Zagrebačka nadbiskupija

Kardinal Mario Grech, generalni tajnik Biskupske sinode predvodio je svečano misno slavlje proslave svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata u srijedu, 31. svibnja na trgu ispred zagrebačke katedrale. Na misnom slavlju koncelebrirali su zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup u miru, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, okupljeni biskupi, redovnički provincijali te okupljeni svećenici.



Na početku misnog slavlja zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša istaknuo je da su se kao vjernici okupili u zajedništvu ispred Katedrale pred Marijom kojoj otvaraju svoje srce. "Ona nas, kao brižna Majka, neprestano potiče da svojim kršćanskim životom budemo nositelji utjehe i nade, navjestitelji istine i branitelji pravde, da se zauzimamo za slabe i malene. Preporučimo sebe i sve svoje, da nas svojim zagovorom nebeska Majka prati i usmjerava svome Sinu Isusu Kristu."



Nadbiskup Kutleša pozdravio je predslavitelja misnog slavlja kardinala Marija Grecha te mu u znak zahvalnosti za susret i trajan spomen na pohod Zagrebu i Nadbiskupiji darovao lik Majke Božje od Kamenitih vrata.

Kardinal Grech je u svojoj homiliji tumačeći nevještenu Božju riječ pozvao na razmatranje o "Utjelovljenju kao otajstvu odnosa i susreta koji se šire zemljopisnim prostorima, kao i vremenima koja obuhvaćaju razne naraštaje.Nadilazi se prostor koji dijeli osobe, a prevladava se i raskorak među pokoljenjima, da bi se dalo prostora djelovanju Boga koji uvijek iznenađuje muškarce i žene proširujući njihove planove i njihove nade. U tome smislu susret Marije i Elizabete može postati 'biblijskom slikom' sinodskoga hoda koji Crkva živi ovih godina. I mi živimo 'susrete' radi davanja prostora Božjemu djelovanju i radi širenja prostora našega šatora, kako to kaže prorok Izaija (usp. Iz 54, 2) riječima koje su postale naslovom Radnoga dokumenta za (sinodsku) Kontinentalnu dionicu. Bog svojim utjelovljenjem ulazi u te susrete. Štoviše, mogli bismo reći da ih promiče i u njima se daruje omogućujući nam da upoznamo njegovo lice."



Zatim je kardinal Grech pozvao i na razmatranje likova te evanđeoske pripovijesti. Kao prvi lik istaknuo je Elizabetu, Zaharijinu ženu koja je bila nerotkinja i u poodmakloj životnoj dobi. "Elizabeta i Zaharija, par pravednika u svemu poslušan Gospodinovoj riječi, živi tu dramatičnu uvjetovanost: nemaju budućnosti i nisu sposobni rađati život. No, ta okolnost ne dolazi od nevjernosti, od grijeha, od lošega ponašanja. Zaharija i Elizabeta pripadaju Božjim siromasima, pravednomu ostatku Izraela. Pa ipak, njihova se povijest ne može nastaviti. Poput povijesti prognanika u prošlosti koji se nisu mogli nadati da će imati budućnost, da Bog za njih nije otvorio put u pustinji, tako se sada povijest ovo dvoje Gospodinovih siromaha treba otvoriti Božjoj novosti, vjerovati u ono što je ljudski gledano nemoguće. Sin kojega Elizabeta nosi u svome krilu; onaj koga je anđeo navijestio Zahariji, upravo je ta 'neočekivana budućnost' kojoj Bog daje procvat u življenju dvoje pravednika na završetku njihova života."



"Drugi je lik Marija. Za razliku od Elizabete ona je vrlo mlada žena. I ona očekuje sina. Marija nije nerotkinja, ali sin kojega nosi u sebi također je plod izvanrednoga Božjeg zahvata. Dakle, i u Marijinu slučaju život koji se rađa nije plod ljudske zauzetosti, nego slobodnoga djelovanja Boga koji daje da se povijest nastavlja neočekivanim i nenadanim putovima", rekao je propovjednik i nadodao da Marija polazi na put k Elizabeti zadivljena onime što Bog stvara u njoj i otvorena Njegovu djelu. 



Kardinal Grech rekao je kako je i Marija slika Crkve. "Ona nam govori o kršćanskoj zajednici koja je plodna i zadivljena Božjim djelovanjem u njoj, ali se ne zatvara u sebe, ne zadržava taj dar za sebe, nego polazi na put, da bi taj dar podijelila. Marija nam govori o sinodskoj Crkvi: o zajednici svjesnoj Božjega dara; svjesnoj iznenađujuće novosti kojoj Gospodin daje da klija u njoj, ali se ta zajednica ne zatvara u sebe, polazeći na putove svijeta da bi naviještala evanđelje, Radosnu vijest Božjega kraljevstva, i da bi svijetu nosila Isusa Krista."



Govoreći o susretu Marije i Elizabete propovjednik je istaknuo da u tom susretu u prvi plan dolaze sinovi. "Ivan još u utrobi majke pleše zbog susreta s Isusom koga Marija nosi u sebi (usp. Lk 1, 44). Kao što je David plesao pred Kovčegom Božjim koji je ulazio u Jeruzalem, tako Ivan Preteča pleše zbog dolaska Marije koja je poput Kovčega Saveza, mjesta na kojemu je u Jeruzalemskome hramu kao na prijestolju bila smještena Božja prisutnost. Na znakovit način evanđelist Luka rabi isti glagol koji se u Drugoj knjizi o Samuelu odnosi na Davida. U tome susretu Elizabeta Mariji upućuje važne riječi. Ona ju zove blaženom jer je vjerovala u ispunjenje Gospodinovih riječi (usp. Lk 1, 45)." Kardinal nadodaje da je i taj susret slika Crkve Drugog vatikanskog koncila koja se ne boji susresti suvremeni svijet obilježen strahovima i tjeskobama, radostima i trpljenjima. "Susret Marije i Elizabete poučava nas da budemo Crkva radosti koja zna prepoznati i s drugima dijeliti Božje darove; koja se zna otvoriti djelovanju Duha Svetoga koji je istinsko vrelo radosti."



Na kraju homilije kardinal Grech odgovorio je na pitanje što povezuje staricu nerotkinju i mladu zaručnicu koja u sebi nosi Božju riječ postalu tijelom? "Povezuje ih sposobnost vjerovanja u Božju budućnost. Bog rađa budućnost i u onim povijestima koje izgledaju 'ostarjelo'. To je ujedno tajna 'trajne mladosti Crkve' o kojoj je govorio papa sv. Pavao VI. kada je rekao: „Crkva nije stara, ona je drevna (antikna); vrijeme ju ne pogrbljuje, i, ako je vjerna nutarnjim i vanjskim načelima svoga otajstvenog života, ona se pomlađuje. Ona se ne boji novoga; od novoga živi. Ona poput stabla iz sigurnoga i plodnoga korijena u svakome povijesnom ciklusu iz sebe izvlači svoje proljeće.“ (Opća audijencija, 2. srpnja 1969.)."



"Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da se danas i mi, s pomoću sinodskoga hoda, znamo otvoriti njegovoj budućnosti. I mi ćemo biti blaženi, ako budemo znali vjerovati u ispunjenje Gospodinovih riječi. I mi ćemo, poput Marije, moći pjevati o velikim djelima koja Bog nastavlja činiti u Crkvi i u svakome od nas. Sinodski hod je u biti čin vjere „u ispunjenje Gospodinovih riječi“, njegova obećanja za život Crkve", zaključio je kardinal Grech.



Pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško izrekao je homiliju kardinala Marija Grecha na hrvatskom jeziku.



Poslije popričesne molitve kardinal Grech je s okupljenim (nad)biskupima i vjernicima izmolio molitvu Majci Božjoj od Kamenitih vrata povjeravajući joj XVI. opću redovitu skupštinu Biskupske sinode da bi cijela Crkva ispunjena Božjim Duhom zajedno hodila putovima svijeta i svim ljudima očitovala Božju prisutnost živeći djelotvornu ljubav, radost naviještanja i ljepotu darovanosti. Nakon molitve uslijedila je procesija s likom Majke Božje od Kamenitih vrata koja se uputila prema kapelici Majke Božje od Kamenitih vrata gdje je svečanim blagoslovom završeno euharistijsko slavlje.