Zagrebačka nadbiskupija

U zgradi Uprave Caritasa Zagrebačke nadbiskupije održana je još jedna radionica za djecu i roditelje raseljene iz Ukrajine u cilju socijalne integracije i pružanja psihosocijalne podrške.


 
Na početku dvosatnog programa, koji je započeo jednom ukrajinskom pjesmom, okupljene je pozdravila soc. radnica Ana Juratovac, voditeljica Socijalne službe CZN-e, zahvaljujući na odazivu i izrazivši radost što su neki od sudionika bili i na prethodnim radionicama.
 
Nakon što su izradili naljepnice sa svojim imenima, sudionici radionica najprije su se međusobno bolje upoznali kroz igru »Dodavanje lopte«, a zatim su uslijedile igre »Toranj« i »Lovice na papiru«. Za vrijeme radionice izrade narukvica od žice i perli, održana je grupna psihosocijalna podrška za roditelje. 
 
Radionice u Babonićevoj ulici 121, održane 16. lipnja, vodila je Irena Konda, soc. radnica i ADI savjetnik za djecu u Obiteljskom savjetovalištu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije uz pomoć pripravnice - socijalne radnice.


 
Osim djece i majki, među sudionicima susreta bile su i dvije bake koje su se također vrlo aktivno uključile u radionice, no posebno je bilo lijepo čuti kako većina školske djece vrlo tečno govori hrvatski jezik. Među njima su i pričljivi J. (12) i O. (8), koji su u Hrvatskoj nešto više od godinu dana. Oni se nisu otprije poznavali i vrlo brzo su se sprijateljili tijekom ovih radionica. »Svi se jako dobro ponašaju prema nama i našao sam jako puno prijatelja«, kaže J., koji je u Hrvatsku došao s mamom i sestrom, dok mu je otac ostao u Ukrajini boriti se. »Volim se igrati s prijatelima. Oni su me naučili hrvatski dok sam se puno s njima igrao u parku. Kada su pričali na hrvatskom ja sam ponavljao riječi koje su govorili. Tako sam naučio hrvatski jezik za dva mjeseca«, kaže O., koji je u Hrvatskoj s tatom, mamom i jednim bratom, dok je drugi u Ukrajini.
 
Susret je završio neformalnim druženjem uz kavu, sok i grickalice.


 
Koliko znači raseljenim osobama iz Ukrajine ova i drugi vidovi pomoći Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, rekle su dvije mame.
 
Gđa V. je u Hrvatsku došla s dvoje djece i svojom majkom u travnju 2022. godine. Njezin suprug, otac i jedna teta ostali su u Ukrajini, a žive blizu Bahmuta. Suprug je u vojsci. Nakon dolaska brzo su se povezali s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije tražeći pomoć u odjeći i nakon toga povremeno dolaze po pomoć. Hranu i novac nisu trebali ali su jako zahvalni za moralnu podršku koju im Caritas pruža, kao i za informacije koje dobivaju, zahvaljujući kojima uvijek znaju gdje ići ukoliko nešto trebaju. Djeca su joj sretna na Caritasovim radionicama i ovo je drugi puta da su na njima.
 
Gđa I. zahvalna je Hrvatima  što su tako lijepo primili nju i njezine sunarodnjake. Posebno je zahvalna Caritasu Zagrebačke nadbiskupije na raznovrsnoj pomoći - pomoći u odjeći, obući, novcu, bonovima za Müller i Konzum... - među kojom je najviše zahvalna što je preko njegove Socijalne službe došla do liječnika koji joj je operirao sina. Njezin sin ima celebralnu paralizu pa zbog skrbi za njega ne može ići raditi pa zato njezina mama radi u jednom trgovačkom lancu. Prije dolaska u Hrvatsku bili su u Mariupolju 32 dana u skloništu. Brat joj je ostao tamo. Ranjen je u obje noge i više ne može hodati. Ona i njezina majka više nemaju svoje kuće.