Zagrebačka nadbiskupija

Okupljenima se na početku obratio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša istaknuvši kako je Stepinac bio svjestan pastirske odgovornosti za duše povjerenih mu vjernika te mu je pišući ove propovijedi želja “bila da kršćanske duše iz tekstova izvuku najveću korist, da vjernici mogu još bolje upoznati Isusa. Prvo, zato što nam samo On može pokazati put kojim imamo ići iz vremenitosti u vječnost. Drugo, jer nam samo On može dati potrebna sredstva da ne klonemo na tome putu, nego da možemo prispjeti cilju za koji smo stvoreni, a to je život vječni u nebu. Tako i ova knjiga svjedoči da se o blaženom Stepincu najautentičnije govori na temelju dokumenata i njegove bogate duhovne baštine koju nam je ostavio i kojom nam je prenio svoju vjeru.”

Nadbiskup je potaknuo okupljene da “čitajući ovu zbirku propovijedi uzvjeruju dublje u Isusa Krista, Sina Božjega. Bit će to dobra priprema za liturgijski spomen došašća i Božića te za susret s Njime u nebu. Isuse, kruno sviju svetih, smiluj nam se!”

Dr. sc. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, pridružio se pozdravima koji su upućeni svima, te zahvalio uredniku ove knjige mons. Jurju Batelji na povjerenju i pozivu da progovori o knjizi. “Osim što je propovijedao u župnoj crkvi, bl. Alojzije pisao je i propovijedi za koje je smatrao da će biti poticaj vjernicima, kao i župnicima koji će uzeti u ruke tekstove i na njima nadahnjivati svoje svećeničko poslanje koje je bilo obilježeno različitim komunističkim progonima”, rekao je preč. Novak te istaknuo da je “pred nama zbirka od 39 propovijedi koje je bl. Alojzije napisao, a s obzirom na sadržaj propovijedi, teološki stručnjaci dali su svoju prosudbu pa će tako Celestin Tomić spomenuti da se njima trudi da vjernici upoznaju i ljube Ime Isusovo, Ime nad svakim imenom, u kojem nam je jedino dano spasenje, a koje nam Crkva divno riše u litanijama da se radujemo s njime uvijeke” (str. 13), a Josip Ladika piše da ,,u ovim propovijedima prvenstveno izvire Stepinac kao vjernik Crkve, kao onaj koji se sav predao Kristu i Ocu, koji isključivo djeluje snagom Duha, koji je sav uronjen u otajstveno i transcendentalno” (str. 15). U svakoj propovijedi bl. Alojzije na početku uvodno donosi prikladni primjer iz života, nakon čega slijedi izlaganje sadržaja najčešće u tri točke: najprije informativna i navjestiteljska, zatim razrađuje i tumači sadržaj, te konačno govori o načinima i oblicima primjene. U uvodu najčešće koristi primjere iz života svetaca poput sv. Franje Asiškog, čije crtice iz života spominje čak u 11 propovijedi, a susreću se i primjeri iz života drugih svetaca i povijesnih ličnosti kao i prikladne anegdote.”



U nastavku je preč. Novak naglasio da u “ovim propovijedima susrećemo pastirsku toplinu, brigu za spas vjernika, te poznavanje životnih prilika ljudi svojeg vremena, čiju je muku i sam vrlo intenzivno podnosio. Tako uz propovijed o zazivu: Isuse, jasnoćo svjetlosti vječne, bl. Alojzije piše: „I mi moramo upoznati Isusa najprije u Njegovoj trpećoj ljudskoj naravi, noseći svoj križ za Njim: križ bolesti, koje nas snađu, križ kleveta, kojima nas obasiplju naši neprijatelji, križ siromaštva, kojemu smo možda izvrgnuti, križ progonstva, kojima su izvrgnuti kojima, kako veli apostol svi, koji hoće da pobožno živu u Kristu Isusu.”



Jedan od predstavljača knjige bio je dr. sc. Taras Barščevski, izvanredni profesor na Katedri Svetog pisma Novoga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je istaknuo kako je blaženi kardinal Stepinac svjedočio Krista živoga u njegovu srcu i to također odražavaju njegove propovijedi. “U svojoj postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Verbum Domini (“Riječ Gospodnja”) Benedikt XVI. citirajući “Red misnih čitanja” podsjeća na različite zadaće i službe što ih svatko ima u odnosu na Riječ Božju: “vjernici je slušaju i razmatraju, a izlažu je samo oni koji snagom svetog ređenja imaju učiteljsku zadaću ili oni kojima je povjereno obavljanje te službe. Riječ je, dakle, o biskupima, prezbiterima i đakonima” koji su pozvani aktualizirati svetopisamsku poruku, na način da vjernici budu potaknuti otkriti nazočnost i učinkovitost Riječi Božje u vlastitom životu. Oni također trebaju privesti razumijevanju otajstva koje se slavi, pozvati u poslanje, pripremiti zajednicu za ispovijedanje vjere, za sveopću molitvu i za euharistijsku liturgiju, a nadasve jasno pokazati vjernicima Krista koji treba biti u središtu ne samo svake propovijedi nego i njihovog života”, rekao je prof. Barščevski pritom ukazujući na primjer bl. Alojzija Stepinca koji je činio ”upravo to, što blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i primas Crkve u Hrvata, i čini u ovim propovijedima na litanije imena Isusova: svjedoči Krista živoga u njegovom srcu, kako bi učvrstio u vjeri povjeren mu u tim teškim vremenima puk Božji, priveo ga razumijevanju otajstva Sina Božjega i dao mu primjer vjernosti Bogu i svjedočanstva Božje ljubavi prema svim ljudima.”



U nastavku je prof. Barščevski spomenuo da Juraj Batelja kao urednik knjige ističe ne samo utemeljenost Blaženikovih propovijedi na Svetom pismu, nego i njegovo duboko poznavanje, a još više i prožetost Božjom Riječju, “tako da je kardinal Kuharić jednom prilikom rekao “da je kardinal Stepinac bio Biblijom nakvašen kao spužva vodom!” Svaka propovijed posvećena je jednom Isusovom imenu, a svako ime otkriva jedno Isusovo svojstvo, koje Blaženik opisuje temeljeći se skoro isključivo na Svetom pismu, tako da bismo mogli čak govoriti o biblijskoj kristologiji utemeljenoj na Isusovim imenima, koja proizlaze iz pobožnosti i duhovnog iskustva. No pred našim očima postaje živ i stvaran Krist, Bog i čovjek, a ne neki apstraktni lik.”



Naposljetku, okupljenima se obratio i urednik knjige te generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja koji je, između ostalog, podijelio s okupljenima riječi mostarsko-duvanjskog biskupa u miru mons. Ratka Perića. “Jednom mi je mons. Ratko Perić rekao da će Stepinac jednoga dana biti proglašen naučiteljem Crkve i dodao: molim te, nemoj dopustiti da rukopisi ili strojopisi njegovih propovijedi stoje u nekom arhivima i ladicama. One moraju doći do čitatelja da formiraju vjeru Crkve i da Božjemu narodu i javnosti predoče pravoga Stepinca, a ne onoga Stepinca kojega nam je nametnula politička javnost ili želja ljudi koji su i dandanas protivnici Crkve”, zaključio je mons. Batelja.

Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Tekst: IKA/TUZN