Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, dobar dan i sretnu vam svetkovinu želim!

Slavimo danas svetkovinu Svih svetih. U svjetlu ovog slavlja, zaustavimo se nakratko na svetosti, napose na dvije njezine značajke: ona je dar i istodobno hod. Dar i put.

To je nadasve dar. Svetost je Božji dar koji smo primili krštenjem: pustimo li je da raste, može stubokom promijeniti naš život (usp. Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 15). Sveci nisu nedostižni ili daleki heroji, nego ljudi poput nas, naši prijatelji, čije je polazište isti dar koji smo primili, a to je krštenje. Štoviše, ako bolje razmislimo, sigurno smo susreli nekog od njih, neko običnog sveca, neku pravednu osobnu, neku osobu koja kršćanski život živi zaozbiljno, u jednostavnosti… to su oni koje volim zvati „sveci iz susjedstva“, koji žive među nama običnim životom.

Svetost je, dakle, dar koji se nudi svakome za sretan život. A koja je naša prva reakcija kada dobijemo od nekog dar? Upravo to da nas to usrećuje, zato što to znači da nas netko voli, a dar svetosti čini nas sretnima jer nas Bog ljubi. Ali svaki dar, međutim, treba prihvatiti. On sa sobom nosi odgovornost odgovora, jedno „hvala“. Ali kako se iskazuje tu zahvalnost? To je poziv na zalaganje da ne bude protraćen. Svi mi krštenici primili smo isti poziv, a to je „živeći držati i usavršiti svetost koju smo primili“ (Lumen gentium, 40). Zato kažemo – i to je druga značajka – da je svetost također hod, put koji valja prolaziti zajedno, pomažući jedni druge, ujedinjeni sa suputnicima vrsnim u svladavanju svih uspona, a to su sveci.

Oni su naša starija braća i sestre na koje uvijek možemo računati: podupiru nas i, kad skrenemo s pravoga puta, svojom nas tihom prisutnošću ne propuštaju ispraviti; oni su iskreni prijatelji, u koje se možemo pouzdati, zato što nam žele dobro, ne upiru prstom u nas i nikad nas ne izdaju. U njihovim životima nalazimo primjer, u njihovoj molitvi primamo pomoć i prijateljstvo, i s njima tvorimo vezu bratske ljubavi. Svetost je dar i put koji valja prijeći. Možemo se, dakle, zapitati: spominjem li se da sam primio dar Duha Svetoga, koji me poziva na svetost i pomaže mi do nje doći? Zahvaljujem li Duhu Svetom na tome, na daru svetosti? Osjećam li blizinu svetaca, razgovaram li s njima, obraćam li im se? Znam li povijest nekih od njih? Dobro nam je poznavati živote svetaca i dopustiti da njihovi primjeri djeluju pobudno na nas. I jako je dobro za nas obraćati im se u molitvi.

Neka nam Marija, Kraljica svih svetih, dade osjetiti radost primljenog dara i poveća u nama želju za vječnim ciljem.
Srdačno pozdravljam sve vas, hodočasnike iz raznih zemalja, obitelji, župne skupine, članove udruga i predstavnike škola.

Posebno pozdravljam vjernike iz Allensbacha (Njemačka), vjernike iz Monterreya (Meksiko) i učenike Škole sestara sv. Josipa iz Nykøbinga Falstera u Danskoj; kao i Rimsku skupinu volontera Nacionalne državne policijske udruge.

Sa zadovoljstvom pozdravljam sudionike Utrke Svetih (Corsa dei Santi), koju priređuje Zaklada „Misioni Don Bosco“ kako bi se svetkovinu Svih svetih proslavilo u dimenziji pučkog slavlja. Hvala vam na lijepoj inicijativi i na vašoj nazočnosti!

Sutra ujutro slavit ću misu na groblju palih u Drugom svjetskom ratu iz zemalja Commonwealtha.

I nastavimo moliti za stanovništva koja trpe zbog ratova koji se trenutno vode. Ne zaboravimo napaćenu Ukrajinu, ne zaboravimo Palestinu, ne zaboravimo Izrael, ne zaboravimo mnoge druge krajeve u kojima je rat još uvijek jako prisutan.

I želim vam svima sretan blagdan u duhovnom društvu svetih. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!