Zagrebačka nadbiskupija

 

 

FOTOGALERIJA

Kratka povijest obnove Zagrebačke katedrale

Prvi radovi na obnovi Zagrebačke katedrale započeli su još 1937. godine, za vrijeme dok je zagrebački nadbiskup bio kardinal Alojzije Stepinac. Tada su radovi započeti na obnovi južnog zvonika i trajali su do 1941. kada ih prekida Drugi svjetski rat.

Radovi na obnovi nastavljeni su 1967. godine obnovom gotičke dekoracije na sjevernom zvoniku, a na poseban način radovi su se intenzivirali nakon 1974. godine. Tako se od 1974. do 1980. obnavljalo krovište katedrale (dotrajali glazirani crijep privremeno je zamijenjen bakrenim pokrovom), od 1981. do 1986. pristupilo se obnovi unutrašnjosti katedrale, a 1990. započelo se s vanjskom obnovom koja traje sve do naših dana. Ta obnova se nastavlja budući da je Zagrebačka katedrala pretrpjela znatna oštećenja u potresima koji su pogodili grad Zagreb i okolicu u ožujku i prosincu 2020. godine.

Ovih dana, nakon dugog proteka vremena, zbog daljnjih radova na obnovi pogled na prednji dio katedrale ne zaklanjaju skele.

Sveci – naši i čuvari Katedrale

Samim time pogledu su nam se otkrili i kipovi svetaca kojima je ukrašeno pročelje katedrale i kojima se čovjek rado utječe u zagovor ili moli za pomoć kada je pritisnut kojom nevoljom ili životnom poteškoćom.



Iznad ulaza u katedralu, u zabatnom trokutu ističu se tri kipa: Krista Učitelja (u sredini) te svetih kraljeva: Stjepana (desno) i Ladislava (lijevo). U kutovima trokuta nalaze se prikazi dva anđela koji u svojim rukama drže ispisano Domus Dei et porta coeli (Kuća Božja i vrata nebeska).

S obje strane ulaza u katedralu nalaze se kipovi svetaca i to s desne strane:
- sv. Katarine Aleksandrijske, zaštitnice filozofa, teologa i učitelja, pomoćnice kod bolesti jezika i govornih mana; spomendan 25. studenoga;
- sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, pomoćnika u požarima; spomendan 4. svibnja;
- sv. Ćirila;



a s lijeve strane:
- sv. Barbare, zaštitnice rudara, topnika, umirućih, pomoćnice kod groma i opasnosti požara, vojnika, radnika u ljevaonicama, arhitekata i geologa; spomendan 4. prosinca;
- sv. Jurja, zaštitnika od ratnih opasnosti, groznice, kuge, domaćih životinja; zaziva ga se i za lijepo vrijeme; spomendan 23. travnja;
- i sv. Metoda; spomendan mu se slavi sa sv. Ćirilom 5. srpnja i zaštitnici su slavenskih naroda, ali i Europe.

Iznad svakog od tih kipova nalazi se anđeo koji u svojim rukama drži traku s ispisanim imenom sveca.

Točno iznad ulaznih vrata u Katedralu nalazi se prikaz Presvetoga Trojstva.



U timpanonu (između sjevernog i južnog zvonika) nalazi se kip Bogorodice s djetetom Isusom i anđelima; svetkovinu Marije Bogorodice Crkva slavi se 1. siječnja.



Lijevo i desno od rozete postavljeni su kipovi sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja. Svetoga Josipa hrvatski narod časti kao svoga zaštitnika, a svetkovina mu je 19. ožujka, a rado ga se Crkva spominje i kao Radnika 1. svibnja. Kao i sv. Josipa, tako se i sv. Ivana Krstitelja spominjemo dva puta godišnje posebnim danima i to: 24. lipnja (svetkovina njegova Rođenja, sredina građanske godine) i 29. kolovoza (Glavosijek).



Iznad kipova sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja nalaze se kipovi sv. Ilije proroka i sv. Roka isposnika. Sv. Iliju Crkva slavi 20. srpnja i posebno ga zaziva za zaštitu od oluje, groma i vatre, a sv. Roka slavi 16. kolovoza i zaštitnik je od kuge i kolere.

Na samom vrhu, desno od timpanona, svoje mjesto pronašli su kipovi sv. Franje Ksaverskog i sv. Pavla Pustinjaka, a lijevo od timpanona kipovi su sv. Ivana Kapistranskog i sv. Dominika. Sv. Franju Ksaverskog Crkva časti 3. prosinca i zaštitnik je misija. Sv. Pavao Pustinjak slavi se 15. siječnja, a zaštitnik je pavlinskog reda koji je dao nemjerljiv doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti.



Sv. Ivana Kapistranskog Crkva se spominje 23. listopada, a budući da je umro u gradu Iloku 1456. godine, braneći ga od neprijateljeva napada, njegov je moćni zaštitnik. I na samome kraju, ne manje bitan, sv. Dominik zaštitnik je reda propovjednika (dominikanaca) kojeg Crkva slavi godišnjim spomenom 8. kolovoza. U ovom kontekstu vrijedno je onda spomenuti kako je ovom redu pripadao i zagrebački biskup bl. Augustin Kažotić (1260. – 1323.).

Uz Krista, njihova učitelja, i Bogorodicu, njihovu majku, sveci u životu, radu i služenju Crkve igraju nezaobilaznu ulogu.

U tom smjeru uči i Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium te naglašava kako su mučenici i drugi sveci „po mnogovrsnoj Božjoj milosti prispjeli k savršenstvu te su već postigli vječno spasenje, pa na nebesima pjevaju Bogu savršenu hvalbenicu dok nas zagovaraju. Na spomendane svetaca koji su s Kristom supatili i s njime su suproslavljeni, ona u svecima naviješta vazmeno otajstvo, a vjernicima stavlja pred oči njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu; po njihovim zaslugama ona postiže Božja dobročinstva“.



Stoga, kada dođemo pred Zagrebačku katedralu i kada se zagledamo u sve ove svetačke likove, ne zaboravimo da su nam upravo ti sveci postavljeni ispred naših očiju da nam budu primjeri u nasljedovanju Gospodina i kako bi po njihovim zaslugama postigli Božja dobročinstva. A najvažnije od svega tu su da i svakog čovjeka dobre volje pozovu na svetost!