Riječ kardinala Bozanića prigodom imenovanja mons. Dražena Kutleše nadbiskupom koadjutorom
Zahvaljujem papi Franji što je prihvatio moju prošlogodišnju zamolbu i sada Zagrebačkoj nadbiskupiji dodijelio nadbiskupa koadjutora. Kao kršćani, na svom hodočašću u vremenu, raspoznajemo i vidimo, kako stablo Crkve uvijek iznova raste. Crkva se neprestano obnavlja, jer njezina budućnost pripada Bogu. Crkva je Božje stablo koje živi u vremenu i u sebi nosi vječnost.
Čestitam mons. Draženu Kutleši, dosadašnjem nadbiskupu metropoliti splitskom na imenovanju za nadbiskupa koadjutora zagrebačkog. Crkva zagrebačka, ispunjena nadom i otvorena prema budućnosti, vjernički prima i prihvaća svoga nadbiskupa koadjutora. Neka je blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Našu Zagrebačku nadbiskupiju može se gledati pod raznim vidovima: izvana i iznutra. Ipak, nju se može istinski doživjeti i upoznati samo živeći u toj svetoj zajednici vjere, ljubeći je, dajući joj se i, ako je potrebno, trpjeti za nju.
U Crkvi zagrebačkoj vidim sposobne i zauzete biskupe: Ivana i Miju, tu je i Valentin, umirovljeni pomoćni biskup, zatim gledam divan vijenac predanih svećenika, dijecezanskih i redovničkih, požrtvovne sestre redovnice, angažirane Kristove vjernike laike.
To je Crkva koja je, nakon dvadesetogodišnjeg sinodskoga hoda, obilježenog mnogim plodovima, donijela Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije kao smjer svoga budućeg poslanja. To je Crkva, koja se, posebno tijekom posljednjih 25 godina, postojano utječe zagovoru blaženog Alojzija Stepinca, učeći na primjeru njegova života: kako se živi crkvenost.
Pred Crkvom zagrebačkom puno je posla i izazova. Naša je Crkva pogođena teškim potresom u 2020. godini. U Prvostolnici još nije moguće slaviti bogoslužje, nadbiskupski dom nije useljiv. Poslijepotresna obnova u tijeku je i sada u dobrom zamahu.
Crkva zagrebačka želi prepoznati u nadbiskupu koadjutoru dar Duha Svetoga, željna da se na njezinoj plodnoj njivi nastavi orati obnovljenim zanosom.
A svi smo pozvani neprestano prihvaćati prolaznost ovozemnog života. Stoga, i zbog svoga narušenog zdravlja, jako želim da novi nadbiskup, koji nam je sada dân kao koadjutor, što prije preuzme potpunu odgovornost za svetu Crkvu zagrebačku.
Gospodin koji je put, istina i život, neka nam pokaže svoje putove i uči nas svojim stazama.
Presveta Bogorodica Marija neka nam uvijek ostane učiteljica pouzdanja u Boga.