Duh Sveti nam doziva u pamet da smo ljubljena djeca Božja
Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba, 14. svibnja 2023.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje danas, na Šestu vazmenu nedjelju, govori nam o Duhu Svetom, Duhu kojega Isus naziva Parakletom (usp. Iv 14, 15-17). Paraklet (Branitelj) je riječ koja dolazi iz grčkog, a znači ujedno i tješitelj i branitelj. To jest, Duh Sveti nas ne ostavlja same, on je blizu nas, kao što branitelj pomaže optuženiku i ostaje uz njega. On nam i sugerira kako se obraniti pred onima koji nas optužuju. Sjetimo se da je veliki tužitelj uvijek đavao, koji ti u srce stavlja grijehe, želju za grijehom, zloću. Promislimo o ta dva vida: njegovoj blizini nama i o njegovoj pomoći protiv onih koji nas optužuju.
Njegova blizina: Duh Sveti, kaže Isus, „kod vas ostaje i u vama je“ (usp. r. 17). Nikada nas ne napušta: Duh Sveti želi biti s nama: on nije usputni gost koji nam dolazi u posjet iz puke pristojnosti. On nam je suputnik na našem životnom putu, stalna prisutnost, on je Duh i želi prebivati u našem duhu. Strpljiv je i ostaje s nama i kad padnemo. Ostaje zato što nas stvarno voli: ne pretvara se da nas voli, a onda nas ostavlja same u teškoćama. Ne, odan je, jasan i autentičan.
Štoviše, ako se nađemo u kušnji, Duh Sveti nas tješi, donoseći nam Božje oproštenje i snagu, a kad nas suočava s našim pogreškama i ispravlja nas, čini to dobrostivo i blago: u njegovu glasu koji govori srcu ima uvijek pečat nježnosti i topline ljubavi. Duh Tješitelj je, zasigurno, zahtjevan, jer on je pravi, vjeran prijatelj koji ništa ne skriva, koji nam sugerira što da mijenjamo i kako da rastemo. Ali kad nas ispravlja, nikada nas ne ponižava i nikada ne ulijeva nepovjerenje; naprotiv, daje nam sigurnost da ćemo s Bogom uvijek uspjeti, uvijek. To je njegova blizina. To je baš lijepa sigurnost!
Drugi vid, Duh Tješitelj, kao naš branitelj, brani nas. Brani nas pred onima koji nas optužuju: pred nama samima, kad ne volimo sebe i kad sebi ne opraštamo, kad možda govorimo sebi da je naš život čisti promašaj i da nismo ni za što; brani nas, zatim, pred svijetom koji odbacuje one koji ne odgovaraju njegovim shemama i modelima; brani nas, na kraju, pred đavlom, koji je „tužitelj“ i unositelj razdora u pravom smislu riječi (usp. Otk 12, 10) i čini sve da se osjećamo nesposobnima i nesretnima.
U susretu sa svim tim optužujućim mislima, Duh Sveti nam predlaže kako odgovoriti. Kako? Branitelj je, kaže Isus, onaj koji nam „doziva u pamet sve što je Isus rekao“ (usp. Iv 14, 26). On nam, dakle, doziva u pamet riječi Evanđelja i tako nam omogućuje da đavlu tješitelju odgovorimo ne svojim vlastitim, nego Gospodinovim riječima. Doziva nam prije svega u pamet da je Isus uvijek govorio o Ocu koji je na nebesima, dao nam ga je upoznati i objavio nam je njegovu ljubav prema nama, njegovoj djeci. Zazivamo li Duha, učimo se prihvaćati i spominjati se najvažnije stvarnosti u životu, koja nas štiti od optužbi koje dolaze od zla: mi smo Božja ljubljena djeca. A koja je to najvažnija stvarnost u životu? Da smo Božja ljubljena djeca. Mi smo Božja ljubljena djeca: to je najvažnija stvarnost i Duh nam to doziva u pamet.
Braćo i sestre, zapitajmo se danas: zazivamo li Duha Svetoga, molimo li mu se često? Ne zaboravimo Onoga koji nam je blizu, štoviše u nama! Nadalje, slušamo li njegov glas, i kad nas bodri i kad nas ispravlja? Odgovaramo li Isusovim riječima na optužbe koje dolaze od zla, na „sud“ života? Spomenemo li se ikad da smo Božja ljubljena djeca? Neka nas Marija učini poučljivima glasu Duha Svetoga i osjetljivima na njegovu prisutnost.
Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre,
proteklih dana ponovno smo svjedoci oružanih sukoba između Izraelaca i Palestinaca u kojima su živote izgubili nevini, među kojima je bilo žena i djece. Nadam se da će upravo postignuto primirje biti trajno, da će oružje utihnuti, jer oružjem se nikada neće postići sigurnost i stabilnost, već naprotiv, i dalje će se uništavati svaka nada u mir.
Srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja, osobito vjernike iz Kanade, Singapura, Malezije i Španjolske.
Pozdravljam voditelje Zajednice svetog Egidija iz 25 afričkih zemalja; kao i vlasti i profesore sa Sveučilišta u Radomu u Poljskoj. Pozdravljam Caritas Internationalis koji je imao svoj sastanak i izabrao novog predsjednika. Samo hrabro naprijed na putu reformi!
Pozdravljam vjernike iz Scandiccija i Torrita di Siene; dječake iz Dekanata Appiano Gentile, skaute Agescija iz Alghera i mlade iz Senigallije; predstavnike Školskog zavoda „Ivan XXIII.“ iz Cammarate; kao i sudionike štafete solidarnosti u znak potpore Zakladi za istraživanje raka.
Danas se u mnogim zemljama slavi Majčin dan; sa zahvalnošću i ljubavlju sjećamo se svih majki, onih koje su još s nama i onih koje su se preselile u nebo. Povjeravamo ih Mariji, Isusovoj majci. I veliki pljesak!
Njoj upravimo molitvu da se ublaže patnje mučeničke Ukrajine i svih naroda ranjenih ratovima i nasiljem.
Želim svima ugodnu nedjelju. Pozdravljam djecu Bezgrješne koja su tako dobra. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
Evanđelje danas, na Šestu vazmenu nedjelju, govori nam o Duhu Svetom, Duhu kojega Isus naziva Parakletom (usp. Iv 14, 15-17). Paraklet (Branitelj) je riječ koja dolazi iz grčkog, a znači ujedno i tješitelj i branitelj. To jest, Duh Sveti nas ne ostavlja same, on je blizu nas, kao što branitelj pomaže optuženiku i ostaje uz njega. On nam i sugerira kako se obraniti pred onima koji nas optužuju. Sjetimo se da je veliki tužitelj uvijek đavao, koji ti u srce stavlja grijehe, želju za grijehom, zloću. Promislimo o ta dva vida: njegovoj blizini nama i o njegovoj pomoći protiv onih koji nas optužuju.
Njegova blizina: Duh Sveti, kaže Isus, „kod vas ostaje i u vama je“ (usp. r. 17). Nikada nas ne napušta: Duh Sveti želi biti s nama: on nije usputni gost koji nam dolazi u posjet iz puke pristojnosti. On nam je suputnik na našem životnom putu, stalna prisutnost, on je Duh i želi prebivati u našem duhu. Strpljiv je i ostaje s nama i kad padnemo. Ostaje zato što nas stvarno voli: ne pretvara se da nas voli, a onda nas ostavlja same u teškoćama. Ne, odan je, jasan i autentičan.
Štoviše, ako se nađemo u kušnji, Duh Sveti nas tješi, donoseći nam Božje oproštenje i snagu, a kad nas suočava s našim pogreškama i ispravlja nas, čini to dobrostivo i blago: u njegovu glasu koji govori srcu ima uvijek pečat nježnosti i topline ljubavi. Duh Tješitelj je, zasigurno, zahtjevan, jer on je pravi, vjeran prijatelj koji ništa ne skriva, koji nam sugerira što da mijenjamo i kako da rastemo. Ali kad nas ispravlja, nikada nas ne ponižava i nikada ne ulijeva nepovjerenje; naprotiv, daje nam sigurnost da ćemo s Bogom uvijek uspjeti, uvijek. To je njegova blizina. To je baš lijepa sigurnost!
Drugi vid, Duh Tješitelj, kao naš branitelj, brani nas. Brani nas pred onima koji nas optužuju: pred nama samima, kad ne volimo sebe i kad sebi ne opraštamo, kad možda govorimo sebi da je naš život čisti promašaj i da nismo ni za što; brani nas, zatim, pred svijetom koji odbacuje one koji ne odgovaraju njegovim shemama i modelima; brani nas, na kraju, pred đavlom, koji je „tužitelj“ i unositelj razdora u pravom smislu riječi (usp. Otk 12, 10) i čini sve da se osjećamo nesposobnima i nesretnima.
U susretu sa svim tim optužujućim mislima, Duh Sveti nam predlaže kako odgovoriti. Kako? Branitelj je, kaže Isus, onaj koji nam „doziva u pamet sve što je Isus rekao“ (usp. Iv 14, 26). On nam, dakle, doziva u pamet riječi Evanđelja i tako nam omogućuje da đavlu tješitelju odgovorimo ne svojim vlastitim, nego Gospodinovim riječima. Doziva nam prije svega u pamet da je Isus uvijek govorio o Ocu koji je na nebesima, dao nam ga je upoznati i objavio nam je njegovu ljubav prema nama, njegovoj djeci. Zazivamo li Duha, učimo se prihvaćati i spominjati se najvažnije stvarnosti u životu, koja nas štiti od optužbi koje dolaze od zla: mi smo Božja ljubljena djeca. A koja je to najvažnija stvarnost u životu? Da smo Božja ljubljena djeca. Mi smo Božja ljubljena djeca: to je najvažnija stvarnost i Duh nam to doziva u pamet.
Braćo i sestre, zapitajmo se danas: zazivamo li Duha Svetoga, molimo li mu se često? Ne zaboravimo Onoga koji nam je blizu, štoviše u nama! Nadalje, slušamo li njegov glas, i kad nas bodri i kad nas ispravlja? Odgovaramo li Isusovim riječima na optužbe koje dolaze od zla, na „sud“ života? Spomenemo li se ikad da smo Božja ljubljena djeca? Neka nas Marija učini poučljivima glasu Duha Svetoga i osjetljivima na njegovu prisutnost.
Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre,
proteklih dana ponovno smo svjedoci oružanih sukoba između Izraelaca i Palestinaca u kojima su živote izgubili nevini, među kojima je bilo žena i djece. Nadam se da će upravo postignuto primirje biti trajno, da će oružje utihnuti, jer oružjem se nikada neće postići sigurnost i stabilnost, već naprotiv, i dalje će se uništavati svaka nada u mir.
Srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja, osobito vjernike iz Kanade, Singapura, Malezije i Španjolske.
Pozdravljam voditelje Zajednice svetog Egidija iz 25 afričkih zemalja; kao i vlasti i profesore sa Sveučilišta u Radomu u Poljskoj. Pozdravljam Caritas Internationalis koji je imao svoj sastanak i izabrao novog predsjednika. Samo hrabro naprijed na putu reformi!
Pozdravljam vjernike iz Scandiccija i Torrita di Siene; dječake iz Dekanata Appiano Gentile, skaute Agescija iz Alghera i mlade iz Senigallije; predstavnike Školskog zavoda „Ivan XXIII.“ iz Cammarate; kao i sudionike štafete solidarnosti u znak potpore Zakladi za istraživanje raka.
Danas se u mnogim zemljama slavi Majčin dan; sa zahvalnošću i ljubavlju sjećamo se svih majki, onih koje su još s nama i onih koje su se preselile u nebo. Povjeravamo ih Mariji, Isusovoj majci. I veliki pljesak!
Njoj upravimo molitvu da se ublaže patnje mučeničke Ukrajine i svih naroda ranjenih ratovima i nasiljem.