Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje nam evanđelje govori o najvećoj zapovijedi (usp. Mt 22, 34-40). Neki zakonoznanac ispituje Isusa o tome, a On odgovara „velikom zapovijedi ljubavi“: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim [… i] svoga bližnjega kao sebe samoga“ (rr. 37.39). Ljubav prema Bogu i bližnjemu neraskidivo su povezane. Zadržimo se, dakle, kratko u razmišljanju o tome.

Prvo: činjenica da je ljubav prema Gospodinu na prvom mjestu doziva nam u pamet da nam Bog uvijek prethodi, da nas pretječe svojom neizmjernom nježnošću (usp. Iv 4, 19), svojom blizinom, svojim milosrđem, zato što je on uvijek bliz, nježan i milosrdan. Dijete uči ljubiti na koljenima majke i oca, a mi to činimo u Božjem zagrljaju. U Psalmu se kaže: „kao dojenče na grudima majke“ (131, 2), tako se mi trebamo osjećati u Božjem naručju. Tu upijamo Gospodinovu ljubav, tu susrećemo ljubav koja nas potiče na velikodušno darivanje. Na to nas podsjeća sveti Pavao kad kaže da Kristova ljubav u sebi ima snagu koja potiče na ljubav (usp. 2 Kor 5, 14). I od njega sve kreće. Ne možeš ozbiljno ljubiti ako nemaš taj korijen koji je Božja ljubav, Isusova ljubav.

A sad malo o drugom vidu koji proizlazi iz zapovijedi ljubavi. On povezuje ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu: to znači da, ljubeći svoju braću, odražavamo, poput zrcala, Očevu ljubav. Odražavati Božju ljubav, to je bît; ljubiti njega, kojega ne vidimo, preko brata kojega vidimo (usp. 1 Iv 4, 20). Jednog je dana sveta Terezija iz Kolkate, na pitanje novinara zavarava li samu sebe da će onim što čini promijeniti svijet, odgovorila: „Nikada nisam mislila da bih mogla promijeniti svijet! Samo sam nastojala biti kap čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav“ (Tiskovna konferencija prigodom dodjele Nobelove nagrade za mir, 1979.). Eto kako je ona, tako mala, mogla činiti tako veliko dobro: odražavajući, kao kaplja, Božju ljubav. I ako nam ponekad, promatrajući nju i druge svece, dođe da pomislimo da su neponovljivi heroji, sjetimo se te male kapi: ljubav je kap koja može promijeniti mnogo toga. A kako se to čini? Tako da se učini prvi korak, uvijek. To ponekad nije lako učiniti prvi korak, zaboraviti neke stvari… učiniti prvi korak. Učinimo to! To je kap: učiniti prvi korak.

Dakle, draga braćo i sestre, razmišljajući o Božjoj ljubavi koja nas uvijek pretječe, možemo se zapitati: jesam li zahvalan Gospodinu koji me prvi uzljubi? Osjećam li Božju ljubav i jesam li mu zahvalan? Nastojim li odražavati njegovu ljubav? Trudim li se ljubiti braću, učiniti taj drugi korak?

Neka nam Djevica Marija pomogne živjeti veliku zapovijed ljubavi u svom svakidašnjem životu: ljubiti i pustiti Bogu da nas ljubi i ljubiti braću.
Draga braćo i sestre!
Zahvaljujem svima koji su se – na više mjesta i na različite načine – pridružili danu posta, molitve i pokore koji smo imali prošli petak moleći mir u svijetu. Ne odustajmo! Nastavimo i dalje moliti za Ukrajinu kao i za ozbiljnu situaciju u Palestini i Izraelu te za druge regije u ratu. Osobito se u Gazi mora ostaviti prostora kako bi se zajamčilo dostavu humanitarne pomoći i odmah pustiti taoce na slobodu. Neka nitko ne odustane od mogućnosti zaustavljanja oružja. Neka se prekine oružani sukob! Otac Ibrahim Faltas – slušao sam ga maloprije u emisiji “A Sua Immagine” – otac Ibrahim je rekao: „Neka se prekine paljba! Neka se prekine paljba!“ On je vikar Svete Zemlje. I mi, zajedno s ocem Ibrahimom, recimo: neka se prekine paljba! Zaustavite se, braćo i sestre! Rat je uvijek poraz, uvijek!

Izražavam svoju blizinu stanovništvu područja Acapulco, u Meksiku, koje je pogodio vrlo jak uragan. Molim za žrtve, za njihove obitelji i za one koji su pretrpjeli ozbiljnu štetu. Neka Djevica od Guadalupe podrži svoju djecu u ovoj kušnji.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih dijelova svijeta. Posebno pozdravljam roditelje „djece na Nebu“ iz Torano Nuova, vjernike iz Campane, skupinu za promicanje zvanja „Talità kum“ iz rimske župe San Giovanni dei Fiorentini, krizmanike iz Slovenije i iz Gandossa, kao i sudionike hodočašća družbe Kćeri sv. Kamila i služitelja bolesnika.

Želim vam svima ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!