Zagrebačka nadbiskupija

NASTUPNI GOVOR ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA

 
 
Draga braćo i sestre u Kristu!
 
Poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskoga sabora i saborski zastupnici, poštovani gospodine Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske i cijenjene ministrice i ministri, poštovani Izaslaniče Predsjednika Republike Hrvatske, poštovani predstavnici izvršne i sudbene vlasti. 

Poštovani Župani, Gradonačelnici i načelnici, predstavnici gradskih i općinskih vlasti.  

Posebno mi je drago što mogu pozdraviti apostolske nuncije u Republici Hrvatskoj  i Republici Sloveniji,  nadbiskupe i biskupe iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije, Sjeverne Makedonije te naše domaće nadbiskupe i biskupe.

Upućujem pozdrav provincijalima i provincijalnim poglavaricama, vama draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci.

Draga mi je prisutnost predstavnika kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica.

Rado pozdravljam predstavnike i članove akademskih, znanstvenih, kulturnih, obrazovnih institucija, kao i članove diplomatskog zbora akreditiranog u Republici Hrvatskoj.

Dragi hrvatski branitelji,  dragi bolesnici i nemoćni, drage majke i očevi, draga djeco, dragi mladi naše Nadbiskupije, poštovana Crkvo Zagrebačka.
 
Uzoriti gospodine kardinale Josipe, dok Vas pozdravljam želim Vam ujedno zahvaliti za pastirsku službu koju ste u Zagrebačkoj nadbiskupiji vršili više od 25 godina. Hvala Vam na Vašoj požrtvovnosti, predanosti i ustrajnom darivanju ovoj Crkvi koje se očituje u brojnim osnovanim župama, izgrađenim crkvama, obnovljenim i osnovanim ustanovama Zagrebačke nadbiskupije te mnogim drugim plodovima koji se prepoznaju u Dokumentu Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, kojega ste objavili prije nekoliko mjeseci.

Danas zahvaljujem Bogu na svim razdobljima svoga životnoga puta, na mojoj obitelji i na svim ljudima koje mi je poslao u život, preko kojih me je oblikovao i iskazivao mi svoju dobrotu; zahvaljujem na svakome dobru i milostima koje sam primio.

Iznova duboko zahvaljujem na iskazanom povjerenju i obećavam sinovsku odanost Svetome Ocu papi Franji.

Od svojih je početaka drevna Zagrebačka Crkva urešena mnoštvom svjedoka vjere. Iskazivala je predanost svojemu poslanju, strpljenje i nepokolebljivost. Ova Crkva predajom i baštinom, ali ponajviše snažnim svjedočenjem vjere i postojanošću njezina klera i vjerničkoga naroda, ulijeva povjerenje i duboko poštovanje. Poput Crkve u Smirni, iz knjige Otkrivenja, zaslužuje riječi: „Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat!“ (Otk 2,9). Ovo bogatstvo, nije samo materijalno i kulturno, ono nije samo pitanje povijesti i tradicije. Ovo je bogatstvo duhovna baština koja nam se u ovom trenutku naše povijesti nameće poput imperativa i traži od nas osobni odgovor. 

Dragi svećenici, vi ste moji prvi suradnici. Zahvalan sam vam na svemu što činite u Crkvi. Imati pastire „po Božjem Srcu“ najdragocjeniji je dar koji Bog može dati jednom narodu. Kao pravi pastiri i uzori stada, budimo neprestano uronjeni u potrebe naroda koji nam je povjeren. Kristovim Srcem tražimo one o kojima nitko ne mari. Umjesto prosuđivanja,  neka nas vodi duh slušanja. Umjesto želje za gospodarenjem, neka nas vodi duh služenja. Snažan i čvrst odnos s Bogom, jednostavnost i otvorenost, osposobit će nas za služenje svima bez obzira na njihove vrline ili mane, ili društveni status, uvijek imajući na umu svrhu svoje službe – širenje Božje ljubavi i radosne vijesti među ljudima. Moja su očekivanja od vas velika i pozivam vas da se smjelo i odvažno, s radosnim predanjem, posvetite oživotvorenju poziva na koji ste pozvani tako da svakome i u svako vrijeme, blago i s poštovanjem, budete spremni dati obrazloženje nade koja je u vama (usp. 1 Pt 3, 15).

Dragi članovi redovničkih ustanova i ustanova posvećenog života, hvala i vama na  radosnom svjedočenju ljepote života po evanđeoskim savjetima. Znam da radosno svjedočenje Krista nije uvijek lako, jer život može biti izazovan i pun poteškoća. Ali, snažna vjera i pouzdanje u Božju providnost neka vam pomognu prebroditi svaki izazov. Kroz vaš primjer života, kroz vaše riječi i djela, radosna se vijest širi i čini svijet boljim mjestom za svakog čovjeka.

Dragi bogoslovi, pripravnici i pripravnice, vama pak želim duboko iskustvo Božje ljubavi i prisutnosti u vašem životu kako biste mogli tu ljubav prenositi drugima. Samo ćete  s Bogom biti sposobni služiti Crkvi i ljudima na najbolji mogući način, s ljubavlju, poniznošću i predanošću.  Učite se živjeti u zajedništvu s drugima.

Dragi vjernici, izgradnja pravednijeg društva, u kojemu će se priznavati i štititi ljudska prava, a ekonomski i politički odnosi biti uređeni na način koji će služiti dobrobiti svih ljudi, izazov je pri kojemu neizostavna uloga pripada svim vjernicima, ženama i muževima koji poput svete Katarine ljube Crkvu i sve ljude Kristovim srcem, ne prepuštajući ih propadanju ni usred najvećih oluja.

Ova Crkva, dragi vjernici, s vama računa i jamči vam svoju blizinu. Raznovrsnost karizmi koje vam Duh Božji udjeljuje, jer on puše gdje hoće, obogaćuje Crkvu i čini je ugodim boravištem za sve izmorene i opterećene našega vremena. Djelatna kršćanska ljubav na koju ste pozvani ondje gdje jeste, gdje živite i radite, nikoga ne isključuje. Širite suosjećanje i samilost i neka su vam ispred vremenitih interesa i sitnih probitaka te sve veće užurbanosti koja nam zamagljuje pogled u Nebo.

Opasnost koju možemo opaziti i koja nam prijeti na svim razinama društvenog, ali i vjerskog života, je svojevrsna podvojenost, hipokrizija, jedno se vjeruje i ispovijeda na privatnom planu a drugo na društvenom i vjerskom. Onda se malo pomalo dođe do točke kad se vlastita nedosljednost predstavlja kao opravdan i poželjan obrazac ponašanja.

Svjesni smo da je, i u prošlosti i u sadašnjosti, problem s nedostatkom vrlina, ali danas primjećujemo i nedostatak znanja o vrlinama. Ovo je novo. Kršćani su, kao i drugi grešnici, uvijek bili podložni grijesima i manama, ali čini se da danas više ne znamo što je grijeh, a što vrlina; što dobro, a što loše; što je pošteno, a što ne.

Društveno nepoštenje i nepravda posebno teško pogađaju upravo obitelj. Ona je oduvijek bila jezgra zajedništva i prihvaćanja. To najintimnije čovjekovo dobro koje baštinimo od Boga najviše trpi od gospodarskih neravnoteža, izostanka gospodarske i društvene empatije, ali i proturječnosti i podjela koje oni sa sobom nose. Teško je pogođeno upravo materinstvo i roditeljstvo, djeca i mladež, koji su pokretačka snaga naroda. Bez njih – sve je uzaludno! Demografsko uništenje usmjereno je prije svega na obitelj, a potom nužno i na pojedince.

Drage obitelji, vaši su mi problemi poznati. Obitelj, roditeljstvo, materinstvo te djeca i mladež stoga zavrjeđuju kvalificiranu i bezuvjetnu obzirnost, potporu i pomoć Crkve i društva. Zato smo svi pozvani u društvu u prvom redu zaštiti obitelj, a na poseban način djecu. Vi ste, drage obitelji, ishodište svega dobroga, a napose poštenih i pravednih pojedinaca koje ćete iznjedriti, i koji će izgrađivati ovo društvo.

U samoj biti svjedočkoga života i djelovanja jest  odnos prema istini i dobru. Svaki čovjek u svojoj najdubljoj nutrini i intimi ima nepogrješivu čežnju za istinom i dobrom, nosi nepokolebljivu predodžbu o onom što je pošteno i pravedno. Premda mu je prirođena, ta predodžba zna izblijedjeti zbog čovjekove ranjivosti i nestalnosti jer daje prednost vremenitim dobrima i interesima, prolaznim kompromisima, pa čak i po cijenu žrtvovanja istine. Navedena se snažna ranjivost pokazuje u narodu, pa i u Crkvi – koja, premda narod Božji, u sebi nosi i tu ranjivu ljudsku sastavnicu.

Često se pojam o važnosti osobnog svjedočanstva može putem izgubiti, a naše djelovanje položiti na pjeskovito tlo (usp. Mt 7,26). Ali mi kao vjernici znamo da je naš Gospodin Isus Krist Put, Istina i Život te da na tome Putu, u vjernosti toj Istini i u odanosti tome Životu, valja beskompromisno izdržati.

Draga braćo i sestre, da život ostvaren u Bogu i napajan na Istini svojom plodnošću pridonosi crkvenom i društvenom blagostanju, svjedoči nam život svete Katarine Sijenske, crkvene naučiteljice i suzaštitnice Europe. Sveta Katarina zavrijedila je biti suzaštitnica Europe jer nije stajala skrštenih ruku kada je Crkva u Europi bila u krizi. Postila je, činila pokoru, ali i pisala i obilazila crkvenu i državnu vlast, a nadasve je molila. Nije pristala biti svjedokinja propadanja Crkve i naroda, nego je postala dionicom njezina pročišćenja i povratka vjernosti Bogu. Zato smo svi pozvani slijediti njezin primjer u svom životu. Amen.