Treći dan devetnice uoči Stepinčeva u Krašiću
.jpg)
Toga su dana u Krašić hodočastili vjernici iz Dugoreško-mrežničkog i Karlovačkog dekanata, iz Župe sv. Antuna Padovanskoga (Sveti Duh), župe Botinec, župe Lug Samoborski, župe Rude, župe Čučerje, članovi Molitvenoga vjenčića Kraljice Obitelji te studenti iz Doma sv. Antuna u Zagrebu. Prije euharistijskoga slavlja molili su križni put na otvorenom predvođeni ravnateljem Doma sv. Antuna i voditeljem Pučke kuhinje na Svetom Duhu fra Vladimirom Vidovićem. Za pješake je misu u 15 sati predslavio župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi vlč. Željko Nestić, a propovijedao je župni vikar Župe BDM Snježne u Karlovcu vlč. Petar Galeković.
.jpg)
Na početku večernjeg euharistijskog slavlja, sve nazočne pozdravio je krašićki župnik vlč. Ivan Vučak.
Fra Ivan Marija Lotar započeo je homiliju podsjećajući prisutne da se nalaze u devetodnevnoj pripravi pred blagdan bl. Alojzija Stepinca i to upravo u njegovoj rodnoj župi. „Velika je milost biti ovdje. Od 24. studenoga i bazilika sv. Antuna u Zagrebu, uz ovo svetište i zagrebačku katedralu, postala je osobito mjesto štovanja našega Blaženika koji takvih mjesta zaslužuje i više zbog svoga svjedočanstva života, vjere i ljubavi prema svim ljudima, bez obzira na međusobne raznolikosti“, naglasio je.
Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, spomenuo je primjer kralja Salomona rekavši da je „zacijelo bio vrstan primjer obojici svetaca s kojima se danas susrećemo: i bl. Alojziju i sv. Blažu“ te podsjetio da Salomon ne traži od Gospodina ništa, osim „pronicavog srca da može suditi narodu, razlikovati dobro od zla“. „Pojam pravednosti u Starom zavjetu ne podrazumijeva puko izvršavanje Zakona, kako bismo mogli na prvo slušanje pomisliti. On je puno dublji. ‘Vjernost zajedništvu i punina spasenja’, ‘blagotvorni red’, ‘vjernost’ - samo su neki od pokušaja dobroga prevođenja ovoga pojma. Nijedan pojam kao taj nije pobudio zanimanja stručnjaka zbog svoje širine i čestotnosti upotrebe. Salomon je zacijelo molio ono što je najvažnije, a sve ostalo mu se nadodalo“, istaknuo je propovjednik.
.jpg)
Govoreći o Evanđelju, rekao je da ono oslikava prikaz Isusove duboke suosjećajnosti i zdrave obazrivosti za čovjeka i njegove potrebe. „Na to su pozvani i svi oni koji ga planiraju i žele revno nasljedovati. Ne zatvarati se u vlastitu udobnost, nego izaći iz nje i otvoriti se neudobnosti ‘mirisanja na ovce’ - kako nam predlaže i papa Franjo. Takvi pastiri bijahu obojica današnjih svetaca, biskupa i mučenika: sv. Blaž i bl. Alojzije“, poručio je.
Fra Ivan potom je kazao da je teško o bl. Alojziju reći nešto što već nije rečeno, no podsjetio je na zapis prema kojemu je nadbiskup Stepinac, između ostaloga, promicao svestranu duhovnu obnovu. „Nije tajna da je bio čovjek ispred svoga vremena, ali ovaj pasus kao da je napisan jučer. Potrebe naše Crkve su uvijek iste: svestrana duhovna obnova“, naglasio je te dodao da to možda jest prvi zadatak svećenika i biskupa u onoj „službenoj“ fazi. „No, Evanđelje koje smo danas čuli ističe jednu važnu činjenicu koja bi nam lako mogla promaknuti: ‘No, kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.’ Oni (narod) ih vidje, prepozna, strča se i preteče! Gdje je naš polet, naša inicijativa u hodu prema Bogu utjelovljenome u vremenu i prostoru; inicijativama duhovne naravi?“, upitao je propovjednik.
Upozorio je potom da hrvatski narod duhovno gine. „Katolička Crkva, naše župe i zajednice nude puno toga dobroga; bilo uživo, bilo putem interneta. Što mi od toga zaista koristimo, čime se od toga hranimo?“, pitao je dodajući da pomodarstvo suvremenoga čovjeka ide za raznim egzotičnim, s kršćanstvom nespojivim i opasnim duhovnim praksama samo zato što ne zna što sve ima „u svome dvorištu“.
.jpg)
„Moramo li doživjeti iseljenje iz Domovine u neku od bogatijih zapadnih zemalja, okusiti slatkoću eura i suhoću duhovne pustinje kako bismo znali cijeniti svakodnevnu svetu misu, redovitu ispovijed, pobožnosti i duhovne obnove bez kojih duhovno kopnimo i s vremenom - umiremo? Duhovna obnova započinje u prihvaćanju ponuđenoga, u obiteljskoj molitvi, u zdravoj ispovijedi, u urednom molitvenom životu, a nastavlja se u služenju zajednici, svjedočanstvu života i oprimjerenoj vjeri“, naglasio je propovjednik.
Potaknuo je nazočne da pokušaju biti zahvalni na svim darovima koje im Gospodin daje rekavši da će se tako zacijelo obnoviti srca, obitelji ugledati svjetlo Božje prisutnosti, a mladi i djeca u vjeri i s vjerom rasti. „Mi smo ti koji smo pozvani donositi svjetlo i vjeru i nadu i ljubav - kako jednom reče sv. Antun Padovanski. Neka nam i zagovor sv. Blaža u našem putu k svetosti pomogne, zaštiti nas od svake bolesti grla, omogući da budemo na dobrome glasu, da čuvamo tuđi dobar glas i budemo živim primjerima Božje ljubavi na zemlji“, zaključio je homiliju fra Ivan Marija Lotar.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe sv. Antuna Padovanskoga „Tomislav Talan“. Na kraju euharistijskoga slavlja, vlč. Vučak zahvalio je svim hodočasnicima i svećenicima s kojima su došli i spomenutom zboru, a nakon mise upriličen je tradicionalni blagoslov grla prigodom blagdana sv. Blaža te je zajedništvo nastavljeno uz okrjepu.
Na početku večernjeg euharistijskog slavlja, sve nazočne pozdravio je krašićki župnik vlč. Ivan Vučak.
Fra Ivan Marija Lotar započeo je homiliju podsjećajući prisutne da se nalaze u devetodnevnoj pripravi pred blagdan bl. Alojzija Stepinca i to upravo u njegovoj rodnoj župi. „Velika je milost biti ovdje. Od 24. studenoga i bazilika sv. Antuna u Zagrebu, uz ovo svetište i zagrebačku katedralu, postala je osobito mjesto štovanja našega Blaženika koji takvih mjesta zaslužuje i više zbog svoga svjedočanstva života, vjere i ljubavi prema svim ljudima, bez obzira na međusobne raznolikosti“, naglasio je.
Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, spomenuo je primjer kralja Salomona rekavši da je „zacijelo bio vrstan primjer obojici svetaca s kojima se danas susrećemo: i bl. Alojziju i sv. Blažu“ te podsjetio da Salomon ne traži od Gospodina ništa, osim „pronicavog srca da može suditi narodu, razlikovati dobro od zla“. „Pojam pravednosti u Starom zavjetu ne podrazumijeva puko izvršavanje Zakona, kako bismo mogli na prvo slušanje pomisliti. On je puno dublji. ‘Vjernost zajedništvu i punina spasenja’, ‘blagotvorni red’, ‘vjernost’ - samo su neki od pokušaja dobroga prevođenja ovoga pojma. Nijedan pojam kao taj nije pobudio zanimanja stručnjaka zbog svoje širine i čestotnosti upotrebe. Salomon je zacijelo molio ono što je najvažnije, a sve ostalo mu se nadodalo“, istaknuo je propovjednik.
Govoreći o Evanđelju, rekao je da ono oslikava prikaz Isusove duboke suosjećajnosti i zdrave obazrivosti za čovjeka i njegove potrebe. „Na to su pozvani i svi oni koji ga planiraju i žele revno nasljedovati. Ne zatvarati se u vlastitu udobnost, nego izaći iz nje i otvoriti se neudobnosti ‘mirisanja na ovce’ - kako nam predlaže i papa Franjo. Takvi pastiri bijahu obojica današnjih svetaca, biskupa i mučenika: sv. Blaž i bl. Alojzije“, poručio je.
Fra Ivan potom je kazao da je teško o bl. Alojziju reći nešto što već nije rečeno, no podsjetio je na zapis prema kojemu je nadbiskup Stepinac, između ostaloga, promicao svestranu duhovnu obnovu. „Nije tajna da je bio čovjek ispred svoga vremena, ali ovaj pasus kao da je napisan jučer. Potrebe naše Crkve su uvijek iste: svestrana duhovna obnova“, naglasio je te dodao da to možda jest prvi zadatak svećenika i biskupa u onoj „službenoj“ fazi. „No, Evanđelje koje smo danas čuli ističe jednu važnu činjenicu koja bi nam lako mogla promaknuti: ‘No, kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.’ Oni (narod) ih vidje, prepozna, strča se i preteče! Gdje je naš polet, naša inicijativa u hodu prema Bogu utjelovljenome u vremenu i prostoru; inicijativama duhovne naravi?“, upitao je propovjednik.
Upozorio je potom da hrvatski narod duhovno gine. „Katolička Crkva, naše župe i zajednice nude puno toga dobroga; bilo uživo, bilo putem interneta. Što mi od toga zaista koristimo, čime se od toga hranimo?“, pitao je dodajući da pomodarstvo suvremenoga čovjeka ide za raznim egzotičnim, s kršćanstvom nespojivim i opasnim duhovnim praksama samo zato što ne zna što sve ima „u svome dvorištu“.
„Moramo li doživjeti iseljenje iz Domovine u neku od bogatijih zapadnih zemalja, okusiti slatkoću eura i suhoću duhovne pustinje kako bismo znali cijeniti svakodnevnu svetu misu, redovitu ispovijed, pobožnosti i duhovne obnove bez kojih duhovno kopnimo i s vremenom - umiremo? Duhovna obnova započinje u prihvaćanju ponuđenoga, u obiteljskoj molitvi, u zdravoj ispovijedi, u urednom molitvenom životu, a nastavlja se u služenju zajednici, svjedočanstvu života i oprimjerenoj vjeri“, naglasio je propovjednik.
Potaknuo je nazočne da pokušaju biti zahvalni na svim darovima koje im Gospodin daje rekavši da će se tako zacijelo obnoviti srca, obitelji ugledati svjetlo Božje prisutnosti, a mladi i djeca u vjeri i s vjerom rasti. „Mi smo ti koji smo pozvani donositi svjetlo i vjeru i nadu i ljubav - kako jednom reče sv. Antun Padovanski. Neka nam i zagovor sv. Blaža u našem putu k svetosti pomogne, zaštiti nas od svake bolesti grla, omogući da budemo na dobrome glasu, da čuvamo tuđi dobar glas i budemo živim primjerima Božje ljubavi na zemlji“, zaključio je homiliju fra Ivan Marija Lotar.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe sv. Antuna Padovanskoga „Tomislav Talan“. Na kraju euharistijskoga slavlja, vlč. Vučak zahvalio je svim hodočasnicima i svećenicima s kojima su došli i spomenutom zboru, a nakon mise upriličen je tradicionalni blagoslov grla prigodom blagdana sv. Blaža te je zajedništvo nastavljeno uz okrjepu.
IKA