Stručni skup za vjeroučitelje
Stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi i Agencije za odgoj i obrazovanje održan je 26. studenoga 2011. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.
U okvirnu je temu stručnoga skupa Dijalog – put do drugoga uvela predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, prof. dr. sc. Valentina Blaženka Mandarić. U toj perspektivi okupljene vjeroučitelje pozdravio je i mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, naglasivši važnost suživota u svakom smislu. Vjeroučitelji su na osobit način pozvani integrirati vjeru u svakodnevicu, smatra mons. Gorski, koji je vjeroučiteljima poželio uspješan radni dan uz nadu da ne budemo samo jedni pokraj drugi, nego da budemo jedni s drugima“. U ime ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje stručni je skup pozdravila i viša savjetnica za vjeronauk u školi, Gordana Barudžija, suorganizatorica stručnoga skupa.
Prvo je predavanje održao prof. dr. sc. Željko Tanjić na temu Renesnsa ili kraj religije? Pogled iz teološke perspektive. U svojem je predavanju prof. Tanjić otvorio je nekoliko tema za daljnje promišljanje dijaloga. Kroz prizmu Drugog vatikanskog koncila i dva susreta predstavnika svih religija koji su se na poziv pape Ivana Pavla II, odnosno Benedikta XVI., održala u Asizu. Stvarnost koju zatičemo oko sebe nikad nije do kraja zaokružena i upravo je to polazište svih religija, smatra predavač. Uvjet za dijalog s drugim religijama stoga jest to zajedničko polazište, kao i poznavanje drugih religija, kao i dobre teorijske informiranosti o svojoj vjeri.
To se odnosi i na poznavanje povijesnih okolnosti u kojima u religije nastale, kao i trenutne povijesne situacije tog određenog prostora. nije zato isto shvaćanje, primjerice budizma u Tibetu i budizma kako se prakticira na Zapadu koji ne uspijeva prodrijeti u bit i smisao tibetanskog budizma. Važno je stoga učenje i upoznavanje drugih tradicija, kao i zajedničko djelovanje svih tih religija koje ukazuju na prisutnost božanskog u vremenu i prostoru. „Pronalazak zajedničkog korijena svih religija“, zaključuje predavač, „imperativ je svakog djelovanja.“
Na temu Religija – škola – vjeronauk govorio je prof. dr. sc. Ivica Raguž. Kroz pojmove dokolice, tradicije, razgovora i zahvalnosti povezao je tri ključna pojma iz naslova svojeg predavanja. Školu je predavač definirao kao mjesto dokolice zbog oblikovanja vlastitoga dostojanstva kroz spoznaju istine o sebi i svijetu koja bi se trebala dogoditi u procesu poučavanja i učenja. U tom smislu i religija je mjesto dokolice, smatra prof. Raguž, jer u prostoru sakralnoga dolazi do posvećivanja Bogu i slobode od osobnih interesa. Škola kao takva mjesto je na kojem generacije učenika primaju tradiciju, osobito u gimnazijama., a tradiciju može predavati samo onaj koji se s njome suobličio.
Ona je i primljena i darovana, zahtijeva poslušnost i učenje, protivi se zaboravu. U tom smislu i religija je tradicija: vjera je darovana, a može ju predavati samo onaj tko se s njome suobličio svojom egzistencijom – upravo kao što to biva i s tradicijom. Škola je, nadalje, mjesto razgovora – kroz poučavatelja i njegovu tjelesnu pojavnost otkriva se sva dubina usvajanja tradicije i religije.
Razgovor podrazumijeva i odgovor, odnos s drugim, što jasno iskazuje i religija koja je dijalog s Bogom. Novost kršćanstva iskazana je u tom smislu upravo u sakramentu euharistije. Kroz pojam zahvalnosti prof. Raguž povezuje sve prethodno rečeno, jer zahvalnost podrazumijeva i darovanost i odnos s drugim. Religija zahvalnost stavlja u same svoje temelje, u temelje svijeta, preko slike Boga koji stvara i otkupljuje čovjeka. Tako zahvalnost postaje ključan pojma svakog odgoja, škole i vjeronauka.
Drugi dio stručnoga skupa odvijao se u manjim grupama od 30 vjeroučitelja koji su sudjelovali u jednoj od četiriju radionica: Ekumenski dijalog, Ivanka Petrović, prof.; Dijaloška zauzetost (kršćanstvo-židovstvo), Katica Dessardo, prof.; Dijaloška zauzetost (kršćanstvo-islam), Marijana Ostić, prof., Alma Škorić, prof., i Marica Šterle, prof.; Dijaloška zauzetost (kršćanstvo – hinduizam – budizam), Milka Magić, prof., i Ninoslav Šebestijan, prof.
Cilj je radionica bio osvješćivanje vlastite religioznosti, kao i odnos prema različitim vjeroispovijestima i religijama, kao i osobnom refleksijom i razmjenom iskustava otkrivati područja i mogućnosti osobnoga djelovanja. U stručnom skupu sudjelovalo je 120 vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola, a broj je sudionika ograničen zbog radnioničkog rada. Stručni skup biti će još triput ponovljen kako bi svi vjeroučitelji u školskoj godini 2011./2012. imali priliku sudjelovati u stručnom usavršavanju.
Sanja Plevko