Zagrebačka nadbiskupija

Na liturgijsku proslavu svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, u ponedjeljak 20. ožujka 2023. u večernjim satima, u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup koadjutor zagrebački mons. Dražen Kutleša u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH i biskupima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te biskupima delegatima uoči 86. redovitog zasjedanja BK BiH i drugim biskupima. Pod ravnanjem don Dragana Filipovića liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Marija“ uz orguljsku pratnju milosrdnice s. Matee Krešić. U asistenciji kod oltara bili su domaći bogoslovi pod vodstvom don Ante Jukića, izvijestila je Katolička tiskovna agencija.

 
Pozdrav na početku misnog slavlja uputio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić. Najprije je pozdravio „Kristove vjernike, okupljene na liturgijskoj proslavi svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Crkve, hrvatskog naroda i Mostarsko-duvanjske biskupije“.
 
„U radosti zajedništva pozdravljam svu braću nadbiskupe i biskupe koji danas s nama slave svetkovinu našega nebeskog zaštitnika i mole za ovu biskupiju. Ponajprije pozdravljam članove Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koji sutra započinju svoje redovito zasjedanje: nadbiskupa Tomu Vukšića, vrhbosanskog nadbiskupa i metrpolita, mons. Aldu Cavallija, apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i mons. Marka Semrena, pomoćnog banjolučkog biskupa. Srdačan pozdrav po prvi put u našoj katedrali apostolskom nunciju u Bosni i Hercegovini nadbiskupu Francisu Assisu Chullikattu, kao i mons. Pieru Cocci, umirovljenom nadbiskupu Pesara i delegatu Talijanske biskupske konferencije. Drago nam je da radost ovoga slavlja dijele s nama i biskupi iz Republike Hrvatske i srdačno pozdravljam mons. Želimira Puljića, nadbiskupa i apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije, mons. Ivana Štironju, porečkog i pulskog biskupa, mons. Ranka Vidovića, hvarskog biskupa i mons. Roka Glasnovića, dubrovačkog biskupa. Pozdrav i našem umirovljenom biskupu mons. Ratku Periću“ kazao je biskup Petar te pozdravio „provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, sve svećenike i redovnike, sestre redovnice i bogoslove“. Pozdravio je i „učenike i profesore Srednje prometne škole u Mostaru i čestitam im svetkovinu sv. Josipa i ujedno Dan škole“ i sve predstavnike društveno-političkog, kulturnog i znanstvenog života našega grada i naše biskupije.
 
„Na osobiti način pozdravljam Tebe, dragi nadbiskupe Dražene i zahvaljujem Ti na nazočnosti danas među nama i na predsjedanju ovim euharistijskim slavljem. U ovoj biskupiji si rođen, u ovoj si katedrali i biskupskom domu uz katedralu činio svoje prve svećeničke korake i stjecao svoja pastoralna iskustva, a sada Te Gospodin, po papi Franji, postavlja i šalje da predvodiš Crkvu zagrebačku. Dok Ti čestitamo, danas svoje molitve upućujemo Gospodinu da Ti, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i sv. Josipa, bude blizu, kako bi povjereni vjernički narod u Zagrebačkoj nadbiskupiji vodio pravedno, ponizno i bio uvijek otvoren poticajima Duha Božjega, kakav je bio i sv. Josip“, rekao je na kraju biskup Palić.
 
Prigodnu propovijed uputio je nadbiskup Kutleša koji je najprije podsjetio na brojna teška stradanja u svijetu. „Prema UNICEF-ovim procjenama, svakog dana u svijetu se rodi 353.000 beba a u minuti njih 255. Svakodnevno, prema nekim podacima, umire najmanje oko 150.000 ljudi, a svjetska populacija je dosegla broj od 8 milijardi stanovnika. U tim se silnim brojevima i svjetskim razmjerima čovjek pojedinac doima jako malenim. Rekli bismo da je poput zrnca prašine u svemiru; a da je ljudski vijek poput trave što sahne u povijesti svijeta i čovječanstva (usp. Iz 40,8)“, kazao je nadbiskup Kutleša te istaknuo da svetkovina sv. Josipa ohrabruje čovjeka stavljajući pred njega skrovitog, poniznog i tihog čovjeka, Josipa iz Nazareta.
 
„Sveti Josip je doista bio 'tihi čovjek' u povijesti ljudskog spasenja. Ni samo Sveto Pismo ne donosi puno zapisa o njegovu životu niti bilježi riječi koje je govorio. No upravo mu je ta skrovitost priskrbila nezaboravno i nevjerojatno mjesto u našoj kršćanskoj vjeri. Njegov je lik privukao mnoštvo svetaca, teologa i papa u povijesti Crkve, koji su govorili ili pisali o njemu. Prije nešto više od 150 godina, ovaj 'tih' i malen čovjek proglašen je zaštitnikom sveopće Crkve. Tu smo obljetnicu obilježili 2021. godine, tzv. Jubilejskom godinom – 'Godinom svetog Josipa'. Te iste godine u svome Apostolskom pismu Patris corde Sveti je otac ustvrdio: 'U sv. Josipu, čovjeku koji prolazi neprimijećen, čovjeku svakidašnjice, diskretne i skrovite prisutnosti, svi mogu pronaći zagovornika, potporu u teškim trenutcima. Sv. Josip nas podsjeća da svi oni koji su naizgled skriveni ili u 'drugom redu' imaju u povijesti spasenja ulogu bez premca.' Drugim riječima, važni smo Bogu. Svaki je čovjek bitan, i ukoliko pusti Boga u svoj život, dobiva ulogu bez premca. Život pak, u kojemu nema Boga, ostaje bez živahne i domišljate ljubavi, i zato je promašeni život“, kazao je nadbiskup Dražen te izdvojio tri stvari.

„Prvo - sveti je Josip, kako papa kaže: „čovjek svakidašnjice, diskretne i skrovite prisutnosti“. Što znači biti čovjek svakidašnjice? Sveti Josip bio je običan obiteljski čovjek, predan vjeri svojih otaca. Liturgija ga naziva zaručnikom Blažene Djevice Marije. Srcem je prišao mladoj ženi koja je potpunim povjerenjem rekla Bogu 'da' i pridružio se tom njezinom 'da' Bogu. Zajedno s njome prihvatio je volju Božju i tako je Josip kao zaručnik Marijin postao uzorom otvorenosti volji Božjoj i kad ona traži odustajanje od naših planova… Braćo i sestre, bez vjernosti i povjerenja naša ljudska obećanja su šuplje riječi, društvo se urušava, bračna zajednica postaje veza 'na određeno vrijeme'… Obiteljske veze koje je preobrazilo iskustvo vjere i prisutnost Božje ljubavi, nisu samo ljudska tvorevina već su ispunjene dubljim i većim smislom. Samo s Bogom, moguće je nadići same sebe i svjedočiti vjernost, ma koliko god je skupo trebalo platiti. Obitelji su, danas, možda više no ikad pozvane svjedočiti vjernost i uzajamno povjerenje“, poručio je nadbiskup Kutleša. .
 
„Druga je odlika svetog Josipa – biti u sjeni nečega što te nadilazi (usp. Patris corde, 7). Danas slavimo svetog Josipa koji neprestano živi u sjeni otajstva spasenja koje se događa u Isusu Kristu, „stavio se u službu cjelokupnog plana spasenja“ (Sv. Ivan Zlatousti). Staviti se u službu nečega i živjeti u sjeni, potpuno je oprečno duhu svijeta u kojemu živimo. Današnji čovjek bi htio da svi stanu u njegovu sjenu… Moja misao ovdje, na poseban način, ide onima koji su bili prije nas, našim najstarijim članovima obitelji, očevima i majkama, našim djedovima i bakama, i onima od kojih smo primili vjeru, životnu mudrost. Čini se da su u sjeni punine snage svojih potomaka, ali je prava istina zapravo, da nisu prošle generacije u našoj sjeni već smo mi u njihovoj… Neka obitelj i župna zajednica ponovno postanu protagonisti i pokretači odgoja djece. Dragi roditelji, svjedočite svojim primjerom ljepotu i dostojanstvo obiteljskog odgoja. Vratite se svojoj djeci sa svom ljubavlju, strpljivošću i nježnošću. Neka djeca budu pod sjenom vaše ljubavi da biste jednoga dana vi s radošću i ponosom stali u njihovu sjenu“, kazao je nadbiskup Kutleša.
 
„Treće, i konačno, sveti Josip je bio 'čovjek rada' koji je pronalazio Božju prisutnost u svome radu. Bio je skroman čovjek koji nije tražio priznanje ili privilegiju u svom svakodnevnom životu. Žuljevi na njegovim rukama svjedočili su veliko dostojanstvo svakodnevnog običnog života. Naš svakodnevni maleni ljudski rad, kako je dragocjen i velik. Sam Isus nazvan je 'drvodjeljin sin' (Mt 13,55) ili „drvodjelja“ (Mk 6,3). Naše ljudsko dostojanstvo snažno je obilježeno radom, neovisno o vrsti posla ili stupnju izobrazbe. Rad je bitno obilježje čovjeka, odraz je njegove stvorenosti na sliku Božju… Marljivost, radišnost i prihvaćanje težine i zahtjevnosti života uči se u obitelji. Oduzeti, ne dati ili ne osigurati nekome radno mjesto znači umanjiti čovjeku njegovo dostojanstvo, lišiti ga dostojanstva da svojim rukama prehranjuje svoju obitelj. Gore od toga može biti samo: ne dati radniku pošteno zarađenu plaću. Ne može se čovjek nazivati katolikom a da istovremeno gazi dostojanstvo čovjeka radnika. Ponekad u našim društvima nastaje veliko zlo korupcije koje se nekako institucionalizira, postane način i stil ponašanja“, rekao je nadbiskup Dražen te zaključio propovijed riječima: „Kako je prepuno unutarnjeg mira i sreće biti 'čovjek svakidašnjice', diskretan i skrovit, koji u svim okolnostima života uspijeva prepoznati Božju providnost; biti čovjek koji boravi 'u sjeni Božje prisutnosti' i svojim 'poštenim radom' svjedoči puninu vjere koju nosi u srcu“.
 
Nakon svete mise otvorena je u Biskupijskom centru izložbena postava umjetničke i povijesne zbirke Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije pod naslovom „Biskupijsko umjetničko blago”.

Izvor: KTA