Zagrebačka nadbiskupija

U ovoj posebnoj prigodi želim izraziti svoju zahvalnost Gospodinu koji me najprije pozvao biti svećenikom a potom i nasljednikom apostola. Sada me po želji svetog oca pape Franje, šalje u naš glavni grad Zagreb i u ovu časnu nadbiskupiju. Zahvaljujem Svetom Ocu za ukazano povjerenje.

Zahvaljujem nadbiskupu u miru Marinu i svim vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije na otvorenosti s kojom su me primili, kleru, redovnicima i redovnicama, kao i svim suradnicima koji su sa mnom dijelili teret odgovorne službe. Molimo zajedno da vam Bog udijeli novog pastira koji će razborito nastaviti voditi ovu nadbiskupiju, a imenovanom apostolskom upravitelju nadbiskupu Želimiru želim obilje Božjeg blagoslova.

Ovih dana nalazimo se u ozračju proslave bl. Alojzija Stepinca, čijem zagovoru povjeravam sve ove događaje. Za blaženog Stepinca sveti je Ivan Pavao II., ušavši u zagrebačku katedralu 10. rujna 1994., posvjedočio: „Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i, napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve.“ Što više može jedan čovjek, jedan biskup poželjeti, nego da na koncu svoga života i svoga poslanja bude okarakteriziran kao „istinski čovjek Crkve“?

Apostolsko nasljedstvo biskupske službe je put koji jamči vjerno prenošenje nauka Isusa Krista od apostola do danas, poveznicu između prve Crkve i Crkve danas. Prenijeti vjerno nauk Isusa Krista, nepromijenjen i nezatrovan duhom svijeta – to znači biti „čovjek Crkve“. Bez Crkve nema prave slike o Isusu Kristu. Papa Benedikt XVI. u svome obraćanju biskupima kaže: „Nikad nemojte prestati naviještati istinu i inzistirajte na njoj, bilo zgodno ili nezgodno jer istina će vas osloboditi.“ Onaj koji ljubi istinu, zna slušati Boga, prepušta se njegovoj volji i tako postaje osjetljiv na potrebe ljudi koji su mu povjereni.

Biskupi nisu gospodari baštine već uzori stada (usp. 1 Pt 1, 5), pozvani tiho i nenametljivo čuvati baštinu vjere koju nam je Bog povjerio. Pozvani smo biti čuvari vjere, čuvari Božje namisli o čovjeku, kreativni i konkretni u ljubavi i hrabri u obrani istine o čovjeku i njegovu dostojanstvu.

U ovome trenutku obećavam svoju blizinu i molitvu svim vjernicima Zagrebačke nadbiskupije, napose svim obiteljima, mladima, djeci, bolesnima i nemoćnima, socijalno ugroženima i marginaliziranima. Vas, dragi vjernici Zagrebačke nadbiskupije i cijele Domovine, na početku preuzimanja ove časne službe molim da se pridružite mojoj molitvi da mi Gospodin udijeli snagu, mudrost i „pronicavo srce da može … razlikovati dobro od zla“ (1 Kr 3, 9), da vođen Duhom Svetim, što bolje mogu vršiti službu koju mi je povjerio.

Molim i sve one koji vrše odgovorne službe na društvenom, ekonomskom i političkom polju, sve ljude dobre volje za suradnju i otvorenost u skrbi za opće dobro, da zajedno, uključujući jedni druge, znamo objektivno procjenjivati situacije i donositi najmudrije odluke.

Povjeravam sebe i sve vas u zagovor Blaženoj Djevici Mariji koju zazivamo Gospom od Kamenitih vrata i Majkom Božjom Bistričkom! Povjeravam sebe i vas i zagovoru blaženog kardinala Alojzija. Geslo koje sam odabrao na početku svoje biskupske službe bilo je i njegovo geslo: „U tebe se, Gospodine, uzdam.“ Pod tim geslom nastavljam svoju službu. U Njega se jedinog uzdam jer blago čovjeku čija je nada ime Gospodnje (usp. Ps 84, 13).