Osmi utorak sv. Antunu na Svetom Duhu
U Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu u tijeku je pobožnost „13 utoraka sv. Antunu“. Osmoga utorka 2. svibnja misno slavlje predvodio je tajnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Zlatko Vlahek, OFMConv.
Uvodeći u misu fra Zlatko je istaknuo kako Crkva ovoga dana slavi spomendan sv. Atanazija, jednog od najznačajnijih otaca drevne Crkve. Veliki doprinos dao je u teološkim raspravama, o otajstvu utjelovljenja Logosa, Božje Riječi, koji – kao što kaže proslov Ivanova Evanđelja – „tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Sveti Atanazije borio se protiv arijanskoga krivovjerja, koje je tada prijetilo vjeri u Isusa Krista, umanjujući njegovo božanstvo, u skladu s težnjama prisutnima u povijesti, a, kako je rekao fra Zlatko, na različite ih načine i danas vidimo na djelu.
Atanazije je sudjelovao i na Nicejskom saboru, prvom koji je imao ekumenski, sveopći karakter, a sazvao ga je car Konstantin u svibnju 325., kako bi osigurao jedinstvo Crkve.
„U svjetlu života sv. Atanazija, jednako tako gledamo život sv. Antuna Padovanskog, koji je također propovijedao, naučavao evanđeoski nauk, da je zadobio naslov ‘doctor evangelicus’, (naučitelj evanđelja)“, rekao je fra Zlatko u uvodu.
U propovijedi je protumačio odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji počinje rečenicom „Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja“. Blagdan posvećenja opisuje se detaljnije u Prvoj Knjizi o Makabejcima (1 Mak 4,36-.). Hram je za Židove središte vjerskog života i okvir za cjelovito obdržavanje Zakona. Opljačkani i očišćeni hram ponovno je posvećen. Obnovljena je svijest o obdržavanju svetosti Hrama, u kojem se prije svega, obnovila svijest odnosa prema svetome židovskog naroda.
Blagdan posvećenja i temu istinskog odnosa s Bogom fra Zlatko je razmotrio kroz tri misli.
Prva misao je „hram je Božji razoren“. Svetište, koje je za Židove znak Božje prisutnosti, opustošen je od pogana i oskvrnjen. Fra Zlatko je pojasnio „da nam ta misao osvješćuje kako mi, vjernici, kao hramovi Duha Svetoga, imamo odgovornost čuvati i štititi Božju prisutnost u nama samima.“ „Najveće zlo koje se dogodilo u povijesti izraelskog naroda, jest to da su razvodnili svoju vjeru, kompromisima dopuštali da malo-pomalo ono svjetovno/pogansko prodire u prostor njihove svetosti. Proroci Staroga zavjeta više puta ističu da su i svećenici, koji su postavljeni kao uzori stada, izgubili osjećaj za svetim; onim sakralnim; onom prisutnošću Božjom, te ne razlikuju više sveto od svjetovnog; božansko od ljudskog. Prisutnost Božja, koja je identificirana s hramskim zidinama, postaje nevidljiva pred prisutnošću samo i jedino svjetovnog/poganskog pogleda života. Doista, i danas gledamo da je situacija gotovo ista. Gubi se osjećaj za sveto; za Boga, otvaraju se horizonti novih pogleda, gdje je sve dopušteno, sve shvatljivo i razumljivo, sve vidljivo, jer u protivnom ne postoji“, upozorio je fra Zlatko.
Ističući da posljednje apostolsko pismo pape Franje „Desiderio desideravi“ poziva vjernike da otkrivaju Božju prisutnost i Uskrslog Krista u bogoslužju; liturgijskim slavljima koje slavi zajednica Crkve, fra Zlatko je primijetio da su danas neka liturgijska slavlja poput neke kazališne predstave te ostavljaju dojam i osjećaj profanacije svetoga. „Dira u srce vjernika slika nedostojnog slavlja Božjih otajstava te rađa vjerničkom željom da se obnovi istinski duh molitve, odnosa s Bogom. Potrebno je pobuditi u svima nama osjećaj za svetim u Božjem hramu, u nama samima i u liturgijskim slavljima“, poručio je fra Zlatko.
Druga misao je „potrebno je obnoviti hram Božji“. Kazao je da naspram razorenju hrama, čovjek nikada ne smije gubiti nadu u ono bolje; u sebe da može promijeniti svoj dosadašnji grešni način života, da može ispočetka, pisati knjigu svojeg života na novim stranicama povijesti.
„Nismo li svi mi koji smo došli ovdje, pomalo umorni od puta života, kojeg vrlo često ne možemo mijenjati, ili na njega utjecati na način kako bismo mi željeli da to bude? Nismo li i mi poput razorenog hrama, koji je kako kaže sv. Antun, udaren grijesima, ispraznim željama i mislima te ljudskim požudama? Svaki taj grijeh, kao da je udarac u zidine hrama, gdje se cigla jedna po jedna ruši, dok ne postane, kako kaže evanđelje, ruševina velika“, primijetio je fra Zlatko.
Treća misao je „Ja i Otac jedno smo!“. Istaknuo je da ta rečenica djeluje kao cilj čovjekova života: postati jedno s Bogom; ostati u zajedništvu s Ocem, pod istim krovom hrama naše vjere.
„Dok Isus otvoreno govori o zajedništvu s Bogom, svjesni smo činjenice kako je najveća zapreka tome djelovanju upravo tendencija čovjeka da želi živjeti i ostati sam. Društvo današnjice promovira čovjeka da se ostvari do svog maksimuma: izaziva ga da bude uspješan i najbolji u svim područjima i segmentima života, da bude upućen i ažuriran informacijama na svim poljima događanja čovjekova društva kako unutar domovine, a tako i izvan nje. Razvijajući svoje osobine samostalnosti, čovjek današnjice sve manje osjeća potrebu za drugima. Živimo u društvu u kojem smo prisutni i dostupni na svim društvenim mrežama, dok se unutar tih krugova, čovjek osjeća potpuno usamljen. U mnoštvu ljudi, čovjek koji je podlegao tendencijama modernog vremena da se ostvari kao potpuno neovisno i samostalno biće, paradoksalno osjeća samoću“, upozorio je fra Zlatko.
„Danas progovaramo o mučenicima zajedništva, kao otporu takvog društva koje čovjeka odgaja za neovisnu usamljenost, osobama, koje se na riječima evanđelja nadahnjuju i bore stvarati zajedništvo, unatoč otporima, borbama ili preprekama. Osobe koje vjeruju u snagu zajednice, povezanu duhom vjere! Ističu se osobe koje istinski, unatoč doživljenim ponižavanjima, grade mostove odnosa, koji su zahladili ili su postali ledeni. Gledamo upravo te mučenike zajedništva u našim obiteljima, našim zajednicama: one osobe koje se trude okupiti obitelj, da bude jedno; zajedno! Ne susprežu se niti ne odustaju ni onda kad su brojne prepreke, ponižavanja, omalovažavanja, jer vjeruju da je to jedini put oslobođenja od individualizma i trčanja samo i jedino za ostvarenjem sebe i vlastitih interesa“, naglasio je fra Zlatko.
Propovijed je zaključio riječima: „Kao okupljena zajednica vjernika koja gaji ljubav prema našem Svecu cijeloga svijeta, sv. Antunu Padovanskome, želimo obnoviti unutarnji hram našega srca; obnoviti zidine od svih ranjavanja koja su došla ili zbog naše krivice grijeha ili zbog tuđe zloće; želimo ukloniti sve ono što onečišćuje našu dušu, kako bismo ponovno uz Božju pomoć i zagovor sv. Antuna Padovanskog obnovili i ojačali u nama snagu vjere, pouzdanja i zajedništva među nama samima, našim obiteljima i u našim zajednicama! Ne bojmo se stvarati zajedništvo i povezanost današnjih obitelji i zajednica!“
Prijenos pobožnosti „13 utoraka“ sa Svetog Duha može se pratiti utorkom u 19 sati u programu Hrvatskoga katoličkog radija, na Facebook stranici HKR-a i na Laudato TV.
Atanazije je sudjelovao i na Nicejskom saboru, prvom koji je imao ekumenski, sveopći karakter, a sazvao ga je car Konstantin u svibnju 325., kako bi osigurao jedinstvo Crkve.
„U svjetlu života sv. Atanazija, jednako tako gledamo život sv. Antuna Padovanskog, koji je također propovijedao, naučavao evanđeoski nauk, da je zadobio naslov ‘doctor evangelicus’, (naučitelj evanđelja)“, rekao je fra Zlatko u uvodu.
U propovijedi je protumačio odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji počinje rečenicom „Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja“. Blagdan posvećenja opisuje se detaljnije u Prvoj Knjizi o Makabejcima (1 Mak 4,36-.). Hram je za Židove središte vjerskog života i okvir za cjelovito obdržavanje Zakona. Opljačkani i očišćeni hram ponovno je posvećen. Obnovljena je svijest o obdržavanju svetosti Hrama, u kojem se prije svega, obnovila svijest odnosa prema svetome židovskog naroda.
Blagdan posvećenja i temu istinskog odnosa s Bogom fra Zlatko je razmotrio kroz tri misli.
Prva misao je „hram je Božji razoren“. Svetište, koje je za Židove znak Božje prisutnosti, opustošen je od pogana i oskvrnjen. Fra Zlatko je pojasnio „da nam ta misao osvješćuje kako mi, vjernici, kao hramovi Duha Svetoga, imamo odgovornost čuvati i štititi Božju prisutnost u nama samima.“ „Najveće zlo koje se dogodilo u povijesti izraelskog naroda, jest to da su razvodnili svoju vjeru, kompromisima dopuštali da malo-pomalo ono svjetovno/pogansko prodire u prostor njihove svetosti. Proroci Staroga zavjeta više puta ističu da su i svećenici, koji su postavljeni kao uzori stada, izgubili osjećaj za svetim; onim sakralnim; onom prisutnošću Božjom, te ne razlikuju više sveto od svjetovnog; božansko od ljudskog. Prisutnost Božja, koja je identificirana s hramskim zidinama, postaje nevidljiva pred prisutnošću samo i jedino svjetovnog/poganskog pogleda života. Doista, i danas gledamo da je situacija gotovo ista. Gubi se osjećaj za sveto; za Boga, otvaraju se horizonti novih pogleda, gdje je sve dopušteno, sve shvatljivo i razumljivo, sve vidljivo, jer u protivnom ne postoji“, upozorio je fra Zlatko.
Ističući da posljednje apostolsko pismo pape Franje „Desiderio desideravi“ poziva vjernike da otkrivaju Božju prisutnost i Uskrslog Krista u bogoslužju; liturgijskim slavljima koje slavi zajednica Crkve, fra Zlatko je primijetio da su danas neka liturgijska slavlja poput neke kazališne predstave te ostavljaju dojam i osjećaj profanacije svetoga. „Dira u srce vjernika slika nedostojnog slavlja Božjih otajstava te rađa vjerničkom željom da se obnovi istinski duh molitve, odnosa s Bogom. Potrebno je pobuditi u svima nama osjećaj za svetim u Božjem hramu, u nama samima i u liturgijskim slavljima“, poručio je fra Zlatko.
Druga misao je „potrebno je obnoviti hram Božji“. Kazao je da naspram razorenju hrama, čovjek nikada ne smije gubiti nadu u ono bolje; u sebe da može promijeniti svoj dosadašnji grešni način života, da može ispočetka, pisati knjigu svojeg života na novim stranicama povijesti.
„Nismo li svi mi koji smo došli ovdje, pomalo umorni od puta života, kojeg vrlo često ne možemo mijenjati, ili na njega utjecati na način kako bismo mi željeli da to bude? Nismo li i mi poput razorenog hrama, koji je kako kaže sv. Antun, udaren grijesima, ispraznim željama i mislima te ljudskim požudama? Svaki taj grijeh, kao da je udarac u zidine hrama, gdje se cigla jedna po jedna ruši, dok ne postane, kako kaže evanđelje, ruševina velika“, primijetio je fra Zlatko.
Treća misao je „Ja i Otac jedno smo!“. Istaknuo je da ta rečenica djeluje kao cilj čovjekova života: postati jedno s Bogom; ostati u zajedništvu s Ocem, pod istim krovom hrama naše vjere.
„Dok Isus otvoreno govori o zajedništvu s Bogom, svjesni smo činjenice kako je najveća zapreka tome djelovanju upravo tendencija čovjeka da želi živjeti i ostati sam. Društvo današnjice promovira čovjeka da se ostvari do svog maksimuma: izaziva ga da bude uspješan i najbolji u svim područjima i segmentima života, da bude upućen i ažuriran informacijama na svim poljima događanja čovjekova društva kako unutar domovine, a tako i izvan nje. Razvijajući svoje osobine samostalnosti, čovjek današnjice sve manje osjeća potrebu za drugima. Živimo u društvu u kojem smo prisutni i dostupni na svim društvenim mrežama, dok se unutar tih krugova, čovjek osjeća potpuno usamljen. U mnoštvu ljudi, čovjek koji je podlegao tendencijama modernog vremena da se ostvari kao potpuno neovisno i samostalno biće, paradoksalno osjeća samoću“, upozorio je fra Zlatko.
„Danas progovaramo o mučenicima zajedništva, kao otporu takvog društva koje čovjeka odgaja za neovisnu usamljenost, osobama, koje se na riječima evanđelja nadahnjuju i bore stvarati zajedništvo, unatoč otporima, borbama ili preprekama. Osobe koje vjeruju u snagu zajednice, povezanu duhom vjere! Ističu se osobe koje istinski, unatoč doživljenim ponižavanjima, grade mostove odnosa, koji su zahladili ili su postali ledeni. Gledamo upravo te mučenike zajedništva u našim obiteljima, našim zajednicama: one osobe koje se trude okupiti obitelj, da bude jedno; zajedno! Ne susprežu se niti ne odustaju ni onda kad su brojne prepreke, ponižavanja, omalovažavanja, jer vjeruju da je to jedini put oslobođenja od individualizma i trčanja samo i jedino za ostvarenjem sebe i vlastitih interesa“, naglasio je fra Zlatko.
Propovijed je zaključio riječima: „Kao okupljena zajednica vjernika koja gaji ljubav prema našem Svecu cijeloga svijeta, sv. Antunu Padovanskome, želimo obnoviti unutarnji hram našega srca; obnoviti zidine od svih ranjavanja koja su došla ili zbog naše krivice grijeha ili zbog tuđe zloće; želimo ukloniti sve ono što onečišćuje našu dušu, kako bismo ponovno uz Božju pomoć i zagovor sv. Antuna Padovanskog obnovili i ojačali u nama snagu vjere, pouzdanja i zajedništva među nama samima, našim obiteljima i u našim zajednicama! Ne bojmo se stvarati zajedništvo i povezanost današnjih obitelji i zajednica!“
IKA/Foto: Vlado Badrov
