Zagrebačka nadbiskupija

Večernje misno slavlje na svetkovinu svetog Josipa u nedjelju 19. ožujka u dupkom ispunjenom Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu predvodio je gvardijan Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman. Na misnom slavlju koncelebrirao je rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente u zajedništvu s brojnim svećenicima.



Propovjednik je govoreći o sv. Josipu rekao da nije bio „govornik“ jer u Novom zavjetu nema nijedne njegove riječi. Nije bio „dobar organizator“ jer je cijelu noć tražio smještaj, a žena mu je rodila u štali. Nije imao ni „neke roditeljske sposobnosti“ jer je izgubio dijete kad mu je bilo dvanaest godina.

„Josip je bio pravednik. Dobio je zadaću – biti čuvar Isusa i Marije, hranitelj i branitelj Svete Obitelji. On je i svetac snova jer mu se Bog sa svojim, Josipu nerazumljivim planovima, u tri navrata obraćao u snu. Zato je sv. Josip osjetio što znači kriza života i vjere“, istaknuo je fra Marinko i zaključio da je Josip primjer čovjeka koji slijedi svoje snove i Božji glas u njima. Sveti Josip je svojim primjerom poručio da budemo ljudi nepokolebljive vjere.



Na kraju mise rektor svetišta mons. Sente darovao je Sinjanima kip sv. Josipa, dok su Sinjani svetištu darovali sliku Čudotvorne Gospe Sinjske. Uz sliku su darovali i Gospin zlatnik koji je izdan 2015. u prigodi 300. obljetnice pobjede Sinjana nad Osmanlijama te tri knjige o mučeniku Josipu Kuletinu (1906.-1945.), skladatelju i rodoljubu koji je rođen u Sinju 1906., a pogubljen je u Karlovcu 1945. godine. Fra Marinko je podsjetio da je Kuletin živio od 1942. u Karlovcu te o gradu pisao skladbe, koračnice i operete, a da je koračnicu „Naš lijepi Karlovac“ otpjevala operna pjevačica Ivanka Boljkovac, rođena Karlovčanka.



Fra Marinko i mons. Sente istaknuli su kako je prijateljstvo između Karlovca i Sinja produbljeno nedavno otvorenom izložbom „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ Karin Grenc u Sinju te nedavnim dolaskom nekoliko autobusa sinjskih hodočasnika u karlovačko svetište. „Čekao sam Sinjane, trčao pa pao, za sinjske sam hodočasnike ostavio ne srce, kako se to u nogometu kažu, već ruku na terenu“, u šali je rekao mons. Sente.