Sedmorica svećenika proslavila zlatnu misu u Mariji Bistrici
Zlatnu misu zajedno su proslavili: preč. Alojzije Burja, mons. Franjo Biškup, preč. Dragutin Bosnar, preč. Antun Motočić, preč. Josip Pavlek, i predslavitelj preč. Stjepan Čukman, domaći sin. Preč. Ivan Topolnjak suslavljenicima se pridružio putem prijenosa na Radio Mariji. U misnom slavlju u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca sudjelovao je i župnik u Hlebinama zlatomisnik mons. Josip Đurkan, dugogodišnji ludbreški župnik i rektor Svetišta Predragocjene Krvi Kristove, koji je došao s hodočasnicima.
Zlatni jubilej svećenicima je čestitao umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. „Svatko od vas je tijekom tih godina bio na putu s Kristom, služeći mu ponajprije u susretu s Božjim narodom. Svaki od tih putova jedinstven je i osobit, te svaki poznaje radosne i manje radosne etape. Neke od etapa toga višedesetljetnoga puta bile su obilježene slavom Kristova uskrsnuća, a neke težinom Kristova križa“, poručio je kardinal Bozanić. Čestitajući svećenicima zlatomisnički jubilej poželio im je da ih dobri Bog i dalje čuva, blagoslivlja, usmjerava i prati na putu svećeništva dajući im snagu i zdravlje.
Čestitku zlatomisnicima uputio je i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. „Vaše neumorno nastojanje u tome da svakodnevno donosite Krista po slavljenju sakramenata, naviještanju Božje riječi kao i čitavim svojim životom, posijano je sjeme koje već pedeset godina daje plodove, svako u svoje vrijeme“, poručio je među ostalim. Mons. Kutleša svećenicima je zahvalio za sva dobra djela kojima su nastojali ljudima pomagati da iskuse Božje milosrđe, za neizmjernu svećeničku požrtvovnost, kao i upornost i odvažnost da u svim prilikama ostanu Kristovi prijatelji.
Svećenicima, osobito preč. Stjepanu Čukmanu koji se posvetio dušobrižništvu hrvatskih vjernika u inozemstvu, čestitku je uputio i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić.
Propovijedao je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i rektor zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren. Istaknuo je služenje zlatomisnika hrvatskomu narodu, svakomu domu i domovini. Podsjetivši na riječi pape Franje, rekao je da se sa zahvalnošću treba spomenuti prošlosti, s nadom misliti na budućnost, a s oduševljenjem živjeti sadašnjost.
Zlatomisnicima se riječima čestitke i zahvale za njihovo služenje obratio i bistrički župnik i rektor preč. Domagoj Matošević koji im je bio i potpora u organizaciji slavlja.
Na misi su se s ostalim vjernicima okupili rodbina i prijatelji zlatomisnika. Pedeset godina svećeništva dug je put na kojem su svećenici jubilarci obavljali brojne službe te ostavljaju trag u vjerničkim životima mnogih ljudi koje susreću na svom svećeničkom putu. Mnogi su im u Mariju Bistricu došli reći hvala i zajedno s njima proslaviti njihov jubilej.
Donosimo kratke životopise zlatomisnika:
Preč. Alojzije Burja, rođen je 1946. u župi Krašić. Nakon osnovne škole boravio je u Dječačkom sjemeništu na Šalati (1962. – 1965.), potom u Bogosloviji do ređenja 1973. Službovao je kao vikar u Kutini (1973. – 1976.), župnik u Repušnici (1976. – 1999.), župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu (1999. – 2014.), župnik u Hrnetiću (2014 – 2017.). Od 2017. živi umirovljen u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu.
Mons. Franjo Biškup, rođen je 1947. u župi Lobor. Nakon osnovne škole boravio je u Dječačkom sjemeništu na Šalati (1962. – 1965.), potom se (nakon odsluženog vojnog ruka u JNA) pripremao za svećenika u Bogosloviji, do ređenja 1973. Službovao je kao vikar u Župi sv. Jeronima, u Zagrebu (1973. – 1977.), kao župnik u Barilovečkom Cerovcu (1977. – 1981.) i u Botincu u Novom Zagrebu (1981. – 1994.). Potom je od 2000. obnašao službu duhovnika časnih sestara uršulinki u Varaždinu, u zajednici Cenacolo te u Katoličkoj osnovnoj školi svete Uršule. Živi u samostanu časnih sestara uršulinki u Varaždinu, kojima je duhovnik, i ima službu kanonika pokorničara Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola Duha Svetoga.
Preč. Dragutin Bosnar, rođen je 1947. u župi Vinagora. Nakon osnovne škole boravio u Dječačkom sjemeništu na Šalati (1962. – 1965.). Potom se do ređenja 1973. pripremao za svećenika na nadbiskupskoj Bogosloviji u Zagrebu i dvije godine u Eichstaettu u Njemačkoj. Službovao je kao vikar u Prelogu (1974. – 1976.), župnik u Drnju (1976. – 1988.), u Peterancu (1988. – 1993.), u Orehovici (1993. – 2001.) i u Oroslavju (od 2001. do volje Božje).
Preč. Stjepan Čukman, rođen je u župi Marija Bistrica 1947. Nakon osnovne škole, pohađao je Dječačko sjemenište na Šalati i Bogosloviju na Kaptolu. Za svećenika je zaređen 1973. Nakon mlade mise službovao je kao vikar u Barilovečkom Leskovcu i Bjelovaru, župnik u Viduševcu, odakle ga je 1978. nadbiskup poslao za župnika u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Oslu u Norveškoj, gdje je bio do 1996. kada je otišao u Nicu u Francuskoj. Ondje je djelovao do umirovljenja 2021. i kao misionar za Slovence (12 godina), i kao delegat hrvatskih katoličkih misija u Francuskoj, Engleskoj, Irskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Luxembourgu. Živi umirovljen u obiteljskoj kući u Mariji Bistrici.
Preč. Antun Motočić, rođen je 1947. u Belcu, gdje je pohađao osnovnu školu. U Zagrebu je pohađao gimnaziju na Šalati i Bogosloviju na Kaptolu. Zaređen je za svećenika 1973. Prva svećenička služba bila mu je u tada novoj Župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Soblincu. U toj župi proveo je 10 godina, do 1983. Potom je župničku službu vršio u župama sv. Jurja u Rakovcu (do 1994.), sv. Brcka u Kalniku (do 2000.), Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi (do 2002.), sv. Roka u Luki (do 2006.) i sv. Petra i Pavla u Prišlinu (do 2011.). Godine 2011. došao je u Mariju Bistricu kao supsidijar i duhovnik bosonogih karmelićanki. Te službe obnašao je do umirovljenja 2022., no i dalje ispomaže u liturgijskom životu nacionalnog marijanskog svetišta.
Preč. Josip Pavlek, rođen je 1947. u župi Mihovljan. Nakon osnovne škole završio je gimnaziju na Šalati i bogosloviju na Kaptolu. Nakon svećeničkog ređenja 1973., službovao je kao vikar u Nedelišću, Jasenonovcu i Velikog Gorici; kao župnik u Donjoj Višnjici (23 godine, uz to pet godina i vojni kapelan) i u Remetincu (20 godina) gdje još uvijek vrši župničku službu.
Zlatni jubilej svećenicima je čestitao umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. „Svatko od vas je tijekom tih godina bio na putu s Kristom, služeći mu ponajprije u susretu s Božjim narodom. Svaki od tih putova jedinstven je i osobit, te svaki poznaje radosne i manje radosne etape. Neke od etapa toga višedesetljetnoga puta bile su obilježene slavom Kristova uskrsnuća, a neke težinom Kristova križa“, poručio je kardinal Bozanić. Čestitajući svećenicima zlatomisnički jubilej poželio im je da ih dobri Bog i dalje čuva, blagoslivlja, usmjerava i prati na putu svećeništva dajući im snagu i zdravlje.
Čestitku zlatomisnicima uputio je i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. „Vaše neumorno nastojanje u tome da svakodnevno donosite Krista po slavljenju sakramenata, naviještanju Božje riječi kao i čitavim svojim životom, posijano je sjeme koje već pedeset godina daje plodove, svako u svoje vrijeme“, poručio je među ostalim. Mons. Kutleša svećenicima je zahvalio za sva dobra djela kojima su nastojali ljudima pomagati da iskuse Božje milosrđe, za neizmjernu svećeničku požrtvovnost, kao i upornost i odvažnost da u svim prilikama ostanu Kristovi prijatelji.
Svećenicima, osobito preč. Stjepanu Čukmanu koji se posvetio dušobrižništvu hrvatskih vjernika u inozemstvu, čestitku je uputio i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić.
Propovijedao je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i rektor zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren. Istaknuo je služenje zlatomisnika hrvatskomu narodu, svakomu domu i domovini. Podsjetivši na riječi pape Franje, rekao je da se sa zahvalnošću treba spomenuti prošlosti, s nadom misliti na budućnost, a s oduševljenjem živjeti sadašnjost.
Zlatomisnicima se riječima čestitke i zahvale za njihovo služenje obratio i bistrički župnik i rektor preč. Domagoj Matošević koji im je bio i potpora u organizaciji slavlja.
Na misi su se s ostalim vjernicima okupili rodbina i prijatelji zlatomisnika. Pedeset godina svećeništva dug je put na kojem su svećenici jubilarci obavljali brojne službe te ostavljaju trag u vjerničkim životima mnogih ljudi koje susreću na svom svećeničkom putu. Mnogi su im u Mariju Bistricu došli reći hvala i zajedno s njima proslaviti njihov jubilej.
Donosimo kratke životopise zlatomisnika:
Preč. Alojzije Burja, rođen je 1946. u župi Krašić. Nakon osnovne škole boravio je u Dječačkom sjemeništu na Šalati (1962. – 1965.), potom u Bogosloviji do ređenja 1973. Službovao je kao vikar u Kutini (1973. – 1976.), župnik u Repušnici (1976. – 1999.), župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu (1999. – 2014.), župnik u Hrnetiću (2014 – 2017.). Od 2017. živi umirovljen u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu.
Mons. Franjo Biškup, rođen je 1947. u župi Lobor. Nakon osnovne škole boravio je u Dječačkom sjemeništu na Šalati (1962. – 1965.), potom se (nakon odsluženog vojnog ruka u JNA) pripremao za svećenika u Bogosloviji, do ređenja 1973. Službovao je kao vikar u Župi sv. Jeronima, u Zagrebu (1973. – 1977.), kao župnik u Barilovečkom Cerovcu (1977. – 1981.) i u Botincu u Novom Zagrebu (1981. – 1994.). Potom je od 2000. obnašao službu duhovnika časnih sestara uršulinki u Varaždinu, u zajednici Cenacolo te u Katoličkoj osnovnoj školi svete Uršule. Živi u samostanu časnih sestara uršulinki u Varaždinu, kojima je duhovnik, i ima službu kanonika pokorničara Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola Duha Svetoga.
Preč. Dragutin Bosnar, rođen je 1947. u župi Vinagora. Nakon osnovne škole boravio u Dječačkom sjemeništu na Šalati (1962. – 1965.). Potom se do ređenja 1973. pripremao za svećenika na nadbiskupskoj Bogosloviji u Zagrebu i dvije godine u Eichstaettu u Njemačkoj. Službovao je kao vikar u Prelogu (1974. – 1976.), župnik u Drnju (1976. – 1988.), u Peterancu (1988. – 1993.), u Orehovici (1993. – 2001.) i u Oroslavju (od 2001. do volje Božje).
Preč. Stjepan Čukman, rođen je u župi Marija Bistrica 1947. Nakon osnovne škole, pohađao je Dječačko sjemenište na Šalati i Bogosloviju na Kaptolu. Za svećenika je zaređen 1973. Nakon mlade mise službovao je kao vikar u Barilovečkom Leskovcu i Bjelovaru, župnik u Viduševcu, odakle ga je 1978. nadbiskup poslao za župnika u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Oslu u Norveškoj, gdje je bio do 1996. kada je otišao u Nicu u Francuskoj. Ondje je djelovao do umirovljenja 2021. i kao misionar za Slovence (12 godina), i kao delegat hrvatskih katoličkih misija u Francuskoj, Engleskoj, Irskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Luxembourgu. Živi umirovljen u obiteljskoj kući u Mariji Bistrici.
Preč. Antun Motočić, rođen je 1947. u Belcu, gdje je pohađao osnovnu školu. U Zagrebu je pohađao gimnaziju na Šalati i Bogosloviju na Kaptolu. Zaređen je za svećenika 1973. Prva svećenička služba bila mu je u tada novoj Župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Soblincu. U toj župi proveo je 10 godina, do 1983. Potom je župničku službu vršio u župama sv. Jurja u Rakovcu (do 1994.), sv. Brcka u Kalniku (do 2000.), Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi (do 2002.), sv. Roka u Luki (do 2006.) i sv. Petra i Pavla u Prišlinu (do 2011.). Godine 2011. došao je u Mariju Bistricu kao supsidijar i duhovnik bosonogih karmelićanki. Te službe obnašao je do umirovljenja 2022., no i dalje ispomaže u liturgijskom životu nacionalnog marijanskog svetišta.
Preč. Josip Pavlek, rođen je 1947. u župi Mihovljan. Nakon osnovne škole završio je gimnaziju na Šalati i bogosloviju na Kaptolu. Nakon svećeničkog ređenja 1973., službovao je kao vikar u Nedelišću, Jasenonovcu i Velikog Gorici; kao župnik u Donjoj Višnjici (23 godine, uz to pet godina i vojni kapelan) i u Remetincu (20 godina) gdje još uvijek vrši župničku službu.
Preč. Ivan Topolnjak, rođen je 1947. u župi Lasinja. Nakon osnovne škole ušao je u Dječačko sjemenište na Šalati pa u Bogosloviju na Kaptolu. Nakon svećeničkog ređenja 1973., godinu dana bio je vikar u Župi sv. Blaža u Zagrebu i tri godine u Sisku. Od 1977. do 1985. bio je župnik u Gornjoj Bučici, potom do 1997. u Kravarskom te od 1997. do 2023. u Savskom gaju u Zagrebu. Zbog bolesti je umirovljen početkom 2023. te živi u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu.
IKA