2. veljače

Prikazanje Gospodinovo

 

Povijesni razvoj

O slavlju ovog blagdana već potkraj 4. stoljeća svjedoči hodočasnica Egeria za Crkvu u Jeruzalemu. Prikazanje Isusa u hramu proročka je najava njegova kraljevskog ulaska u sveti grad Jeruzalem i njegove žrtve prinesene na oltaru križa. Iz Jeruzalema se svetkovina s naslovom Ypapanté (= susret) brzo proširila Crkvama na Istoku, a Ćiril Aleksandrijski (+ 444.) svjedoči o prisutnosti svijeća: „Slavimo otajstvo ovoga dana uz plamen svjetiljke“. Aluzija na Šimunov hvalospjev je jasan: „Svjetlo na prosvjetljenje naroda“. Riječ je dakle o kristološkom slavlju koje je na neki način most između otajstva utjelovljenja i otajstva otkupljenja kroz Kristovu smrt i uskrsnuće. Prikaz u hramu proročka je najava prisutnosti i uloge Marije podno križa. Ovaj blagdan, koji je u Rimu uveo sirijski papa Sergije I. (687.-701.), prisutan je u Gelazijevom sakramentaru (VIII. stoljeće) pod naslovom De purificatione Mariae i kao takav stavljen je i u Misal Pija V. (1570.). Već je kodeks rubrika iz 1960. utvrdio da se ovaj blagdan treba smatrati Gospodnjim. Reformom II. vatikanskog sabora naslov ovog blagdan promijenjen je u Prikazanje Gospodinovo.
 

Likovni prikaz blagdana

Prikaz evanđeoskog odlomka Lk 2, 22-39 nalazimo već u petom stoljeću u mozaicima slavoluka u bazilici Svete Marije Velike u Rimu. Ovdje je Marija prikazana kao kraljica koju prate anđeli te drži i predstavlja Dijete Šimunu. Isti motiv javlja se i na freskama Castelsepria (7.-8. st.) i u svim starijim djelima. Počevši od 12. stoljeća sve se više širi tipologija opisana u ikonografskim priručnicima: „Hram i kupola ciborija. Pod kupolom žrtvenik na kojem se nalazi kadionica. Šimun Theotokos (onaj koji prima Boga) uzima dijete Isusa u naručje. Sa druge strane žrtvenika stoji Majka Božja i otvara ruke prema Šimunu. Nju slijedi Josip sa dva golubića i proročica Ana koja svjedoči: „Ovo Dijete je stvoritelj neba i zemlje“. Tijekom cijele tradicije Crkve ovaj blagdan je kristološki. Također, jedan je od dvanaest blagdana u bizantskom kalendaru i slavlje mu je rašireno. Zapad je dugo zadržao istu tipologiju bizantskog istoka, kasnije uvodeći prisutnost svijeća i procesijskih elemenata koje su bile određene liturgijskim smjernicama (usp. vitraji u Chartresu, 12. st.).
 

Liturgijsko slavlje

Pozdrav
Braćo i sestre, spoznali danas Onoga koji je svjetlo naroda i slava Izraela,
i neka mir i radost bude sa svima vama u svetoj Crkvi Božjoj.
 
Uvod
Braćo i sestre, četrdeset dana nakon Božića Crkva slavi događaj kada su Marija i Josip Isusa prikazali u hramu. Prikazanjem se Krist podložio uredbama Mojsijeva zakona, no kroz njegovo prikazanje razumijevamo i mnoga druga Božja djela. Bog, kojemu se prikazuje Dijete, je Otac koji je tako ljubio svijet da je dao svoga Jedinorođenca; tako je radost Božića, već obilježene pokoljem nevine djece, obojena krvlju koja će se proliti na Kalvariji, kada će u pravom hramu Krist biti oltar, žrtva i svećenik novoga saveza. U hramu Isusa dočekuju Šimun i Ana, simbol pravednika drevnog izabranog naroda koji je čekao i pripremao se za otkupljenje Izraela. U stvarnosti je to događaj kojim Krist ide u susret svom narodu. I mi, okupljeni istim Duhom, koji je nadahnuo Šimuna i Anu da prorokuju, poći ćemo u susret Gospodinu u dom Božji, prepoznat ćemo ga u lomljenju kruha, nećemo ga napustiti u času žrtve i križa, čekajući da dođe k nama i da se očituje u svojoj slavi.
 
Pokajnički čin
Gospodine, Mesijo kojeg čekaju ljudi drevnog saveza,
učini da nas obasja svjetlost tvojega lica tvoga i očituj svoje milosrđe.
Gospodine, smiluj se.
 
Kriste Isuse, koji si poslan od Oca da izbaviš
čovječanstvo iz tame i sjena smrti, očituj svoje milosrđe.
Kriste, smiluj se.
 
Gospodine, koji si danas obradovao Šimuna i Anu koji su čekali tvoj dolazak,
očituj svima svoje milosrđe. Gospodine, smiluj se.
 
Prije prvog čitanja
U Božje ime prorok Malahija najavljuje dolazak tajanstvenog „anđela saveza“ u hram Gospodnji. U ovim riječima prepoznajemo najavu dolaska Isusa, posrednika novoga i vječnog saveza.
 
Nakon otpjevnog psalma
Dijeleći božansku narav, Sin Božji također je postao i dionikom našeg tijela. Vjeran poslanju koje mu Otac povjerava, tako može biti veliki svećenik milosrđa i konačnog oslobođenja.
 
Molitva vjernika
Nadahnuti Duhom Svetim, zazovimo Krista, svjetlo svete slave vječnoga Oca.
 
R. Kriste Bože, usliši glas svoje Crkve.
 
- Kriste Isuse, spasenje koje je Otac pripravio pred svim narodima, blagoslivljamo te jer Crkvu činiš znakom i oruđem susreta između tebe i svakog čovjeka: podrži je svojom prisutnošću svakoga dana sve do svršetka svijeta.
 
- Kriste Isuse, nado i sigurnosti svetih Šimuna i Ane, blagoslivljamo te jer nas stariji obogaćuju svojim ljudskim i kršćanskim iskustvom: neka u tebi učvrste nadu da hrabro gledaju u budućnost i da budu nama pomoć i potpora kada se suočavamo sa sadašnjošću.
 
- Kriste Isuse, snažno dijete, puno mudrosti i milosti, blagoslivljamo te za dar života: daj da ga naše obitelji dočekaju i njeguju u vjeri, nadi i ljubavi.
 
- Kriste Isuse, slugo Očev, blagoslivljamo te za one koji vrijeme, energiju i stručnost posvećuju u našoj župnoj zajednici: podupri ih u njihovom predanom služenju u vremenima obeshrabrenja, te da i dalje osjećaju više radosti u davanju nego li u primanju.
 
- Kriste Isuse, svjetlo na prosvjetljenje narode, blagoslivljamo te što si nas okupio na slavlje ove euharistije u bratstvu, u sakramentu tvoje ljubavi prema nama: nauči nas da uvijek hodamo u istoj ljubavi na putu služenja i da budemo prepoznati kao dobri i vjerni sluge kad ponovno dođeš na kraju vremena.
 
Pravedno je i sveto da te slavimo, Sine Božji, u svako doba, jer otajstvom svoga prikazanja očituješ susret između starog i novog saveza: daj da Crkva doživi mesijansku radost, poput Marije i daj da svaki čovjek hoda u sjaju tvoga svjetla. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
 
Oče naš
Anđeo Novog saveza, Krist Gospodin, ulazi u svoj hram i dolazi u ovu zajednicu. Molimo Oca za milost susreta u zajedništvu s Kristom, našim kruhom svagdašnjim. Molimo zajedno: Oče naš.
 
Znak mira
Krist je postao nama sličan kako bi nas oslobodio ropstva.
Svoju ljubav očitujmo znakom mira.
 
Otpust
Proslavili smo otajstvo susreta Boga i njegova naroda:
prosvijetljeni Božjim svjetlom koje je zasjalo u Kristu, idite u miru.