Zaštitnici nadbiskupije
Sveti Ladislav kralj
Sveti Ladislav, utemeljitelj Zagrebačke biskupije i zaštitnik Zagrebačke nadbiskupije, mađarski je kralj iz dinastije Arpadovića. Rođen je 1040. godine kao sin ugarskog kralja Bele I. i poljske kneginje Rikse Pijastović.
Osim brata Gejze I., imao je i sestre Sofiju i Ilonu (hrv. Jelena Lijepa), koja je bila supruga hrvatskog kralja Zvonimira.
Na ugarsko prijestolje stupio je 1077. godine, nakon smrti svojeg brata Gejze I. Oženio se Adelaidom, kćeri švapskog vojvode Rudolfa, s kojom je imao jednu kćer.
Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira (1089.), Ladislav na temelju rodbinskih veza polaže pravo na hrvatske zemlje te 1091. godine uspostavlja vlast u Posavskoj Hrvatskoj. Godine 1094. u Zagrebu je osnovao biskupiju, podredivši je mađarskoj Ostrogonskoj metropoliji.
Razdoblje vladavine sv. Ladislava za mađarsku povijest značajno je po tome što je radio na učvršćenju kršćanske države. Njegovi dekreti, uključujući i dekrete sa Sinode u Szabolcsu iz 1092. godine, kojoj je predsjedao, svjedoče o naporu da se spriječi moralno propadanje mađarskog klera i puka.
U Rimskom martirologiju za svetog Ladislava piše da je tijekom svoje vladavine ponovno uspostavio kršćanske zakone koje je donio sveti Stjepan, obnovio običaje, dajući i sâm krepostan primjer života; marljivo je promicao kršćansku vjeru u Hrvatskoj, sjedinjenoj s Ugarskim Kraljevstvom. Radio je na duhovnoj i moralnoj obnovi klera i vjerničkog puka cijele Crkve u skladu s velikom reformom pape Grgura VII.
Ladislav I. je umro 29. srpnja 1095. godine u slovačkom gradu Nitri. Svetim ga je proglasio papa Celestin III. 27. lipnja 1192. godine te je taj datum određen za njegov liturgijski spomendan. Zaštitnik je Mađarske, mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Mađarske, okolnih zemalja i sjevernih hrvatskih krajeva.
Sveti Florijan mučenik
Sveti Florijan, suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije, mučenik je iz prvih kršćanskih vremena.
Rođen je oko 250. godine u gradu Aelium Cetium, današnji Sankt Pölten u Austriji.
Kao mladić pridružio se rimskoj vojsci te postao zapovjednikom carske vojske u rimskoj pokrajini Noricum na području današnje Austrije, a bio je odgovoran i za organizaciju i upravljanje vatrogasnim postrojbama na tom području.
Za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana Florijan je odbio provesti carske naredbe i progoniti kršćane na području kojim je upravljao.
Zato je iz Rima u Noricum upućen carski izaslanik Aquilinus, koji je naredio Florijanu da žrtvuje rimskim bogovima, što je on odbio.
Nakon teškog mučenja osuđen je na smrt te je 4. svibnja 304. godine s mlinskim kamenom oko vrata bačen u rijeku Enns.
Tijelo mu je kasnije pronađeno i dostojno pokopano. Nad njegovim grobom u 8. stoljeću izgrađen je samostan benediktinaca, u kojemu od 11. stoljeća žive pripadnici Reda regularnih kanonika sv. Augustina.
Današnja veličanstvena barokna opatija Sv. Florijan potječe iz 17./18. stoljeća, a oko nje se s vremenom razvio istoimeni gradić Sankt Florian (Gornja Austrija), nedaleko od Linza.
Svetom Florijanu pripisuju se mnoga čudesa, a štovanje mu je rašireno u Austriji, Bavarskoj i po hrvatskim krajevima.
Vjerni ga puk posebno zaziva kao zaštitnika od opasnosti požara i poplava, a kao svojeg zaštitnika štuju ga vatrogasci.
Njegovi kipovi rese mnoge crkve, a nije rijetkost da se nalaze i na kućama ili po gradskim trgovima.
Zaštitnik je Poljske, Gornje Austrije, grada Linza te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Liturgijski spomendan sv. Florijana obilježava se 4. svibnja, na dan njegove smrti.