Zagrebačka nadbiskupija

U Župi svetog Jurja i Imena Marijina u Odri svečano je proslavljen blagdan suzaštitnika Župe sv. Jurja mučenika. Svečano euharistijsko slavlje predvodio pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, u koncelebraciji s dekanom Velikogoričko-odranskog dekanata preč. Norbertom Ivanom Koprivcom, župnikom vlč. Vladimirom Cvetnićem, gvardijanom samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Brankom Lovrićem te nadbiskupskim tajnikom vlč. Petrom Belinom.

Na početku misnoga slavlja biskup Šaško kazao je kako "svakoga sveca možemo vidjeti u pravome svjetlu samo ako stavimo u svjetlo Kristova vazma, jer smo time dionici Božje ljubavi, svjetla Presvetoga Trojstva i njegovih čudesnih djela. Lik svetoga Jurja iznova nas iznova jača u zalaganju za dobro i neprestano pita od čega uistinu živimo, što nam je u životu važno. Kada se sv. Jurja prikazuje s barjakom, taj barjak ima crveni križ na bijeloj, odnosno srebrnoj podlozi, onakav kakav je i na prikazima uskrsloga Krista."

Tumačeći evanđelje treće vazmene nedjelje biskup Šaško naglasio je kako se Isus "približio učenicima i hodao s njima. Uostalom, Bog se uvijek približava, kao suputnik čovjeka, kao pokretač cijele povijesti. On hoda s nama, ali ne da bi ispravljao naše korake ili određivao njihov ritam. Ne zapovijeda da učinimo bilo koji korak nego se usklađuje s našim koracima."

Biskup Šaško dodao je kako u lomljenju kruha učenici prepoznaju Gospodina, a On u tome trenutku "ponovno prestaje biti vidljiv očima, jer ostaje prisutan na nov način u euharistijskome kruhu. Ta pak nova prisutnost tjera ih na povratak u Jeruzalem, k prijateljima. To iskustvo ne mogu zadržati za sebe. Euharistija, prepoznata prisutnost uvijek se dijeli. Ona je po svojoj naravi suprotnost svakoj sebičnosti i očituje se u tjelesnosti onih koji su susreli i povjerovali: utučenost postaje oduševljenjem; sporo srce postaje brže; bezumnost dobiva svjetlo; noge koje su pogrješno usmjerene ispravljaju smjer; zatvorene uši slušaju; zamagljen se pogled bistri; usta koja su govorila o smrti naviještaju Živoga."

Dodao je kako učenici ne prepoznaju Isusa jer im nedostaje nada. "Tu se vidi snažna poveznica sv. Jurja i Isusa – u vraćanju nade; u novome početku života u radosti! Sveti Juraj mučenik jedan je od onih predivnih ljudi iz kršćanske predaje koji može biti primjer svima, ne samo kršćanima. Njegov je život protkan vjerom i hrabrošću, a takav je prikazan i u raznim pripovijestima koje nose poruke za svako vrijeme. Najpoznatija među njima svakako je ona o strahu od zmaja koji je svojim prijetnjama ljude držao u pokornosti. Predaja o čudesnim djelima sv. Jurja uvijek je nadahnjujuća i utješna. Ona govori o tome da raditi s Bogom znači pobijediti sve zmajeve koji donose smrt i razaranje. Njegovu prisutnost osjećamo u svim onim životnim prilikama u kojima vidimo plodove nesloge, svađa, sukoba, nemira, nepravdi, udaljavanja od Boga, dobra i radosti."

Na kraju homilije biskup Šaško kazao je kako je sv. Juraj svoj život predao za Krista: "Častimo ga kao mučenika. Kao takav nam najviše govori: ne po svome junačkome djelu nego po Kristovu djelu darivanja života u kojemu sve pobjede i trpljenja imaju novi smisao." Dodao je kako nam mučenici svojim životom pokazuju kako postoji jasna razlika između dobra i zla; nadalje, kako postoje vrijednosti koje nemaju cijenu i o kojima se ne može pregovarati; te pokazuju što je prava sloboda. "Njima je život oduzet jer su se odbili podvrgnuti nekoj drugoj moći od one koja svoje opravdanje nalazi u savjesti. Radosna je ona zajednica koja je sastavljena od ljudi koji slijede glas savjesti i traže dobro bližnjih, mjereno Božjom ljubavlju koja se očitovala u Isusu Kristu."

Uz brojne hodočasnike slavlju svog zaštitnika pridružili su se članovi Turopoljskog banderija i župan Plemenite Općine Turopoljske Juraj Odrčić te član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" Ivan Nađ.