Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas u Evanđelju (usp. Mt 16, 13-20) Isus postavlja učenicima jedno lijepo pitanje: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ (r. 13).

To je pitanje koje si i mi možemo postaviti: što ljudi govore o Isusu? To su općenito lijepe stvari: mnogi u njemu vide velikog učitelja, posebnu osobu: dobru, pravednu, dosljednu, hrabru… Ali je li to dovoljno da se shvati tko je on zapravo, a prije svega je li to dovoljno Isusu? Čini se da ne. Kad bi On bio samo lik iz prošlosti – kao što su za ljude tog vremena bili likovi spomenuti u Evanđelju: Ivan Krstitelj, Mojsije, Ilija i veliki proroci – bila bi to samo lijepa uspomena na neka minula vremena. A to Isusu nije dosta. Stoga Gospodin odmah zatim postavlja učenicima odlučujuće pitanje: „A vi – vi! – što vi kažete, tko sam ja?“ (r. 15). Tko sam ja za vas sada? Isus ne želi biti protagonist iz povijesnih vremena, nego protagonist tvoje sadašnjice; ne daleki prorok: Isus želi biti blizi Bog!

Draga braćo i sestre, on nije povijesni spomen, nego Bog sadašnjosti. Kad bi on bio samo povijesni lik, danas bi ga bilo nemoguće nasljedovati: našli bismo se pred velikom vremenskom provalijom i, nadasve, pred njegovim uzorom, koji je poput vrlo visoke i neosvojive planine; željni na nju se uspeti, ali lišeni potrebnih vještina i sredstava. Međutim, Isus je živ: upamtimo to, Isus je živ, Isus živi u Crkvi, živi u svijetu, Isus nas prati, Isus je uz nas, daje na svoju Riječ, daje nam svoju milost, koji nas obasjavaju i okrjepa su nam na našem putu: On kao iskusan i mudar vodič sretan je što nas može pratiti na najtežim putovima i na najneprohodnijim usponima.

Draga braćo i sestre, na putu života nismo sami, jer Krist je s nama i pomaže nam kročiti našim putem, kao što je učinio s Petrom i ostalim učenicima. Upravo Petar u današnjem Evanđelju to shvaća i po milosti prepoznaje u Isusu „Krista-Pomazanika, Sina Boga živoga“ (r. 16): „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“, kaže Petar, ne neka ličnost iz prošlosti, nego Krist, odnosno Mesija, iščekivani: ne mrtvi junak, već Sin Boga živoga, koji je postao čovjekom i došao dijeliti s nama radosti i teškoće na koje nailazimo na svom životnom putu. Nemojmo se stoga obeshrabriti ako nam se katkad čini da je vrhunac kršćanskog života previsok, a put prestrm. Gledajmo Isusa koji hoda uz nas, koji prihvaća naše slabosti, dijeli naše napore i polaže svoju čvrstu i nježnu ruku na naša slabašna ramena. S Njim u našoj blizini, pružimo i mi ruku jedni drugima i obnovimo svoje povjerenje: s Isusom ono što nam se samima čini nemogućim više nije!

Danas će nam dobro doći ponoviti odlučno pitanje koje dolazi iz njegovih usta: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (usp. r. 15). Ti – kaže Isus – ti, što ti kažeš to sam ja? Poslušajmo Isusov glas koji nas to pita. Drugim riječima: tko je Isus za mene? Velika ličnost, referentna točka, nedostižan uzor? Ili pak Sin Božji, koji hoda uz mene, koji me može odvesti sve do vrhunca svetosti, do kojeg ne mogu sam vlastitim silama? Je li Isus stvarno živ u mojemu životu, živi li Isus sa mnom? Je li Isus moj Gospodin? Oslanjam li se na Njega u teškim trenucima? Brinem li se da bude prisutan u mom životu kroz Božju riječ i sakramente? Puštam li se voditi od njega, zajedno sa svojom braćom i sestrama u zajednici?

Neka na Marija, Majka od Puta, pomogne da doživimo da je njezin Sin živ i prisutan pokraj nas.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!
U četvrtak odlazim na višednevno putovanje u srce Azije, u Mongoliju. To je toliko željeni posjet, koji će predstavljati priliku da se prigrli Crkvu koja je brojčano mala, ali živa u vjeri i velika u ljubavi. To je ujedno prilika da se izbliza upozna plemenit i mudar narod s velikom vjerskom tradicijom koji ću imati čast upoznati, posebno u kontekstu jednog međureligijskog događaja. Sada se želim obratiti upravo vama, braćo i sestre Mongolije, i poručiti vam da sam sretan zbog tog putovanja koje će mi omogućiti da budem među vama kao brat sviju. Zahvaljujem vašim vlastima na ljubaznom pozivu i svima koji s velikom predanošću pripremaju moj dolazak. Molim sve da ovaj posjet prate molitvom.

Jamčim svoje molitve za žrtve požarâ koji su ovih dana izbili na sjeveroistoku Grčke i izražavam svoju solidarnost s grčkim narodom. Ostanimo uvijek blizu također ukrajinskom narodu, koji pati zbog rata, i to mnogo: nemojmo zaboraviti Ukrajinu!
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i iz mnogih zemalja.

Posebno pozdravljam skupinu vjernika iz jedne župe u Madridu, zatim svećenike iz biskupije Molfetta-Ruvo-Giovinazzo-Terlizzi, s njihovim biskupom, vjernike Župe San Gaetano da Thiene in Melìa, obitelji iz četvrti Pizzo Carano u San Cataldu te bicikliste iz Ciociarije. Pozdravljam ministrante iz pastoralne jedinice Codevigo, u biskupiji Padova, koji se nalaze na hodočašću u Rim sa svojim župnikom.

Danas se spominjemo svete Monike, majke svetog Augustina: svojim je molitvama i suzama molila od Gospodina obraćenje svoga sina; jaka žena, dobra žena! Molimo za mnoge majke koje pate kada su djeca skrenula malo s pravoga puta ili su završila na stranputici.
I želim vam svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!