Zagrebačka nadbiskupija

Na petu korizmenu nedjelju, 26. ožujka ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u župu Svih Svetih u Beletincu, naselju Općine Sveti Ilija (Varaždinska biskupija), rodnu župu sjemeništarca maturanta Frana Kuharića.

Na poziv domaćeg župnika vlč. Ivice Horvata, koji ujedno vrši i službu policijskog kapelana Policijske kapelanije „Sveti Franjo Asiški“ za područje Policijske uprave međimurske, koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Premelč, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, u zajedništvu s domaćim župnikom i preč. Matijom Pavlakovićem, rektorom šalatskog sjemeništa.



Na početku svoje homilije vlč. Premelč podsjetio je na drevni običaj da se na ovu korizmenu nedjelju, koja još nosi naziv Gluha nedjelja, ljubičastim platnom pokrivaju križevi i slike po crkvama. Naglasio je da „takva 'odsutnost' lika Sina Božjega u ovo posljednje vrijeme korizme ima višeslojnu simboliku. Jedna od tih je suobličavanje Kristu u njegovoj 'osamljenosti' pred i za vrijeme muke, koja će svoj vrhunac doseći na križu, kada će Spasitelj zavapiti: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio!“, dok će ljudska bezočnost izokrenuti Isusov vapaj u rugalicu: „Ovaj zove Iliju“ (Eloi – Elias).“ Tumačeći nadalje drugu simboliku spomenuo je Veliki petak kada u bogoslužju Muke Gospodnje „se skida pokornička koprena, a svećenik pokazuje Kristov lik uz riječi: „Evo drvo križa na kojem je visio Spasitelj. Dođite, poklonimo se!“ pa je pozvao okupljene vjernike da, dok budu prilazili križu na poklon, stave pred Raspetoga molitvu: „Oprosti meni grješniku Ljubavi neiscrpna koju sam toliko puta svojim grijesima ranio i zatajio“.



Osvrćući se na liturgijska čitanja ove predzadnje korizmene nedjelje poručio je da „čuda koja je Isus izvodio, kao i ovo vezano uz uskrsnuće prijatelja Lazara, su činjenice, ali čuda nisu ta koja daju stamenu vjeru. Vjernost u kušnji i križu jest izvor stamene vjere za svakoga od nas. Isus i prijatelja kojega je ljubio ostavlja četiri dana u tami groba. Pa ako se i nama čini da ostajemo i četiri i četrnaest godina u tami, ne bojmo se ako smo usmjereni prema Kristu – svjetlu. Svjetlo Uskrsa zasjat će nam tada još sjajnije!“, zaključio je svoju homiliju duhovnik sjemeništaraca vlč. Premelč.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a o svom duhovnom pozivu te radosti življenja u Sjemeništu svjedočili su: Karlo Čondić iz župe Gospe od brze pomoći – Slavonski Brod (Đakovačko-osječka nadbiskupija) te Mislav Palić iz župe Rođenja BDM – Zagreb-Granešina (Zagrebačka nadbiskupija). Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor domaćina potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.



Na koncu misnog slavlja okupljenima se prigodnom zahvalom obratio domaći sjemeništarac Fran Kuharić, a potom je vlč. Horvat zahvalio sjemeništarcima na dolasku, predslavitelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Varaždinskoj biskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.

Po završetku ručka kojeg je organizirala obitelj Kuharić u Društvenom domu u Beletincu i nakon izmjene prigodnih darova, odgojitelji i sjemeništarci obogaćeni novim iskustvima, vratili su se na šalatski brežuljak nastavljajući korizmeni hod u redovitosti za Gospodinom kojega izbliza nastoje slijediti i nasljedovati.



Nakon održanih nedjeljnih korizmenih hodočašća u Vivodinu, Veliku Goricu, Bistru i Karlovac-Dubovac, a tijekom trajanja ovog intenzivnog pokorničkog vremena unutar crkvene godine, sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate planiraju još hodočastiti na Cvjetnicu u Gornju Stubicu te kroz ta hodočašća pobliže upoznati i jedan stari liturgijski pobožni običaj koji ima svoje korijene u prvim kršćanskim stoljećima: „missa stationalis”, rimsko bogoslužje postaja – stacija.