Zagrebačka nadbiskupija

 
 
 
Draga braćo i sestre,
danas slavimo Veliku Gospu, Mariju na nebo uznesenu. Ženu koja je, zbog svoje ljubavi prema Bogu, svoga poslanja i majčinstva Bogočovjeku – Isusu Kristu, unaprijed pripremljena i nedotaknuta istočnim grijehom, a potom uzdignuta dušom i tijelom na nebo.

Danas naša hrvatska marijanska svetišta vrve od života. „Ljubav prema Isusu Kristu, jedinom Spasitelju svijeta, odjekuje u srcu vjernika kao i ljubav prema njegovoj Majci. I ta se ljubav, to štovanje i pobožnost, ne mogu rastaviti. Nije moguće voljeti Majku a ne zavoljeti i Sina! Nije moguće iskreno ljubiti Isusa, a prezreti njegovu Majku. Stoga je štovanje Majke Božje test pravovjerja u odnosu prema svim krivovjerjima“, reći će kardinal Kuharić.[1]

Marija je u suradnji s Duhom Svetim ostvarila najveće djelo što ga je ikada bilo ili će ga biti: utjelovljenje Bogočovjeka,[2] jedinog Spasitelja svijeta – Isusa Krista i pokazala nam kako po bezuvjetnom pouzdanju i predanju biti Božje sredstvo kojim Bog ostavlja svoje neizbrisive tragove u ostvarenju plana spasenja svijeta i čovjeka.

 

I. Marija je Bogorodica – Majka jedinog Spasitelja svijeta

Marija je Bogorodica, ona je majka u čijem se krilu začela ljudska narav, koja je od prvoga trena svoga postojanja bila sjedinjena s božanskom, zato s pravom ispovijedamo da je Marija Majka Božja, majka Vječne Riječi, Bogorodica, majka pravoga Boga i pravoga čovjeka. „Zato će se dijete zvati Sinom Božjim“ (Lk 1,35), naglašava anđeo Gabrijel Mariji.

Danas slavimo Majku jedinog Spasitelja svijeta. Poznati biskup i propovjednik, Fulton Sheen jednom je zgodom predstavio tri pravila zdravog razuma kojima je čovjeku moguće imati dostatnu moralnu sigurnost da je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta.[3] Sva tri testa zasnovana su na razumu i sva tri primjenjiva na povijest.

Prvo, „onaj koji dolazi mora biti najavljen proročanstvima… Ako se Bog sprema poslati nekoga na zemlju, najmanje što može učiniti jest da nas na vrijeme obavijesti o tome“, reći će Fulton Sheen. On u svome pomalo duhovitom izlaganju proziva cijeli niz poznatih povijesnih ličnosti i pita ih: „Može li ijedan među vama pokazati neki povijesni zapis u kojemu je pretkazano gdje ćete živjeti, gdje ćete i kako umrijeti, kakav će biti vaš karakter, što ćete naučavati, koje ćete sve neprijatelje izazvati svojim naučavanjem?“ I zaključuje: jedini koji istupa iz vrste je Isus Krist!

Jedino je Isus Krist najavljen od proroka, mjesto mu je rođenja unaprijed pretkazano, prorečeno je kako će živjeti i umrijeti, postojala je drevna tradicija u Izraelskom narodu koja je najavila njegov dolazak, a njegovoj je majci bilo najavljeno njegovo rođenje.
Drugi razumski razlog vjerodostojnosti vjere u Isusa Krista krije se iza tvrdnje: „ako dolazi od Boga, moraju postojati određeni znakovi, tj. čuda koja dokazuju da govori istinu.“ Sam Isus u evanđeljima kaže za sebe: „Upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene – da me poslao Otac“ (Iv 5,36). Najveće djelo koje svjedoči da je Isus Krist Bog jest uskrsnuće.

I tu dolazimo do trećeg zdravorazumskog razloga zašto vjerovati u Isusa Krista. „Onaj koji dolazi, (Isus Krist), može nam govoriti tajne koje nadilaze naš razum, ali se one ne protive našem razumu.“ Cijela je kršćanska objava takva. Autentično, jedino ispravno tumačenje te objave povjereno je Crkvi. „Netko tko promiče nemoral ili tvrdi da duša nije besmrtna ne dolazi od Boga jer se takve tvrdnje protive razumu“, reći će Fulton Sheen.

Isus Krist je jedini Spasitelj svijeta, a Marija, na nebo uznesena, Njegova je Majka!

 

II. Marija je prihvatila poslanje i pokazala put u Nebo

Danas promatramo Marijin život. Život žene koja je prihvatila svoje poslanje i koja nam pokazuje da na koncu našega života i poslanja ne stoji ništavilo. Prihvatila je Boga i On, koji sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8,28), na koncu je nju proslavio i postavio za Kraljicu neba i zemlje. 

Između Marije i njezina uznesenja na nebo stajalo je životno poslanje – taj prekrasni Božji dar.

Isto je i sa svakim od nas. Između nas i nebeske slave stoji ispunjenje naše životne misije i naš životni put isprepleten odlukama i životnim koracima. Svaki naš životni odabir, veći ili manji, zapravo je sudbonosni trenutak u kojemu se odlučujemo za Boga ili protiv Boga, činimo korak bliže Nebu ili se udaljujemo od Njega.

Marija je bila čovjek poput svakoga od nas, imala je svoje korijene – svoju prošlost, narod i tradiciju iz koje je dolazila. Sadašnjost koju je s Bogom dijelila, prebirala i budućnost kojoj se nadala.

 1. Marija je žena koja ljubi svoju osobnu i nacionalnu povijest ukorijenjenu u Bogu. „Marija nikada nije izgubila svoje korijene. Ona je kći Izraelova, kćer jeruzalemska. Uvijek je bila vjerna korijenima, ali je napravila iskorak, veliki iskorak. Međutim, u životu se ne može napraviti iskorak bez čvrsta držanja za korijene“, kaže papa Franjo.[4]

Čovjek bez korijena i prošlosti, bez osjećaja pripadnosti narodu i Crkvi, ne poznaje niti razumije samoga sebe. Pripadnost određenom narodu i zajednici Katoličke crkve ocrtava jasna pravila za život, formira savjesti i svijest pojedinaca, definira način i mentalitet života, rađa solidarnošću među ljudima i stvara osjećaj povezanosti. Zdrav osjećaj pripadnosti ne rađa bolesnim nacionalizmom u odnosu na narod ili pak vjerskim fanatizmom i zatvorenošću u odnosu na pripadnost Katoličkoj crkvi, već ponosom koji ne ponižava drugoga i drugačijega, ali voli i podupire svoje.

Nažalost, svjedoci smo da je gubitak katoličkih korijena i jasnog nacionalnog identiteta na zapadu doveo do gubitka osjećaja pripadnosti i odgovornosti za društveni život. To ima svoje konkretne posljedice. Na mnogim poljima društvenog života pokazuje se rušilački, destruktivni nagon pojedinaca vidljiv u negativizmu i apriornom osporavanju bilo kakvih plemenitih nastojanja ili bar pokušaja rada za opće dobro.

Zašto je to tako? Jer se članovi društva više ne doživljavaju kao dio iste grupe ljudi, dio nacije ili određenog društva. Slično je i u Crkvi, pojedinci se više ne doživljavaju kao dio Crkve i kao oni koji su odgovorni za život i poslanje Crkve. Individualizam i hedonizam svojom je hladnoćom fragmentirao, raskomadao društvo i svakoga potjerao u njegov maleni skučeni svijet sitnih interesa.

Čovjek zaboravlja da je dio 'veće priče', da nije dovoljno ostvariti samo svoju osobnu povijest i svoje osobno samoostvarenje. Marija je „naučila slušati otkucaje Sinovljeva srca u svojemu krilu, a to ju je za cijeli život naučilo otkrivati Božje otkucaje u povijesti.“ Bog govori u svakome času naše osobne i zajedničke povijesti ali ga treba osluškivati, bdjeti i moliti (usp. Mk 13,33), da bi ga se čulo.[5]

Vratimo se svojim korijenima, budimo poput Marije vjerni svojim izvorima. „Mladi danas imaju potrebu ukorijeniti se“, jer je osjećaj pripadnosti važan dio osobnog identiteta pojedinca.[6] Važno je ukorijeniti se u vlastitoj obitelji i društvu. Bez osjećaja da smo dio društva, dio hrvatskog naroda, dio Crkve, sve nam postaje strano, čak neprijateljsko.

2. Marija je žena koja prihvaća svoju sadašnjost. U srcu svakoga od nas isprepliću se nadanja i tjeskobe, žalosti i radosti. Netko je od nas došao zahvaljivati, netko je došao plakati. To je ljudski život. I Marijin život je bio takav već od samoga početka kada je prihvatila biti Majka Božja; radost što je rodila dijete ispreplela se s mačem boli koji joj je odmah najavljen.

Što Marija čini? Ona sve prebire u svom srcu, razmatra o svim događajima svoga života, s Bogom i pred Bogom, i to postaje Njezina molitva. Bol, tjeskobe i strahove svoga života nije zadržala za sebe i pretvorila ih u bolnu samoću i gorčinu. Sve je stavila pred Boga.

I nas potiče: stavite sve pred moga Sina! Inače će vas životne situacije zdrobiti strahom i žalošću. Postat ćete umorni od života. Dopustite da vam Bog vrati svježinu i radost. Ako prebiremo, poput Marije, onda je Bog s nama; tada očaj prelazi u nadu, praznovjerje i preuzetnost u vjeru i povjerenje; tama biva svjetlost, a smrt postaje život.

3. Marija je majka nade zagledana u budućnost. Mnogima se čini da imaju probleme koje ne mogu riješiti. Kolike su danas majke i očevi ovdje čija su djeca robovi grijeha, raznih ovisnosti, opijeni duhom svijeta i žrtve besmislenog života. Molite, vapite Majci Božjoj.

Marija nas uči strpljivo nositi, ona nas uči prihvaćati čak i kad ne razumijemo zašto nešto mora biti baš tako. Uči nas čekati, pa i onda kada se sve čini besmislenim: Ona se uvijek uzda u Božje otajstvo; i onda kada se zlo svijeta čini većim od Boga. Ona je to naučila pod križem svoga vlastitog djeteta. „Evanđelja jednostavno kažu: ona je 'stajala'. Stajala je tamo u najgorem trenutku, najokrutnijem trenutku i trpjela zajedno sa Sinom. Ona je 'stajala'. (…) Marija je 'stajala' u najgušćoj tami, ali je 'stajala'. Nije otišla.“[7]

Budimo i mi u svojem životu, poput Marije, zagledani u Krista, prihvatimo i ispunimo svoje poslanje, da bismo došli do Neba.

 

III. Marija je ostavila trag

Marija je ostavila trag u povijesti i postala uzor za nasljedovanje i poticaj za svjedočenje. Ispunila je svoje poslanje i danas slavimo njezinu veličanstvenu sudbinu, a to je uznesenje na nebo.

Naš je životni hod duboko određen našim poslanjem. To smo poslanje otkrivali i neprestano otkrivamo osluškujući Boga. Obilježeni smo poslanjem oca, majke, brata, sestre, svećenika, redovnika, redovnice. Određeni smo zanimanjem i pozivom, kojega smo prepoznali i prihvatili. 

Čovjek iza sebe ostavlja trag. Trag svojih odabira koji nužno utječu na ljude oko nas, na društvo u kojemu živimo. Danas se u svjetlu otajstva Marijina Uznesenja na nebo pitamo kakav smo trag do sada ostavili i kakav trag želimo ostaviti?

Kojim jezikom govorimo i kakve tragove ostavljamo? Trag ljubavi ili trag posesivnosti, sebičnosti ili zatvorenosti srca?

Marija je ostavila trag ljubavi, ostavila nam je Isusa Krista. Pred ovom istinom valja nam se zapitati kakvu baštinu mi ostavljamo generacijama koje dolaze nakon nas. Hoćemo li svojoj djeci i generacijama koje dolaze ostaviti Isusa?

Crkva, drage majke, ovdje na poseban način gleda na vas, na vaše poslanje. Prenesite svojoj djeci vjeru u Boga. „Majke često prenose najdublji smisao vjerske prakse: u prvim molitvama, u raznim činima pobožnosti koje dijete uči… To je poruka koje majke vjernice znaju prenijeti bez mnogo objašnjenja.“[8]

Drage majke, čuvajte obiteljsku molitvu, molitvu Gospine krunice! Vi, poput Marije i u najtežim trenucima znate svjedočiti nježnost i moralnu snagu. Za majčinstvo je potrebna poniznost i nježnost, a to je odlika jakih ljudi a ne slabića, onih žena koje su spremne prihvatiti i podnijeti žrtvu za drugoga.

Našem je vremenu potrebna „'umnost' žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi.“[9] Ivan Pavao II., u jednom od mnogih obraćanja našemu narodu poručio je: „Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva 'supruge' i 'majke', nastavite gledati na svaku osobu očima srca te joj ići ususret i biti uz nju osjetljivošću, što je vlastita majčinskome osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici“.[10]

Crkva je majka. Crkvi je potreban majčinski duh, Marijin duh. Bog ga neprestano obnavlja; to čini kroz ljubav i žrtvu tolikih žena: redovnica, Bogu posvećenih žena, kršćanskih majki i djevojaka. Vaše nam je poslanje tako potrebno – vršite ga sveto. „Majke su najjači protuotrov za naše individualističke i egoističke sklonosti, za naše zatvaranje i apatiju“. „Društvo bez majki bilo bi ne samo hladno društvo, nego i društvo koje je izgubilo srce, koje je izgubilo 'okus obitelji'. Društvo bez majki bilo bi društvo bez samilosti, društvo u kojem ima mjesta samo za računicu i spekulaciju.“[11]

Zato, drage majke, ostanite vjerne svome pozivu supruge i majke; ostanite vjerne Bogu i prenosite sa žarom vjeru svojoj djeci, kako bi i budući naraštaji hrvatskoga naroda ostavili svijetli trag vjere, nade i ljubavi generacijama koje dolaze. Utecimo se zajedno Majci Božjoj riječima pape Benedikta XVI., moleći: