Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka biskupija u svojoj povijesti imala je brojne velikane duha koji su ostavili trag ne samo u povijesti biskupije, nego i u nacionalnoj, pa i svjetskoj povijesti. Blaženi Augustin Kažotić svakako pripada u red najznačajnijih zagrebačkih biskupa. Za njega je prof. Franjo Šanjek napisao: Malobrojni su Hrvati u srednjem vijeku koji se mogu podičiti ugledom i popularnošću kakve je imao trogirski dominikanac i zagrebački biskup bl. Augustin Kažotić (Franko Mirošević. ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi, Zagreb 1995, 95.)

Taj vrsni propovjednik, teološki pisac, prvi blaženik hrvatskoga naroda rođen je između 1260. i 1262. u Trogiru u obitelji patricija Nikole Kažotića (Casott ili Gazott). Osnovno obrazovanje vjerojatno je stekao u dominikanskom samostanu u Splitu gdje je odlučio stupiti u taj novoosnovani prosjački i propovjednički Red.

Kratko vrijeme djeluje u Pavii, a nakon toga kreće na daljnje školovanje u Pariz. Tijekom studija u Parizu, uz znanje, stekao je brojna prijateljstva koja su mu kasnije pomogla u pastirskoj službi. Njegova poznanstva s papama: Benediktom XI., Klementom V. i Ivanom XXII., kao i vladarima: napuljskim kraljem Robertom I. Anžuvincem i kalabrijskim vojvodom Karlom dostatno govore o njegovom ugledu. Kao profesor i vrsni govornik bio je poznat u Francuskoj, Italiji i diljem Hrvatske. U diplomatskoj službi po Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu prati kardinala Nikolu Boccasinija koji ga, nakon što postaje papa pod imenom Benedikt XI., 9. prosinca 1303. imenuje zagrebačkim biskupom. S ciljem izgradnje običnog vjerskog puka, biskup Kažotić promicao je hodočašća, proštenja, procesije. U vrijeme svoje službe biskup Kažotić reformirao je bogoslužje u zagrebačkoj katedrali. Kasnije je ono dobilo naziv Zagrebački obred, a kanonici su ga svim silama branili sve do 1790. kada ga je u vrijeme jozefinizma, po odredbi cara i kralja Josipa II (178. – 1790.), ukinuo zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec.

Katedralnu školu koja djeluje, slobodno se može reći, od prvih desetljeća osnutka Zagrebačke nadbiskupije, biskup Kažotić reformirao je po dominikanskome uzoru. Učeni zagrebački biskup uključio se i u tadašnja teološka kretanja, posebno pišući protiv krivovjerja. Njegova dva djela na tom području O krštavanju slika i drugim oblicima praznovjerja (1320) i O materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika (1321/22) dokazuju da prati teološka kretanja tadašnje zapadne Europe.

U Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije, koja se još od 1914. nalazi u zgradi tadašnje Nacionalne i sveučilišne biblioteke, a danas Državnog arhiva u Zagrebu, do danas je sačuvan dio osobne knjižnice učenog zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića.

Kao biskup, Kažotić se uključio i u društveni život Ugarsko-hrvatskoga kraljevstva te je u ime nadbiskupa i biskupa kraljevstva u Avignonu 1318. molio papu i prijatelja Ivana XXII., koji ga je jako cijenio, da utječe na ugarsko-hrvatskoga kralja Karla I. Roberta u provođenju njegovih reformi. Kralj je taj čin shvatio kao napad na njegovu vlast te mu je, usprkos brojnim intervencijama, zabranio povratak u domovinu. Papa Ivan XXII. imenuje ga biskupom u Luceri gdje 3. kolovoza 1323. umire na glasu svetosti. Papa Klement XI. proglasio je 4. svibnja 1702. lucerskog biskupa blaženim, a još uvijek je aktivan postupak za kanonizaciju.

Štovanje blaženoga Augustina Kažotića već stoljećima prisutno je u dominikanskome redu i Luceri, a u zadnje vrijeme oživljava se i u njegovoj biskupiji i hrvatskome narodu.  U Vlastitom misalu Zagrebačke nadbiskupije postoji obrazac mise našega blaženika. U Popričesnoj molitvi svećenik moli: Ponizno molimo: da i mi po primjeru blaženog Augustina nastojimo ispovijedati što je on vjerovao i u djelo sprovesti što je naučavao. Dao Bog da to uspijemo!

Zagrebačka nadbiskupija imala je i ima brojne duhovne velikane, blaženi Augustin jedan je od njih, i ne smiju biti zaboravljeni, nego je potrebno sjećeti ih se u duhu vjere te njihov život uvijek iznova proučavati i predstavljati budućim generacijama.