvarnosti, biti kreativan u traženju dobrih rješenja, za nas i za druge.
Ali ima i drugo učenje koja nam Isus nudi. U čemu se, naime, sastoji upraviteljevo lukavstvo? On odlučuje otpustiti dio duga dužnicima te se tako s njima sprijateljuje, u nadi da će mu moći pomoći kad ga gospodar izbaci. Prije je zgrtao bogatstva za sebe samoga, sada ih koristi za sklapanje prijateljstava koja mu mogu pomoći u budućnosti. Na isti način -krađom. A Isus nam, zatim, nudi učenje o korištenju dobara: „napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“ (r. 9). Drugim riječima, da bismo zadobili život vječni nije potrebno gomilati dobra ovoga svijeta, već ono što je važno jest milosrđe koje ćemo živjeti u našim bratskim odnosima. Evo dakle Isusova poziva: ne koristite dobra ovoga svijeta samo za sebe i za svoj egoizam, nego se služite njima za stvaranje prijateljstava, za stvaranje dobrih odnosa, za vršenje djela ljubavi, za promicanje bratstva i brigu za najslabije.
Braćo i sestre, i u današnjem svijetu imamo priče o korupciji poput ove koju nam donosi Evanđelje; nepoštena ponašanja, politička bezakonja, egoizmi koji dominiraju odabirima pojedinaca i institucija i mnoge druge mutne situacije. Ali mi kršćani ne smijemo se obeshrabriti ili, još gore, pristajati uz to, biti ravnodušni. Naprotiv, pozvani smo biti kreativni u činjenju dobra, s evanđeoskom razboritošću i oštroumnošću, služeći se dobrima ovoga svijeta – ne samo materijalnim, nego svim darovima koje smo primili od Gospodina – ne zato da bismo se mi sami obogatili, nego da bismo stvarali bratsku ljubav i socijalno prijateljstvo. To je jako važno: svojim ponašanjem stvarati socijalno prijateljstvo.
Pomolimo se Presvetoj Mariji da nam pomogne biti poput nje siromašni duhom, a bogati u međusobnom milosrđu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Zahvalan sam Bogu na putovanju u Kazahstan na kojem sam boravio proteklih dana, u prigodi sedmog Kongresa poglavara svjetskih i tradicionalnih religija. Spremam se o tome govoriti na općoj audijenciji iduće srijede.
Žalostan sam zbog nedavnih sukoba između Azerbajdžana i Armenije. Izražavam duhovnu blizinu obiteljima žrtava i pozivam dvije strane na poštivanje primirja, u svjetlu mirovnog sporazuma. Ne zaboravimo: mir je moguć kad oružje utihne, a dijalog počne! Nastavimo moliti za mučenički ukrajinski narod i za mir u svakoj zemlji pogođenoj ratnim krvoprolićem.
Želim zajamčiti svoje molitve za stanovništvo regije Marche pogođeno snažnom poplavom. Molim za poginule i njihove obitelji, za povrijeđene i za one koji su pretrpjeli velike štete. Neka Gospodin dade snage tim zajednicama!
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja. Posebno pozdravljam redovnice Bezgrješne Marije iz više zajednica u Africi, Latinskoj Americi, Aziji i Europi; kao i vjernike iz Sevilje i članove udruge Gruppo Secolare Nostra Signora del Cenacolo.
Pozdravljam skupinu vjernika iz Caturana, u biskupiji Capua; krizmanike iz Gazzanige (Bergamo) i Solierea (Modena); članove zajednice “Figli in Cielo”; Pro Loco iz Lacija i skupinu liječnika veterinara iz pokrajine Verona, s njihovim obiteljima. Pozdravljam također mlade iz „Franjine ekonomije („Economy of Francesco“), koji su danas ovdje na trgu: uvijek idite samo naprijed! Vidimo se uskoro u Asizu.
Poseban pozdrav siromasima i volonterima „Zakejeve kuće“ („Casa di Zacchaeus“) u Mesagneu: neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas Majka Božja čuva.
Prispodoba koju nam pred oči stavlja Evanđelje današnje liturgije (usp. Lk 16, 1-13) čini nam se malo teškom za razumjeti. Isus pripovijeda priču o korupciji: prispodoba je to o nepoštenom upravitelju, koji krade, a zatim, nakon što je to gospodar otkrio, pribjegava lukavstvu kako bi se izvukao iz te situacije. Pitamo se: u čemu se sastoji to lukavstvo – čovjek koji mu pribjegava je korumpirana osoba – i što nam Isus želi reći?
Iz prispodobe vidimo da je ovaj upravitelj upao u nevolje jer se okoristio imetkom svojega gospodara; sad će morati položiti račun i ostat će bez posla. Ali on se ne da, ne miri se sa sudbinom i ne glumi žrtvu; naprotiv, odmah pribjegava lukavstvu, traži rješenje, snalažljiv je. Isus uzima za polazište tu priču da nam uputi prvu provokaciju: „sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“ (r. 8). Odnosno, događa se da onaj tko živi u tami, prema određenim svjetovnim kriterijima, zna se snaći i usred nevolja, zna biti prepredeniji od drugih; naprotiv, Isusovi učenici, odnosno mi, ponekad puštamo da nas svlada pospanost, ili smo pak naivni, ne znamo samoinicijativno tražiti načine kako se izvući iz teškoća (usp. Evangelii gaudium, 24). Mislim, primjerice, na trenutke osobne, društvene, ali i crkvene krize: ponekad dopuštamo da nas svlada malodušje ili kukamo i proglašavamo se žrtvom. Umjesto toga – kaže Isus – može se biti i lukav prema evanđelju, biti budan i pozoran u razlučivanju stvarnosti, biti kreativan u traženju dobrih rješenja, za nas i za druge.
Ali ima i drugo učenje koja nam Isus nudi. U čemu se, naime, sastoji upraviteljevo lukavstvo? On odlučuje otpustiti dio duga dužnicima te se tako s njima sprijateljuje, u nadi da će mu moći pomoći kad ga gospodar izbaci. Prije je zgrtao bogatstva za sebe samoga, sada ih koristi za sklapanje prijateljstava koja mu mogu pomoći u budućnosti. Na isti način -krađom. A Isus nam, zatim, nudi učenje o korištenju dobara: „napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“ (r. 9). Drugim riječima, da bismo zadobili život vječni nije potrebno gomilati dobra ovoga svijeta, već ono što je važno jest milosrđe koje ćemo živjeti u našim bratskim odnosima. Evo dakle Isusova poziva: ne koristite dobra ovoga svijeta samo za sebe i za svoj egoizam, nego se služite njima za stvaranje prijateljstava, za stvaranje dobrih odnosa, za vršenje djela ljubavi, za promicanje bratstva i brigu za najslabije.
Braćo i sestre, i u današnjem svijetu imamo priče o korupciji poput ove koju nam donosi Evanđelje; nepoštena ponašanja, politička bezakonja, egoizmi koji dominiraju odabirima pojedinaca i institucija i mnoge druge mutne situacije. Ali mi kršćani ne smijemo se obeshrabriti ili, još gore, pristajati uz to, biti ravnodušni. Naprotiv, pozvani smo biti kreativni u činjenju dobra, s evanđeoskom razboritošću i oštroumnošću, služeći se dobrima ovoga svijeta – ne samo materijalnim, nego svim darovima koje smo primili od Gospodina – ne zato da bismo se mi sami obogatili, nego da bismo stvarali bratsku ljubav i socijalno prijateljstvo. To je jako važno: svojim ponašanjem stvarati socijalno prijateljstvo.
Pomolimo se Presvetoj Mariji da nam pomogne biti poput nje siromašni duhom, a bogati u međusobnom milosrđu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Zahvalan sam Bogu na putovanju u Kazahstan na kojem sam boravio proteklih dana, u prigodi sedmog Kongresa poglavara svjetskih i tradicionalnih religija. Spremam se o tome govoriti na općoj audijenciji iduće srijede.
Žalostan sam zbog nedavnih sukoba između Azerbajdžana i Armenije. Izražavam duhovnu blizinu obiteljima žrtava i pozivam dvije strane na poštivanje primirja, u svjetlu mirovnog sporazuma. Ne zaboravimo: mir je moguć kad oružje utihne, a dijalog počne! Nastavimo moliti za mučenički ukrajinski narod i za mir u svakoj zemlji pogođenoj ratnim krvoprolićem.
Želim zajamčiti svoje molitve za stanovništvo regije Marche pogođeno snažnom poplavom. Molim za poginule i njihove obitelji, za povrijeđene i za one koji su pretrpjeli velike štete. Neka Gospodin dade snage tim zajednicama!
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja. Posebno pozdravljam redovnice Bezgrješne Marije iz više zajednica u Africi, Latinskoj Americi, Aziji i Europi; kao i vjernike iz Sevilje i članove udruge Gruppo Secolare Nostra Signora del Cenacolo.
Pozdravljam skupinu vjernika iz Caturana, u biskupiji Capua; krizmanike iz Gazzanige (Bergamo) i Solierea (Modena); članove zajednice “Figli in Cielo”; Pro Loco iz Lacija i skupinu liječnika veterinara iz pokrajine Verona, s njihovim obiteljima. Pozdravljam također mlade iz „Franjine ekonomije („Economy of Francesco“), koji su danas ovdje na trgu: uvijek idite samo naprijed! Vidimo se uskoro u Asizu.
Poseban pozdrav siromasima i volonterima „Zakejeve kuće“ („Casa di Zacchaeus“) u Mesagneu: neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas Majka Božja čuva.
Želim svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!