Zagrebačka nadbiskupija

U Župi sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima u tijeku je pobožnost „13 utoraka sv. Antunu“. Posljednjeg trinaestog utorka 6. lipnja misno slavlje predslavio je mons. Roko Glasnović, biskup dubrovački.

 

“Kada pogledam oko sebe, u ovoj župi vidim bogobojazan i pobožan narod. Svi smo sveti po Duhu Božjem, po krštenju i sakramentima. Po vjeri i želji da budemo Božji. Sv. Antun želi nas u tome zagovarati i pokazati nam put. Svi su sveti pred Bogom i slave Ga, a imaju sigurno želju da i mi to postignemo”, rekao je uvodeći u svoju homiliju biskup Glasnović te se u nastavku osvrnuo na svetopisamska čitanje o Tobiji.

 

“Današnje čitanje govori o Tobiji koji je vjeran Gospodinu. On je oslijepio, a Gospodin je dopustio da ga snađe to iskušenje. Mi, kada nas snađe neko iskušenje najčešće se ne snalazimo najbolje. Zašto se to meni događa, što sam Bogu sagriješio, mogli bismo se upitati. No, Gospodin je dopustio da se Tobiju dogodi to iskušenje, kako bi potomstvo imalo primjer strpljivosti. Svima nam nedostaje strpljivosti. Uistinu, Tobija vjerno služi Bogu i daje sve za svoju braću bez obzira na rizike koji ga mogu snaći. Uistinu, i mi znamo za neke odredbe i djela milosrđa, no vršimo li ih?”, upitao je mons. Glasnović.

 

“Neka nam ništa ne bude važnije od Krista, to je i načelo sv. Antuna Padovanskoga”, naglasio je biskup Glasnović te se osvrnuo na duhovna i tjelesna djela milosrđa istaknuvši da smo svi “pozvani na vršenje tih djela”. U nastavku je rekao da je “Tobija pravednik koji čini dobro, no dogodilo mu se to da je oslijepio. No, tada mu se rugaju i žena i prijatelji. Tu se mnogo može naučiti o odnosima. Tako se i u našim obiteljima ponekad rugaju onima koji služe Bogu i ljube ga. Slično prigovaraju prijatelji i Jobu jer ga je snašla teška bolest. To nas ostavlja zbunjenima, međutim, čini se da ovdje stoji iskrivljena slika i ideja o Bogu i procjena onoga što život predstavlja. Svi imamo slike o Bogu, Tobijini susjedi, žena, pa i Tobija sam ima krivu sliku o Bogu. Kad kažemo Bog – kakav je sadržaj toga pojma? Problem je kada imamo trgovačku ili magijsku sliku o Bogu u kojoj “upregnemo” Boga da radi što mi hoćemo, kada se čovjek muči čineći dobra djela da se spasi. No, ti i ja smo već spašeni i iz te radosti mogu činiti dobra djela”, primijetio je propovjednik te nastavio ukazavši na istinu o Bogu koji je otac.

 

“Živjeti po Kristovom primjeru i sv. Antuna znači živjeti s povjerenjem u Boga i živjeti s Bogom u ljubavi – i to po mjeri križa! Evanđelja su zahtjevna, kršćanska ljestvica vrijednosti je visoka. Mi bismo često maknuli križ iz našega života. Nema kršćanstva bez križa, nema Krista, nema svetaca bez križa. To znači živjeti s povjerenjem u Boga nepokolebljivo, čvrsto i ustrajno, do kraja ostati vjeran zato jer i Bog ostaje vjeran i ispunjava svoja obećanja. Neustrašivo i neslomljivo pred bilo kime na ovome svijetu. Koga da se bojim ako je Bog štit života moga? Živjeti po Božjoj volji je najsigurnije. Mi najčešće ipak znamo što Bog od nas traži, ali potrebna nam je vjera da to i ostvarimo. Isus želi da naša vjera bude postojana i da se njome ne pogađamo s nikim i nizašto. Da svoju vjeru živimo odgovorno pred Bogom i ljudima. Sv. Antun zna da se sa svojom vjerom pogađamo radi svojih ugoda, zbog “drugog” posla i to pred Bogom. Kakva nam je hijerarhija vrijednosti?”, upitao je propovjednik.

 

Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje biskup Glasnović primijetio je da su farizeji i herodovci pohvalili Isusa kada je govorio. “Je li dopušteno dati caru ili nije? Isus im kaže: “Što me iskušavate? Donesite mi denar”. Željeli su ga uhvatiti u riječi, no on im reče da caru podaju carevo, a Bogu Božje. I tada su mu se divili. To je izvršenje pravednosti. Pravednost je dati svakome onome što mu pripada. To smo dužni izvršiti, a Bogu Božje? Čija smo mi slika i natpis? Božji! Bog traži ono što je Njegovo. Slika i prilika smo Božja! Božanski život je u nama! Pa vratimo Bogu njegovo. Izvršimo mi svoje obveze, ali svoj život samo Bogu možemo darivati, poput sv. Antuna, sv. Leopolda, sv. Ivana Pavla II., kao sveti ti! I ne boj se i ne umaraj nego hodaj putem svetosti, jer najtužnije je biti sve drugo, ali ne svet!”, zaključio je biskup Glasnović potaknuvši na postojanost u nadi poput Tobije koji je hvalio Gospodina tijekom svojeg života, ali nastavio je to činiti i u svojoj nevolji i bolesti.

 

Prije završnog blagoslova, mons. Tomislav Subotičanec, privremeni upravitelj Župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, pred okupljenim župljanima i hodočasnicima spomenuo se na poseban način naglo preminulog župnika preč. Antuna Sentea uvodeći u čin otkrivanja spomen ploče. Pritom je potaknuo okupljene na molitvu za dragog župnika.

 

“Otkrivamo spomen ploču u znak zahvalnosti župniku Toniju, za kojega ne mogu reći da nas je napustio, jer naprosto ne osjećam tako, a vjerujem da ne osjećate ni vi, dragi prijatelji koji ste se večeras okupili ovdje. Čuvamo spomen na njega, na njegovu ljudsku jednostavnost, prostodušnost, dobrotu i blagost koje žive u našim razgovorima i susretima. Iako nam nedostaje, nije nas napustio, jer on nije bio čovjek koji okreće leđa i odlazi. On se, iskreno vjerujemo – po volji Očevoj – prije svih nas vratio u svoj dom. Čeka nas tamo – na naš prelazak i na onaj trenutak konačnoga susreta i vječnog zajedništva u nebeskoj slavi”, rekao je mons. Subotičanec.

 

“Dok se prisjećamo danas njega, utješeni smo jer nas nosi snaga Isusova uskrsnuća u koje je položena naša nada i u koje je župnik Toni iskreno vjerovao, darivajući svakodnevno svoj život u služenju Gospodinu i njegovu stadu, od kojega se privremeno rastao upravo u trenutku kad je podjeljivao sveta Božja otajstva u euharistiji.”

 

“Župnik Toni nesebično je ugradio dio svog života u život i rast ove župe. Ovaj spomen, znak je naše zahvalnosti i poticaj da uvijek u molitvi zahvaljujemo Bogu na daru njegove prisutnosti među nama. Spomen ploča ostaje zapravo svjedočanstvo i baština jednog svećeničkog života danas, ali i generacijama župljana i hodočasnika koje će se okupljati u ovom svetištu i nakon nas.”

 

IKA/Foto: Dario Zürchauer