Nadbiskup Kutleša na Cvjetnicu slavio misu u Nacionalnom svetištu sv. Josipa
.jpg)
Zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša predvodio je euharistijsko slavlje na Cvjetnicu 2. travnja u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.
„Isus je došao umrijeti, ali i svojom smrću spasiti čovjeka. To je bit otajstva kojega slavimo u Velikom tjednu“, rekao je nadbiskup Kutleša u homiliji.
Osvrnuvši se na Isusov ulazak u Jeruzalem, nadbiskup Kutleša promišljao je o razlozima zašto mu je mnoštvo ljudi klicalo. „Tri su bitne stvari. Isus je činio mnoga čudesa. Ljudi su vidjeli da je moćan i da je dobro biti uz njega jer se od njega može čak i imati koristi. Ali, moramo biti svjesni da ići za čudesima i slijediti Isusa teatralno ne spašava čovjeka. Isusa su slijedili i jer je bio veliki prorok, jak na riječima i voljeli su ga slušati. Bio je neobičan i govorio je stvari koje nisu bile uobičajene u to vrijeme. Ali slijediti nekoga i samo slušati njegove govore to čovjeka ne spašava. Slijedili su ga i jer je on Mesija koji treba izbaviti Izraela iz rimskog ropstva. Očekivali su i političku, ali isto tako i materijalnu korist. Ali slijediti Mesiju samo zato što misle da je mesija, a ne uzimati u srce ono što je bitno, tj. okrenuti se svojoj duši i nutrini, to čovjeka ne spašava“, pojasnio je nadbiskup.
Osvrnuo se potom i na suđenje pred Pilatom i na činjenicu da je svjetina koja je prvo klicala Isusu sada tražila da ga se razapne. Govoreći kako su vikali i na Isusa na križu, nadbiskup je primijetio da svjetina lako promijeni razmišljanje i stoga je „svaki od nas pozvan razmišljati svojom glavom, biti u molitvi s Isusom Kristom. Ne biti zaveden od drugih, niti vikati i razmišljati onako kako drugi žele.“
.jpg)
Ti ljudi, pojasnio je nadbiskup, nisu shvatili misiju Isusa Krista, on nije došao pobuniti narod nego je došao otkupiti narod. Nije došao samo biti učitelj i prorok, nije došao samo biti primjer i uzor, nije došao mijenjati samo socijalne strukture, on nije došao da bi čovjek živio bolje nego je došao da bi svaki čovjek bio bolji. Svaki čovjek treba se okrenuti u dubinu svoje duše i pokajati se za svoje grešno stanje i okrenuti se Bogu, rekao je nadbiskup Kutleša.
Potom se osvrnuo na Isusove riječi da je on put, istina i život.
„Put znači da mi znamo kojim smjerom trebamo ići. Isus Krist je pokazao pravi put, a to je put kojim te vodi, kojim ga susrećeš u svojem životu, a ne da govoriš drugima i usmjeravaš, a ne živiš taj put. Kao što je Isus put, tako i ti i ja trebamo u svome životu biti put drugim ljudima tj. usmjeravati ih na dobro. Ako nešto nije dobro treba opomenuti svoje dijete, bližnje, sve blago i s ljubavlju i usmjeriti na pravi put“, kazao je nadbiskup.
.jpg)
„Isus kaže da je istina. I Pilat ga je pitao što je istina. Možemo filozofski i teološki reći da je istina podudaranje razuma i neke stvari u stvarnosti, ali biblijski bismo trebali reći da je istina podudaranje našega razuma i srca. Da nemamo u društvu i Crkvi ljude koji će na jedan način razmišljati i ponašati se, a u stvarnosti biti sasvim drugačiji. Možemo naići na školovane i sposobne ljude koji su vrhunski stručnjaci, ali u privatnom životu ne drže ni do obitelji, žene, djece. Važno je da što mislimo tako i živimo“, protumačio je.
„Život. Mi trebamo u životu rasti kako fizički i tjelesno tako i duhovno. Upravo na duhovnom području trebamo raditi i sve poduzeti u spasenju svoje duše i svojih bližnjih kao i svih ljudi koje nam je Bog poslao na naš put“, istaknuo je mons. Kutleša.
Prokomentirao je i da svjetina nije shvatila Isusove metode. Tražili su vojnika, ali nisu tražili slugu. Nisu razumjeli jer nisu bili ponizni ljudi. Oni su tražili oholog čovjeka koji želi vladati, a Isus je bio sluga. I danas kao ljudi jedino možemo shvatiti i spoznati sve probleme i vidjeti potrebe drugih ljudi ako smo ponizni, a ne oholi ljudi, zaključio je nadbiskup Kutleša.
.jpg)
Koncelebrirali su mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, preč. Ivica Budinšćak, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, mons. Ferdinand Vražić i preč. Zlatko Golubić, umirovljeni svećenici. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića. Muku Gospodina našega Isusa Krista po Mateju, uz zboraše, izveli su solisti Matija Barberić, bariton, Ivan Štedul, tenor i Boris Špišić, bas.
Posebnu ljepotu liturgiji dali su ministranti te krizmanici koji su posluživali kod oltara.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente zahvaljujući Nadbiskupu koadjutoru kazao je: „Zahvaljujući ponajprije dragom Bogu, a onda i brojnim ljudima koji su na bilo koji način doprinijeli ljepoti ovog slavlja, veliko hvala izričem Vama, dragi nadbiskupe, što ste kao zagrebački nadbiskup koadjutor za svoj prvi pastoralni pohod izabrali upravo Nacionalno svetište svetog Josipa i Župu Blažene Djevice Marije Snježne. Uistinu smo zbog toga radosni i hvala Vam na tome. U Vašem dolasku čitamo onu brigu koju su pokazivali gotovo svi hrvatski biskupi i nadbiskupi, na osobit način zagrebački. Dozvolite da spomenem Martina Borkovića, zagrebačkog biskupa koji je predložio Hrvatskom saboru, a Sabor prihvatio i donio jednoglasnu odluku da je sveti Josip za zaštitnik Hrvatskog kraljevstva još davne 1687. godine. Točno 250 godina kasnije blaženi je Alojzije Stepinac osnovao župu svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki s nakanom da tamo izgradi Nacionalno svetište svetog Josipa.
.jpg)
Drugi svjetski rat i sve ono što je slijedilo u tome ga je spriječilo. Doktor Petar Čule, mostarski nadbiskup, vjerujem Vama dobro poznat, na Drugom vatikanskom saboru, između ostalog, istaknuo se po prijedlogu da sveti Josip bude uvršten u Rimski misni kanon. Kardinal Franjo Kuharić, osim što je redovito hodočastio u Mariju Bistricu, svake je godine na Josipovo ovdje predvodio Josipovu svetkovinu i konačno ispunio onu Stepinčevu ideju, te ovu karlovačku crkvu na tristotu obljetnicu oduke Hrvatskog sabora, pedesetu obljetnicu Stepinčeve ideje da hrvatski narod ima i nacionalno svetište nebeskog zaštitnika, dakle, ovu karlovačku crkvu uzdigao na čast nacionalnog svetišta. Na tristotridesetu obljetnicu odluke Hrvatskog sabora, 2017. godine, naš zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić proglasio je Godinu svetog Josipa. Te je godine ovo svetište posjetilo 70 000 hodočasnika. Stoga nas Vaša odluka da Vaš prvi pastoralni posjet bude u Josipovo svetište ohrabruje, čini radosnima, te izaziva osjećaj velike zahvalnosti da ćete poput svojih predčasnika uz Mariju jednako promicati štovanje svetog Josipa, a u ovo naše današnje vrijeme i te kako potrebno. Brojni hodočasnici koji ovdje dolaze, mole milosti, zahvaljuju na primljenim nebeskim darovima, samo su potvrda tome.
U znak zahvalnosti i podsjetnik na novi susret naš krizmanik Nikola Banićek uručit će vam repliku kipa svetog Josipa, koju je sam izradio u 3D tehnici. Elena Mudronja, jedna naša čitačica koja ne vidi svojim očima, ali jako dobro vidi duhovnim očima, uručit će Vam raspelo akademskog slikara Ivana Ivice Marekovića“, kazao je na kraju mons Sente.
.jpg)
Nakon misnog slavlja nadbiskup Kutleša susreo se s članovima različitih liturgijskih, pastoralnih i katehetskih zajednica koje djeluju pri Josipovu svetištu.
Osvrnuvši se na Isusov ulazak u Jeruzalem, nadbiskup Kutleša promišljao je o razlozima zašto mu je mnoštvo ljudi klicalo. „Tri su bitne stvari. Isus je činio mnoga čudesa. Ljudi su vidjeli da je moćan i da je dobro biti uz njega jer se od njega može čak i imati koristi. Ali, moramo biti svjesni da ići za čudesima i slijediti Isusa teatralno ne spašava čovjeka. Isusa su slijedili i jer je bio veliki prorok, jak na riječima i voljeli su ga slušati. Bio je neobičan i govorio je stvari koje nisu bile uobičajene u to vrijeme. Ali slijediti nekoga i samo slušati njegove govore to čovjeka ne spašava. Slijedili su ga i jer je on Mesija koji treba izbaviti Izraela iz rimskog ropstva. Očekivali su i političku, ali isto tako i materijalnu korist. Ali slijediti Mesiju samo zato što misle da je mesija, a ne uzimati u srce ono što je bitno, tj. okrenuti se svojoj duši i nutrini, to čovjeka ne spašava“, pojasnio je nadbiskup.
Osvrnuo se potom i na suđenje pred Pilatom i na činjenicu da je svjetina koja je prvo klicala Isusu sada tražila da ga se razapne. Govoreći kako su vikali i na Isusa na križu, nadbiskup je primijetio da svjetina lako promijeni razmišljanje i stoga je „svaki od nas pozvan razmišljati svojom glavom, biti u molitvi s Isusom Kristom. Ne biti zaveden od drugih, niti vikati i razmišljati onako kako drugi žele.“
Ti ljudi, pojasnio je nadbiskup, nisu shvatili misiju Isusa Krista, on nije došao pobuniti narod nego je došao otkupiti narod. Nije došao samo biti učitelj i prorok, nije došao samo biti primjer i uzor, nije došao mijenjati samo socijalne strukture, on nije došao da bi čovjek živio bolje nego je došao da bi svaki čovjek bio bolji. Svaki čovjek treba se okrenuti u dubinu svoje duše i pokajati se za svoje grešno stanje i okrenuti se Bogu, rekao je nadbiskup Kutleša.
Potom se osvrnuo na Isusove riječi da je on put, istina i život.
„Put znači da mi znamo kojim smjerom trebamo ići. Isus Krist je pokazao pravi put, a to je put kojim te vodi, kojim ga susrećeš u svojem životu, a ne da govoriš drugima i usmjeravaš, a ne živiš taj put. Kao što je Isus put, tako i ti i ja trebamo u svome životu biti put drugim ljudima tj. usmjeravati ih na dobro. Ako nešto nije dobro treba opomenuti svoje dijete, bližnje, sve blago i s ljubavlju i usmjeriti na pravi put“, kazao je nadbiskup.
„Isus kaže da je istina. I Pilat ga je pitao što je istina. Možemo filozofski i teološki reći da je istina podudaranje razuma i neke stvari u stvarnosti, ali biblijski bismo trebali reći da je istina podudaranje našega razuma i srca. Da nemamo u društvu i Crkvi ljude koji će na jedan način razmišljati i ponašati se, a u stvarnosti biti sasvim drugačiji. Možemo naići na školovane i sposobne ljude koji su vrhunski stručnjaci, ali u privatnom životu ne drže ni do obitelji, žene, djece. Važno je da što mislimo tako i živimo“, protumačio je.
„Život. Mi trebamo u životu rasti kako fizički i tjelesno tako i duhovno. Upravo na duhovnom području trebamo raditi i sve poduzeti u spasenju svoje duše i svojih bližnjih kao i svih ljudi koje nam je Bog poslao na naš put“, istaknuo je mons. Kutleša.
Prokomentirao je i da svjetina nije shvatila Isusove metode. Tražili su vojnika, ali nisu tražili slugu. Nisu razumjeli jer nisu bili ponizni ljudi. Oni su tražili oholog čovjeka koji želi vladati, a Isus je bio sluga. I danas kao ljudi jedino možemo shvatiti i spoznati sve probleme i vidjeti potrebe drugih ljudi ako smo ponizni, a ne oholi ljudi, zaključio je nadbiskup Kutleša.
Koncelebrirali su mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, preč. Ivica Budinšćak, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, mons. Ferdinand Vražić i preč. Zlatko Golubić, umirovljeni svećenici. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića. Muku Gospodina našega Isusa Krista po Mateju, uz zboraše, izveli su solisti Matija Barberić, bariton, Ivan Štedul, tenor i Boris Špišić, bas.
Posebnu ljepotu liturgiji dali su ministranti te krizmanici koji su posluživali kod oltara.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente zahvaljujući Nadbiskupu koadjutoru kazao je: „Zahvaljujući ponajprije dragom Bogu, a onda i brojnim ljudima koji su na bilo koji način doprinijeli ljepoti ovog slavlja, veliko hvala izričem Vama, dragi nadbiskupe, što ste kao zagrebački nadbiskup koadjutor za svoj prvi pastoralni pohod izabrali upravo Nacionalno svetište svetog Josipa i Župu Blažene Djevice Marije Snježne. Uistinu smo zbog toga radosni i hvala Vam na tome. U Vašem dolasku čitamo onu brigu koju su pokazivali gotovo svi hrvatski biskupi i nadbiskupi, na osobit način zagrebački. Dozvolite da spomenem Martina Borkovića, zagrebačkog biskupa koji je predložio Hrvatskom saboru, a Sabor prihvatio i donio jednoglasnu odluku da je sveti Josip za zaštitnik Hrvatskog kraljevstva još davne 1687. godine. Točno 250 godina kasnije blaženi je Alojzije Stepinac osnovao župu svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki s nakanom da tamo izgradi Nacionalno svetište svetog Josipa.
Drugi svjetski rat i sve ono što je slijedilo u tome ga je spriječilo. Doktor Petar Čule, mostarski nadbiskup, vjerujem Vama dobro poznat, na Drugom vatikanskom saboru, između ostalog, istaknuo se po prijedlogu da sveti Josip bude uvršten u Rimski misni kanon. Kardinal Franjo Kuharić, osim što je redovito hodočastio u Mariju Bistricu, svake je godine na Josipovo ovdje predvodio Josipovu svetkovinu i konačno ispunio onu Stepinčevu ideju, te ovu karlovačku crkvu na tristotu obljetnicu oduke Hrvatskog sabora, pedesetu obljetnicu Stepinčeve ideje da hrvatski narod ima i nacionalno svetište nebeskog zaštitnika, dakle, ovu karlovačku crkvu uzdigao na čast nacionalnog svetišta. Na tristotridesetu obljetnicu odluke Hrvatskog sabora, 2017. godine, naš zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić proglasio je Godinu svetog Josipa. Te je godine ovo svetište posjetilo 70 000 hodočasnika. Stoga nas Vaša odluka da Vaš prvi pastoralni posjet bude u Josipovo svetište ohrabruje, čini radosnima, te izaziva osjećaj velike zahvalnosti da ćete poput svojih predčasnika uz Mariju jednako promicati štovanje svetog Josipa, a u ovo naše današnje vrijeme i te kako potrebno. Brojni hodočasnici koji ovdje dolaze, mole milosti, zahvaljuju na primljenim nebeskim darovima, samo su potvrda tome.
U znak zahvalnosti i podsjetnik na novi susret naš krizmanik Nikola Banićek uručit će vam repliku kipa svetog Josipa, koju je sam izradio u 3D tehnici. Elena Mudronja, jedna naša čitačica koja ne vidi svojim očima, ali jako dobro vidi duhovnim očima, uručit će Vam raspelo akademskog slikara Ivana Ivice Marekovića“, kazao je na kraju mons Sente.
Nakon misnog slavlja nadbiskup Kutleša susreo se s članovima različitih liturgijskih, pastoralnih i katehetskih zajednica koje djeluju pri Josipovu svetištu.
Nacionalno svetište sv. Josipa/IKA
Foto: Denis Stošić
Foto: Denis Stošić