Zagrebačka nadbiskupija

Tražeći odgovor zašto Crkva na današnji dan ne slavi misu, odgovor se može ponuditi u dva smjera: jedan je zbog žalosti Crkve poradi muke i smrti njezina Spasitelja, a drugi  pruža naš liturgičar Dragutin Kniewald koji ističe da je

1. Uvodni obred       

Osim što je Veliki petak, kao i Čista srijeda ili Pepelnica, poznat po postu i nemrsu, jedna od specifičnosti Velikoga petka je i ona da obredi toga dana započinju u tišini, prostracijom svećenika (obučenog u ruho crvene boje) ispred oltara.

1.1. Prostracija i liturgijsko ruho svećenika

Prostracija svećenika (preuzeta iz bizantske liturgije) označava njegovo potpuno predanje Gospodinu. Tu gestu, s istom simbolikom, nalazimo i prigodom slavlja sakramenta svetoga reda. Što se pak crvene boje tiče, ona je u Rimskom obredu (ali i na kršćanskom istoku), osim što je simbol Duha Svetoga i mučeništva i boja smrti. Ovu potonju simboliku crvene boje možemo iščitati i prigodom sprovoda rimskih prvosvećenika (papa) kada su prisutni biskupi, prezbiteri i đakoni obučeni u ruho crvene boje (danas specifičnost za papinsku liturgiju).

1.2. Ako se ne slavi Misa, zašto svećenik ima misnicu?

Do liturgijske reforme nakon Drugog vatikanskog sabora, svećenik je na Veliki petak oltaru pristupao sa štolom crne boje, a zatim je tijekom obreda oblačio i skidao misnicu crne, ali i ljubičaste boje (kod obreda pričesti). Postsaborskom reformom odlučeno je da svećenik ovoga dana nosi misno ruho crvene boje.

1.3. Molitva

Između dvije ponuđene molitve, svećenik nakon prostracije moli jednu od njih. U prvoj molitvi naglasak je stavljen na značaj cjelokupnog vazmenog otajstva, a u drugoj molitvi na paralelizmu između Adamova grijeha i muke Isusa Krista (usp. Rimski misal, 186-187). Nakon molitve slijedi Služba riječi.

2. Služba riječi

U Službi riječi čita se prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije (52, 13-53,12): „Za naše je grijehe on proboden“ te Psalam 31 („Tebi se, Gospodine, utječem“). Slijedi čitanje Poslanice Hebrejima (4, 14-16; 5, 7-9): „Naviknu slušati, te svima koji ga slušaju posta začetnik spasenja“ te navještaj Muke po Ivanu (18,1 – 19,42).

2.1. Sveopća molitva

Služba riječi zaključuje se sveopćom molitvom čiji korijeni se nalaze u Gelazijevom sakramentaru (6./7. stoljeće). Ta molitva je i „korijen“ sveopće molitve vjernika koja se svakoga dana moli prigodom misnog slavlja.

Ova molitva ima tri dijela: poziv na molitvu (izražava se nakana), slijedi molitva u tišini i konačno svećenik raširenih ruku govori molitvu. Za cijelo vrijeme ove molitve vjernici mogu klečati ili stajati.

Dok se u Gelazijevom sakramentaru nalaze molitve za: Crkvu, jedinstvo, svećenike, one koji su na vlasti i mir, djevice, udovice, djecu, bolesne, zatvorenike, hodočasnike, dobročinitelje, pokornike, obraćenike i umrle, danas se u obredu Velikoga petka moli za: Svetu Crkvu, Papu, za sve redove vjernika, katekumene, jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, koji ne vjeruju u Boga, upravitelje država i ljude u potrebi. Također je u uputama i istaknuto kako „u velikoj javnoj potrebi mjesni Ordinarij može dopustiti ili odrediti da se doda posebna nakana“, kao što je to bio slučaj za vrijeme pandemije virusa Covid-19.

3. Klanjanje križu

Drugi dio obreda jest klanjanje svetom križu kojem prethodi pokazivanje svetog križa uz poklik „Evo drva križa, na kojem je visio Spas svijeta“ i odgovor: „Dođite, poklonimo se“. Nakon što se i treći put zapjevaju poklik i odgovor, svećenik i vjernici pristupaju križu da mu se poklone. To mogu učiniti poklekom na jedno koljeno ili poljupcem. Za vrijeme klanjanja križu može se pjevati antifona
uz Psalam 51 (Smiluj mi se, Bože) ili prijekori (Puče moj) ili antifona


uz pjesan Usta moja opjevajte. Također, dopušteno je pjevati i druge prikladne pjesme koje će vjernike potaknuti na iskazivanje poklona raspetom Spasitelju.

Obred klanjanja križu preuzet je iz liturgije iz Jeruzalema (4. st.), a hodočasnica Egeria nam svjedoči da se križ častio očima i čelom, ali ne i rukama kako ne bi netko nešto odnio ili otkinuo od svetoga drva. Kako se u nekim crkvama nalazila relikvija svetoga križa, ovaj obred klanjanja križu vrlo brzo se proširio i u ostatku svijeta.

4. Sveta pričest

Pripravom oltara (prostre se oltarnik i tjelesnik) i molitvom Oče naš, započinje treći i zaključni dio obreda Velikoga petka: sveta pričest. Završetkom pričešćivanja, svećenik moli popričesnu molitvu nakon koje slijedi, umjesto blagoslova, molitva nad narodom u kojoj svećenik moli da se narodu udijeli oproštenje i utjeha te da bude učvršćen u vjeri u vječno otkupljenje:
Nakon ove molitve svi se razilaze u šutnji, a u zgodno vrijeme oltar se ponovno ogoli.

Oni koji su preuzeli obvezu redovitog moljenja Časoslova, ako nisu sudjelovali na obredima Velikoga petka, govore Večernju.