Mladomisnici 2023. - Matej Zakanj
Uoči svećeničkog ređenja predstavljamo petoricu đakona Zagrebačke nadbiskupije koji će, po rukama zagrebačkoga nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, biti zaređeni za prezbitere u subotu 27. svibnja 2023. u crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi.
FOTOGALERIJA
Krunoslav Hikec, Petar Tisaj, Domagoj Topić, Sebastijan Valjavec i Matej Zakanj bit će posljednje subote ovoga mjeseca zaređeni za svećenike, a više o njima saznajte na našim stranicama i društvenim mrežama.
Matej Zakanj
Matej Zakanj rođen je 4. rujna 1994. godine u Zagrebu. Dolazi iz katoličke vjerničke obitelji iz Velike Gorice. Kaže kako su ga roditelji vodili svake nedjelje na misu, svakodnevno se molila krunica. Matejeva majka je liječnica, brine se za djecu i radi u rodilištu. Tata je obrtnik i proizvodi igračke za dječje vrtiće. Oboje svakodnevno sudjeluju na svetoj misi i vole hodočastiti.
Matej dolazi iz Župe Navještenja Blažene Djevice Marije iz Velike Gorice, za koju kaže da je to najljepša župa na svijetu. Tamo je živio i rastao u svojoj vjeri. Zajedno s prijateljima pohađao je vjeronauke za prvu pričest i za krizmu u župi, a kasnije se pridružio zajednici srednjoškolaca i mladih. Kaže kako su bili dobra ekipa, družili se u školi, u župi i na igralištu. U župi je i ministrirao, a kasnije se pridružio zboru mladih i muškim vokalistima.
Osnovnu školu završio je u Velikoj Gorici. Škola nosi ime Jurja Habdelića; svećenika, isusovca i hrvatskog pisca. Nakon toga je u Zagrebu upisao prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Zagrebu, a poslije nekog vremena promišljanja odlučio se odazvati na svećenički poziv. Za đakona ga je zaredio kardinal Josip Bozanić 9. listopada 2021. u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonski pastoralni praktikum vršio je u Župi Bezgrešnog začeća BDM, Zagreb-Malešnica-Oranice; Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik-Lučko; Župi Uznesenja BDM u Mariji Bistrici; Župi Navještenja Gospodinova, Zagreb-Vrbani i u Župi Sveta Tri kralja, Zagreb-Vrbani III.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Svećenički poziv osjetio sam još kao dječak dok sam ministrirao u svojoj župi. Nešto lijepo me privlačilo da dolazim na svetu misu i da pomažem svećenicima. Kasnije kroz odrastanje promišljao sam o svojoj vjeri, tj. o bitnim sadržajima naše vjere i o svome stavu prema tome. Na putu odrastanja od velike pomoći bili su mi mladi župni vikari koji su vršili službu u mojoj župi. Oni su mi svojim primjerom pokazali da vjera može i treba biti kao živa vatra koja fascinira srce čovječje.
Kako su na tu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
Obitelj i prijatelji su mi bili podrška. Moj izbor ih nije pretjerano iznenadio. Možda su me neki htjeli vidjeti na nekom drugom životnom putu ili su imali drugačija planove za mene, ali Božji poziv mi je bio privlačniji. Iskreno sam im zahvalan što su me na mom putu prema prezbiteratu pratili svojim molitvama i pomagali mi na razne načine.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju?
Formacija za svećenički život obuhvaća četiri različite dimenzije koje se međusobno prožimaju. Bogoslovija nam daje priliku da radimo na svojoj ljudskosti, da duhovno rastemo, da studiramo i utvrđujemo važna znanja te da svoje srce suobličujemo Isusovom srcu, koje je srce Dobroga Pastira. Najljepše mi je bilo družiti se s kolegama bogoslovima u našoj prostoriji za druženje te zajedno s njima igrati nogomet ili košarku. U formaciji mi je najteže bilo disciplinirati samoga sebe da odem spavati na vrijeme kako bih se mogao potpuno posvetiti svome poslu u novome danu.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Proteklu godinu proveo sam na župama Blagovijesti - Navještenja Gospodinova i Bogojavljenja - Sveta Tri kralja na području Vrbana u gradu Zagrebu. Susreo sam razne skupine vjernika, od najmlađih do najstarijih. To mi je bilo jedno lijepo iskustvo iz kojeg sam mogao naučiti kako se odnositi prema ljudima u njihovim specifičnim životnim situacijama i kako dati odgovor na njihove duhovne potrebe.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Zamišljam da će moj svećenički život biti prožet molitvom i pastoralnim radom. Svaki dan ima svoje izazove i zato treba biti budan, biti spreman svakome čovjeku u svakome trenutku dati obrazloženje nade koja je u nama. Zato smatram da je važno redovito moliti i čitati duhovno štivo te teološku literaturu. To je kao trening za nogometnu utakmicu. Da bih mogao dobro igrati trebam biti dobro utreniran.
Radujem se malim stvarima, svakodnevnim obavezama i susretima s ljudima. Raduju me mladi ljudi koji iskrena srca traže Boga u svome životu, raduju me mlade obitelji koje prihvaćaju djecu kao dar od Boga, raduju me stariji ljudi koji su već puno toga prošli u životu i koji su usprkos svemu zadržali vjeru i radost u srcu. Najviše strepim od toga da budem površan, da ne budem potpuno predan svome pozivu, da ne preuzmem punu odgovornost za svoju službu i za ljude koji su mi povjereni. Strepim od toga da se ne ulijenim te da mi svećeništvo ne postane nešto što ću olako odrađivati, a ne poziv koji ispunja moje srce i potiče me da se iz dana u dan trudim sve više.
Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Kaže sveti Augustin: „Za sebe si nas Gospodine stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“ Mislim da je za prepoznavanje poziva najvažnije čuti Božji glas koji progovara mome srcu. Mislim da je važno prepoznati da se Bog obraća meni osobno, da on poziva mene takvoga kakav jesam, sa svim svojim talentima i nesavršenostima, sa svom mojom prošlošću i životnim iskustvima. Kažu da Bog ne poziva savršene, nego usavršava pozvane. Meni to znači da prvo treba čuti Božji poziv, a onda dopustiti Bogu da oblikuje moje srce.
Mladomisničko geslo: "Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine." (usp. 1 Tim 2, 4)
Datum mlade mise: 11. lipnja 2023.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Svećenički poziv osjetio sam još kao dječak dok sam ministrirao u svojoj župi. Nešto lijepo me privlačilo da dolazim na svetu misu i da pomažem svećenicima. Kasnije kroz odrastanje promišljao sam o svojoj vjeri, tj. o bitnim sadržajima naše vjere i o svome stavu prema tome. Na putu odrastanja od velike pomoći bili su mi mladi župni vikari koji su vršili službu u mojoj župi. Oni su mi svojim primjerom pokazali da vjera može i treba biti kao živa vatra koja fascinira srce čovječje.
Kako su na tu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
Obitelj i prijatelji su mi bili podrška. Moj izbor ih nije pretjerano iznenadio. Možda su me neki htjeli vidjeti na nekom drugom životnom putu ili su imali drugačija planove za mene, ali Božji poziv mi je bio privlačniji. Iskreno sam im zahvalan što su me na mom putu prema prezbiteratu pratili svojim molitvama i pomagali mi na razne načine.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju?
Formacija za svećenički život obuhvaća četiri različite dimenzije koje se međusobno prožimaju. Bogoslovija nam daje priliku da radimo na svojoj ljudskosti, da duhovno rastemo, da studiramo i utvrđujemo važna znanja te da svoje srce suobličujemo Isusovom srcu, koje je srce Dobroga Pastira. Najljepše mi je bilo družiti se s kolegama bogoslovima u našoj prostoriji za druženje te zajedno s njima igrati nogomet ili košarku. U formaciji mi je najteže bilo disciplinirati samoga sebe da odem spavati na vrijeme kako bih se mogao potpuno posvetiti svome poslu u novome danu.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Proteklu godinu proveo sam na župama Blagovijesti - Navještenja Gospodinova i Bogojavljenja - Sveta Tri kralja na području Vrbana u gradu Zagrebu. Susreo sam razne skupine vjernika, od najmlađih do najstarijih. To mi je bilo jedno lijepo iskustvo iz kojeg sam mogao naučiti kako se odnositi prema ljudima u njihovim specifičnim životnim situacijama i kako dati odgovor na njihove duhovne potrebe.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Zamišljam da će moj svećenički život biti prožet molitvom i pastoralnim radom. Svaki dan ima svoje izazove i zato treba biti budan, biti spreman svakome čovjeku u svakome trenutku dati obrazloženje nade koja je u nama. Zato smatram da je važno redovito moliti i čitati duhovno štivo te teološku literaturu. To je kao trening za nogometnu utakmicu. Da bih mogao dobro igrati trebam biti dobro utreniran.
Radujem se malim stvarima, svakodnevnim obavezama i susretima s ljudima. Raduju me mladi ljudi koji iskrena srca traže Boga u svome životu, raduju me mlade obitelji koje prihvaćaju djecu kao dar od Boga, raduju me stariji ljudi koji su već puno toga prošli u životu i koji su usprkos svemu zadržali vjeru i radost u srcu. Najviše strepim od toga da budem površan, da ne budem potpuno predan svome pozivu, da ne preuzmem punu odgovornost za svoju službu i za ljude koji su mi povjereni. Strepim od toga da se ne ulijenim te da mi svećeništvo ne postane nešto što ću olako odrađivati, a ne poziv koji ispunja moje srce i potiče me da se iz dana u dan trudim sve više.
Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Kaže sveti Augustin: „Za sebe si nas Gospodine stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“ Mislim da je za prepoznavanje poziva najvažnije čuti Božji glas koji progovara mome srcu. Mislim da je važno prepoznati da se Bog obraća meni osobno, da on poziva mene takvoga kakav jesam, sa svim svojim talentima i nesavršenostima, sa svom mojom prošlošću i životnim iskustvima. Kažu da Bog ne poziva savršene, nego usavršava pozvane. Meni to znači da prvo treba čuti Božji poziv, a onda dopustiti Bogu da oblikuje moje srce.
Vaša poruka za mlade koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Prvo bih im preporučio da se redovito ispovijedaju, da redovito dolaze na svetu misu i da redovito obavljaju svoje dužnosti koje imaju prema roditeljima, školi ili radnom mjestu. Onda bih im preporučio da redovito čitaju Sveto pismo i da se jave nekom svećeniku na duhovni razgovor. Mislim da je prije svega važno truditi se živjeti sveto u onome u čemu se osoba u tome trenutku nalazi pa ako prepozna Božji poziv, da se može spremno na njega odazvati.
Prvo bih im preporučio da se redovito ispovijedaju, da redovito dolaze na svetu misu i da redovito obavljaju svoje dužnosti koje imaju prema roditeljima, školi ili radnom mjestu. Onda bih im preporučio da redovito čitaju Sveto pismo i da se jave nekom svećeniku na duhovni razgovor. Mislim da je prije svega važno truditi se živjeti sveto u onome u čemu se osoba u tome trenutku nalazi pa ako prepozna Božji poziv, da se može spremno na njega odazvati.
Vlč. Matej Zakanj slavit će svoju mladu misu u nedjelju 11. lipnja u 10 sati u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, a propovijedat će vlč. Dario Kral, vicekancelar Nadbiskupskog duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije. Mladoj misi prethodit će trodnevna duhovna priprava:
- u četvrtak 8. lipnja, na svetkovinu Tijelova, svetu misu u 11 sati predvodi i propovijeda vlč. Luka Brešić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici;
- u petak 9. lipnja svetu misu u 18:30 sati predvodi i propovijeda vlč. Duje Kurtović, župnik Župe sv. Franje Ksaverskog u Karlovcu i mladomisnikov ujak;
- u subotu 10. lipnja svetu misu u 19:30 sati predvodi i propovijeda vlč. Ivan Vučak, župnik Župe Presvetoga Trojstva u Krašiću.
Preporučujemo vlč. Mateja i sve naše mladomisnike u vaše molitve!
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije