Blagoslov župne crkve i posveta novog oltara u Velikoj Erpenji
Na svetkovinu Bogojavljenja - Sveta Tri kralja, u subotu 6. siječnja, zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško za vrijeme misnoga slavlja blagoslovio je obnovljenu župnu crkvu u Velikoj Erpenji i posvetio novi kameni oltar. Župna crkva nalazi se na brijegu iznad Tuheljskih toplica, a sagrađena je 1650. godine kao filijalna crkva župe sv. Jurja na jezeru, danas župe Veliko Trgovišće. Samostalna župa posvećena Svetim Trima kraljevima postaje 1789. godine.
Na početku misnoga slavlja biskup Šaško kazao je: "Ovdje sam kao izaslanik našega zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, od koga vam prenosim čestitke, blagoslov i molitvenu blizinu. Razloga za čestitke i zahvalu ima puno. To se odnosi na župnika Luku i na sve koji su na bilo koji način bili ili jesu uključeni u tijek obnove. U ovome zadnjem dijelu to svakako vrijedi za: izvođače radova, konzervatore i osobe zadužene za nadzor. Zahvalnost i čestitku izražavam i akademskomu umjetniku gosp. Jeronimu Tišljaru koji je spremno pritekao u pomoć i u zahtjevnim okolnostima izradio novi oltar i ambon… Mislimo i na svoju hrvatsku domovinu kojoj rado i svečano pjevamo da je lijepa i da je naša jer ovdje pokraj crkve je grobnica Justine Mihanović Petropoljske, majke autora hrvatske himne Antuna Mihanovića, zbog čega je proteklih godina bio običaj u toj crkvi slaviti Majčin dan. Molimo da po nama bude prepoznatljiva kao Božja, prožeta majčinskom brigom i spremnošću na žrtvu i ljubav prema domu, dok nam živo srce bije.“
Razmišljajući o svetkovini Bogojavljenja kao o svetkovini Božjih tražitelja, biskup je istaknuo da je traženje Boga kao putovanje, zajednički hod u kojemu su ljudi pozorni na pojave oko sebe, u brizi jednih za druge. Govoreći o posveti novog oltara biskup Šaško je nastavio: „Zbog toga smo, zajedno s vašim župnikom Lukom, s njegovom čežnjom i s ljubavlju prema vama i ovomu mjestu, s ljubavlju koja se nadovezala na vašu ljubav, nastojali oblikovati nove elemente u ovome liturgijskom prostoru, poštujući starinu i nastavljajući njezin smisao… Do ove crkve dolazimo predivnim hrvatskim zagorskim krajolikom; oko nje susrećemo ljepotu stvorenoga svijeta, svoje domovine.“
„Ovi zidovi, zvonik, groblje, okoliš sažimaju prirodu i kulturu koja nije nijema nego govori o onim istim dragocjenostima koje su vidjeli i Mudraci u svome životu i željeli su ih bolje upoznati. Stvoreni svijet ih je vodio do Božje riječi, zapisane, nadahnute, nama predane, trajno žive Riječi. Izvanjska obnova ove crkve sažima taj dar. Kameni oltar je prisutnost Krista, temeljnoga i ugaonoga kamena svega što postoji. Odražaj toga značenja ovdje se vidi i u zaglavnome kamenu koji povezuje rebra ovoga najstarijeg gotičkoga dijela, oltarnoga prostora. Oltar je ključ u svakoj crkvi, najvažnija sastavnica u kojoj ne vidimo samo predmet izrađen od nekoga materijala, nego prisutnost Krista: stol ljubavi i žrtvenik križa; u njemu gledamo Kristovu ljepotu i njegove rane koje pomazujemo i ublažavamo miomirisnim uljem, koje nam svijetle sjajem sebedarja; koje unose ugodan miris goreći Bogu na slavu“, dodao je biskup Šaško.
Istaknuvši važnost oltara, biskup je dodao kako nas oltar „uči da smo u Bogu i uči nas kako živjeti: nismo prepušteni samima sebi, čvrstoća nam je u Kristu, bez kojega ne možemo učiniti ništa dobro ni vrijedno; preobraženi smo za zajedništvo da bismo drugima i mi bili svjetlo, okus i miris dobrote u kojoj je vidljiva vječnost.“
Nakon biskupove homilije i ispovijesti vjere okupljena zajednica zapjevala je litanije svih svetih, a zatim je biskup Šaško položio moći blaženog Alojzija Stepinca u oltar te zapjevao posvetu molitvu. Uslijedio je obred mazanja oltarne menze krizmenim uljem te prinošenje kada na novom oltaru. Kada je oltar bio posvećen i pripremljen za euharistijsku službu, izvršen je i obred osvjetljenja oltara.
Nakon popričesne molitve fra Ante Crnčević okupljenoj zajednici pročitao je povelju o posveti oltara. Prije završnog blagoslova okupljenima je riječ zahvale izrazio upravitelj župe vlč. Luka Slijepčević rekavši: „Božje vrijeme je sadašnjost, božanski danas, a mi ljudi iako po krštenju već dionici kraljevstva Božjega, poznajemo na zemlji prošlost, sadašnjost i budućnost. Ovim činom posvete oltara upisali smo se u povijest ove župne crkve, u sadašnjosti smo zajedničkim naporima došli do cilja, a generacijama koje dolaze nakon nas ostavili smo svjedočanstvo vjere i ljubavi za našu župu koje se očituje u uređenju ove župne crkve koja ponovno otvara svoja vrata nakon tri godine i osam dana.“
Liturgijsko pjevanje animirala su dva zbora: župni zbor iz župe Velika Erpenja pod vodstvom g. Marija Meglića i župni zbor župe Veliko Trgovišće pod vodstvom gđe. Ksenije Vuksan i g. Božidara Šipeka.
Nakon misnog slavlja pripremljen je domjenak za sve prisutne.
vlč. Luka Slijepčević
Na početku misnoga slavlja biskup Šaško kazao je: "Ovdje sam kao izaslanik našega zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, od koga vam prenosim čestitke, blagoslov i molitvenu blizinu. Razloga za čestitke i zahvalu ima puno. To se odnosi na župnika Luku i na sve koji su na bilo koji način bili ili jesu uključeni u tijek obnove. U ovome zadnjem dijelu to svakako vrijedi za: izvođače radova, konzervatore i osobe zadužene za nadzor. Zahvalnost i čestitku izražavam i akademskomu umjetniku gosp. Jeronimu Tišljaru koji je spremno pritekao u pomoć i u zahtjevnim okolnostima izradio novi oltar i ambon… Mislimo i na svoju hrvatsku domovinu kojoj rado i svečano pjevamo da je lijepa i da je naša jer ovdje pokraj crkve je grobnica Justine Mihanović Petropoljske, majke autora hrvatske himne Antuna Mihanovića, zbog čega je proteklih godina bio običaj u toj crkvi slaviti Majčin dan. Molimo da po nama bude prepoznatljiva kao Božja, prožeta majčinskom brigom i spremnošću na žrtvu i ljubav prema domu, dok nam živo srce bije.“
Razmišljajući o svetkovini Bogojavljenja kao o svetkovini Božjih tražitelja, biskup je istaknuo da je traženje Boga kao putovanje, zajednički hod u kojemu su ljudi pozorni na pojave oko sebe, u brizi jednih za druge. Govoreći o posveti novog oltara biskup Šaško je nastavio: „Zbog toga smo, zajedno s vašim župnikom Lukom, s njegovom čežnjom i s ljubavlju prema vama i ovomu mjestu, s ljubavlju koja se nadovezala na vašu ljubav, nastojali oblikovati nove elemente u ovome liturgijskom prostoru, poštujući starinu i nastavljajući njezin smisao… Do ove crkve dolazimo predivnim hrvatskim zagorskim krajolikom; oko nje susrećemo ljepotu stvorenoga svijeta, svoje domovine.“
„Ovi zidovi, zvonik, groblje, okoliš sažimaju prirodu i kulturu koja nije nijema nego govori o onim istim dragocjenostima koje su vidjeli i Mudraci u svome životu i željeli su ih bolje upoznati. Stvoreni svijet ih je vodio do Božje riječi, zapisane, nadahnute, nama predane, trajno žive Riječi. Izvanjska obnova ove crkve sažima taj dar. Kameni oltar je prisutnost Krista, temeljnoga i ugaonoga kamena svega što postoji. Odražaj toga značenja ovdje se vidi i u zaglavnome kamenu koji povezuje rebra ovoga najstarijeg gotičkoga dijela, oltarnoga prostora. Oltar je ključ u svakoj crkvi, najvažnija sastavnica u kojoj ne vidimo samo predmet izrađen od nekoga materijala, nego prisutnost Krista: stol ljubavi i žrtvenik križa; u njemu gledamo Kristovu ljepotu i njegove rane koje pomazujemo i ublažavamo miomirisnim uljem, koje nam svijetle sjajem sebedarja; koje unose ugodan miris goreći Bogu na slavu“, dodao je biskup Šaško.
Istaknuvši važnost oltara, biskup je dodao kako nas oltar „uči da smo u Bogu i uči nas kako živjeti: nismo prepušteni samima sebi, čvrstoća nam je u Kristu, bez kojega ne možemo učiniti ništa dobro ni vrijedno; preobraženi smo za zajedništvo da bismo drugima i mi bili svjetlo, okus i miris dobrote u kojoj je vidljiva vječnost.“
Nakon biskupove homilije i ispovijesti vjere okupljena zajednica zapjevala je litanije svih svetih, a zatim je biskup Šaško položio moći blaženog Alojzija Stepinca u oltar te zapjevao posvetu molitvu. Uslijedio je obred mazanja oltarne menze krizmenim uljem te prinošenje kada na novom oltaru. Kada je oltar bio posvećen i pripremljen za euharistijsku službu, izvršen je i obred osvjetljenja oltara.
Nakon popričesne molitve fra Ante Crnčević okupljenoj zajednici pročitao je povelju o posveti oltara. Prije završnog blagoslova okupljenima je riječ zahvale izrazio upravitelj župe vlč. Luka Slijepčević rekavši: „Božje vrijeme je sadašnjost, božanski danas, a mi ljudi iako po krštenju već dionici kraljevstva Božjega, poznajemo na zemlji prošlost, sadašnjost i budućnost. Ovim činom posvete oltara upisali smo se u povijest ove župne crkve, u sadašnjosti smo zajedničkim naporima došli do cilja, a generacijama koje dolaze nakon nas ostavili smo svjedočanstvo vjere i ljubavi za našu župu koje se očituje u uređenju ove župne crkve koja ponovno otvara svoja vrata nakon tri godine i osam dana.“
Liturgijsko pjevanje animirala su dva zbora: župni zbor iz župe Velika Erpenja pod vodstvom g. Marija Meglića i župni zbor župe Veliko Trgovišće pod vodstvom gđe. Ksenije Vuksan i g. Božidara Šipeka.
Nakon misnog slavlja pripremljen je domjenak za sve prisutne.
vlč. Luka Slijepčević