Zagrebačka nadbiskupija

 

HOMILIJA NADBISKUPA KUTLEŠE
Sv. Klara, Mikulići, 11. kolovoza 2023.

 
 
Drage sestre,

u prigodi, za vas, svetkovine vaše utemeljiteljice svete Klare čast mi je biti s vama i spomenuti se, u svjetlu Božje riječi, njezina kreposna života i zasluga kojima je uresila svetu Crkvu Božju. Dvije su značajke koje opažamo već kod prvog uvida u život svete Klare: njezina djevičanska čistoća  i radikalno siromaštvo. No, i jedno i drugo natkriljuje i objedinjuje poslušnost, u prvom redu Božjoj riječi kojoj je postala poslužiteljicom upravo oplijenivši samu sebe u svemu kako ama baš ništa ne bi pretpostavila Kristu kojega je ljubila do kraja. Siromaštvo, čistoća i poslušnost, zavjeti su kojima ste i vi, po nadahnuću svete Klare, posvetile život Bogu kako bi u samoći i šutnji kontemplacije njemu prinijele izvrsnu žrtvu hvale, a narod Božji obasjale najobilnijim plodovima svetosti, primjerom ga potaknule i otajstvenom apostolskom plodnošću promicale njegov rast.[1]

Ova je svetkovina prigoda da se spomenete te svoje uzvišene zadaće u Crkvi i da razmišljajući o onome što vam je sveta Klara ostavila u nasljedstvo još većom gorljivošću nasljedujete njezin primjer.

1. Prispodoba o deset djevica (Mt 25, 1-13)

Poznata nam je ova evanđeoska prispodoba o deset djevica koje su krenule u susret zaručniku. Pet je bilo mudrih a pet ludih. Mudre su sa sobom uzele ulja a lude ne. Iščekivanje je potrajalo te su i jedne i druge, malaksale, pozaspale. Kad je o ponoći nastala vika koja je najavila dolazak zaručnika, mudre su upalile svoje svjetiljke a one lude ostale u tami noći. Ono što jedne djevice razlikuje od drugih je ulje ne budnost. I jedne su i druge, naime, pozaspale. Razlikuje ih spremnost nastaviti i kada se klone od umora i nedostatka sna a ne posvemašnji izostanak sna. Što je onda to ulje o kojemu govori Evanđelje?

Rekao bih da je to duboka egzistencijalna usmjerenost iščekivanju zaručnika, usmjerenost pogleda k njemu i ostavljanje prostora neizvjesnosti dolaska umjesto postavljanja uvjeta vlastitih očekivanja. Potpuna sloboda zaručnica koje su iskusile zaručnikovu ljubav!

Također, zaručnik dolazi o ponoći, kad su ljudske sile uspavane, kad ne možemo svojim snagama učiniti ništa, niti se pomoći nadomjescima. Ostaje ono što jesmo, ogoljeni smo s onim čemu težimo budni i čemu inače usmjeravamo život. Ako je to Bog, onda smo njegovom mudrošću vođeni i s uljem opskrbljeni. Ako je to sebičnost a stremljenje Bogu samo fasada, ostajemo bez svjetla.

Nadalje, ta nam evanđeoska prispodoba govori da se ulje ne može podijeliti. Sa svetinjama se ne trguje! Ono o čemu ovisi dobro moje duše i moje zajedništvo s Bogom ne može biti predmet razmjene, dijeljenja. Vjernost se ne može odglumiti jeftinom trgovinom, snalaženjem u duhu svijeta. To je nešto što prožima vaše biće ili ga nema. A Bog svoje vjerne kuša, iskušava u svojoj mudrosti na različite načine našu vjernost. Zapitati nam se kako je sveta Klara u svome životu živjela ovu evanđeosku sliku i kako se svaka od vas, njezinih kćeri u njoj pronalazi.
 

2. Sveta Klara kao mudra djevica

Sveta Klara je bila mudra djevica. Našla se dostojnom velikih milosti. Zanos kojim se upustila u avanturu s Bogom, zaputivši se za idealom evanđeoskog siromaštva po uzoru na svetoga Franju, sveta je Klara očuvala neoslabljenim do kraja. U vrijeme kad je upoznala Franju, Klara je, opaža papa Benedikt XVI, bila lijepa djevojka, ali joj je asiški siromah pokazao jednu uzvišeniju ljepotu Božjega lica, koja se ne mjeri ogledalom ispraznosti već prerasta u život autentičnog sebedarja u sjeni križa Kristova.[2] Klarino se srce ispunilo uljem te ljepote koje joj je dalo snagu oplijeniti se do kraja. Ona sama trenutak kada napušta život u svijetu naziva obraćenjem.

Njezino je obraćenje bilo okretanje perspektive. Klara je i do tog trenutka bila obdarena istaknutim religioznim osjećajima i molitvenim životom, no duši koja je čeznula za višim darovima to očito nije bilo dovoljno. Njezin bijeg iz svijeta završava klauzurom crkve i poslije samostana svetog Damjana. Obraćenje je ovdje onaj trenutak kad se zaručnik približio na način na koji je on htio, a Klara se našla spremna poći korak dalje. Kako sama svjedoči u svojoj oporuci, sveti je Franjo prorekao ono što je Gospodin i izveo s obzirom na način njezina i života njezinih sljedbenica u klauzuri svetog Damjana.[3]

Danas je drage sestre, duhu svijeta nerazumljiv način na koji živite u klauzuri vašeg samostana.  Kao mudra djevica, sveta Klara vas u svojoj oporuci poziva da upoznate svoj poziv. U tu svrhu u oporuci opisuje početke vašega reda kako bi neprestano u svijest dozivale da je to Božje a ne vaše djelo. I ja vas na to potičem: unatoč svim protivljenjima i nerazumijevanju svijeta budite sve više svjesne uzvišenosti poziva kojim ste pozvane, koji je sveta Crkva prepoznala i od vas očekuje vjernost mudrih djevica.
 

3. Važnost ustrajanja u autentičnosti poziva i očuvanja vlastite karizme

Sveta je Klara bila svjesna da će o njezinu i svjedočanstvu života prvih sljedbenica nadahnuća i poziva koji je primila i kojemu se odazvala ovisiti njihova budućnost. Svjesna je da je njezin poziv dar i odgovornost. Piše: „Kolikim, dakle, moram i kolikim nastojanjem duha i tijela moramo držati zapovijedi Boga i našeg oca da, pomoću Božjom, umnogostručimo talenat! (…) Kad nas je, dakle, Gospodin pozvao na tako velike stvari da se na nas mogu ugledati one koje će biti drugima ogledalo i primjer, dužne smo mnogo blagoslivljati i hvaliti Boga i još više se poticati da u Gospodinu činimo dobro.“[4]

Ne prepoznajete li drage sestre i u tome ulje mudrosti koje se ne može podijeliti s nekim tko nije istoga nadahnuća. Danas je stanje redovništva, pa i klauzurnoga takvo da je teško razaznati posebnosti vlastitih karizmi, ono ulje koje se ne može podijeliti ako želimo da ispuni svoju svrhu, da ga dotekne do Zaručnikova dolaska, da ostanete i opstanete te ga spremne dočekate.

Što je to što posebno resi vaš red? Sveta Klara veli da ju je Gospodin pozvao da čini pokoru  „po primjeru i nauku svetoga Franje“. Iako krhke i slabe po tijelu, vaše se prve sestre nisu odricale nikakve tjeskobe, siromaštva, napora, nevolja ili zapostavljanja i prezira od strane svijeta nego su po primjeru svetoga Franje i njegove braće to smatrale ugodnošću.[5] Pokora i ljubav prema siromaštvu je ono što vam je ostavljeno u zadatak. Vjerujem da ste i u ovom trenutku Crkve svjesne aktualnosti tog poziva. Po vašoj pokori narod Božji može zadobiti utjehu i plodove milosti, a Crkva, božanska Zaručnica zasjati novim sjajem svetosti. Ako to budete vršile pomoć i potpora Crkve vam neće izostati kao što nije izostala u osvitu vašega reda. Nemojte se tjeskobno brinuti za zemaljsko, Crkva Vas treba za nebeske plodove, a sve drugo neće izostati.

Siromaštvo koje vam je vlastito samo je po sebi znak koji u kulturi neosjetljivosti za sudbinu onih koji žive u neimaštini proziva i pogled usmjerava jedinom istinskom bogatstvu. Papa Franjo u Apostolskoj pobudnicu Radost evanđelja gospodarsku krizu u  kojoj se svijet nalazi dovodi u vezu s dubokom antropološkom krizom: nijekanjem prvenstva ljudskog bića.[6] Nije slučajno da je Sveti Otac u pokušaju osvjetljavanja uzroka  globalne ekonomske krize nazvao događaj koji je započeo u Asizu imenom „Franjina ekonomija“. Riječ je o ekonomiji koja se dade nadahnuti proročkom dimenzijom Franjina života i koja u središtu ima siromašne. Štoviše, naglašava Papa, sveti je Franjo ljubio siromaštvo poistovjećujući se s najsiromašnijima i to je siromaštvo na koje ste se i Vi obvezale. Kao što vidimo ono nije izgubilo na svojoj aktualnosti već postaje model temeljite promjene gospodarske i ekološke perspektive.
 

4. Zajedništvo kao poslanje

Sveta je Klara poput sv. Franje bila svjesna činjenice da joj je Gospodin dao sestre. U svojoj Oporuci piše: „Iz ljubavi Kristove ljubeći se među sobom, pokažite na vani onu ljubav koju imate unutra, da tim primjerom izazvane sestre uvijek rastu u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.“[7] Iskustvo zajednice koja istinski živi primljeno poslanje, iskustvo je zajedništva triju božanskih Osoba. Zajedništvo je stoga samo po sebi i poslanje i svjedočenje. Vaš će život biti privlačan u onoj mjeri u kojoj uspijevate svjedočiti međusobnu ljubav! Papa Franjo poručuje kako se „u traženju Boga brzo shvati da nitko nije sebi dostatan. Traženje nas potiče da iziđemo iz samih sebe i oslobodimo se usredotočenosti na same sebe, privučeni licem Boga svetoga i ujedno „svetim tlom drugoga“ kako bismo iskusili dublje zajedništvo.“[8] Ta usmjerenost prema svakom stvorenju iz skrovitosti klauzure u kojoj se izgrađivalo prvo vaše sestrinstvo, obilježje je Klarine i Franjine duhovnosti. Ona vas štiti od samodostatnosti i otvara problemima ljudi svakog vremena nudeći konkretne odgovore.

Veliki izazov posvećenim osobama, veli papa Franjo, je „ustrajati u traženju Boga očima vjere u svijetu koji ignorira njegovu nazočnost“.[9] Vama, svojim kćerima, ali i cijeloj Crkvi sveta je Klara dala jednostavan recept, odgovor na taj izazov. Nalazimo ga i u službi čitanja današnje svetkovine, u Klarinu pismu svetoj Janji Praškoj: „motriti, kao zrcalo čisto Onoga koji je odsjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti“. U tom zrcalu, piše sv. Klara, „sjaji blaženo siromaštvo, sveta poniznost i neizreciva ljubav“. Pozvane ste, drage sestre, biti nasljedovateljicama tih kreposti i po njima preuzeti na sebe i prikazivati Bogu želje i nemire, muke i nadanja ljudi današnjice. Upravo poput mudrih djevica kojima nije nedostajalo ulja jer su u Zaručnikovu licu prepoznavale odsjev vječne svjetlosti.

U tom duhu, drage sestre, stavljam vam na srce potrebe Zagrebačke nadbiskupije i cijele Crkve te vas svaku preporučujem zaštiti Blažene Djevice Marije, najizvrsnije nasljedovateljice i Majke Gospodinove kao i zaštiti vaših utemeljitelja, svete Klare i svetoga Franje. Amen.
[9] Papa Franjo, Vultum Dei quaerere, 2.