Zagrebačka nadbiskupija

   
Draga braćo i sestre u Kristu!
 
Danas Crkva slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Svetkovina je to koja u prvi plan stavlja Onu koja je bila dostojna postati Otkupiteljevom Majkom. Predaja i vjerovanje Crkve o posebnom Marijinom položaju u ekonomiji spasenja sažeti su u dogmi o njezinu bezgrješnom začeću koju je proglasio papa Pio IX., 8. prosinca 1854. godine riječima: „Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od ljage istočnoga grijeha.“[1]

Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici „Otkupiteljeva Majka“, referirajući se na trenutak utjelovljena i anđelove riječi: „Zdravo, milosti puna“, kaže da ju božanski glasnik „zove tako kao da bi to bilo njezino vlastito ime.“[2] Ne zove je Mirjam, Marija, nego „milosti puna“ (grč. keharitomene), označavajući time njezinu jedinstvenu zamilovanost od Oca u Sinu od postanka svijeta.

Poznato je da se uz Marijino bezgrješno začeće vežu i dva od Crkve potvrđena ukazanja i s njima povezane pobožnosti: Majci Božjoj Lurdskoj i Blaženoj Djevici Mariji od Čudotvorne medaljice. Znakovito je da Majka Božja u ovim ukazanjima – svetoj Katarini Labouré prije objave dogme o Bezgrješnom začeću te sv. Bernardici Soubirous četiri godine nakon proglašenja dogme – sebe naziva bezgrješno začetom: „Ja sam Bezgrješno Začeće!“. I ovdje je, kao kod anđelova navještenja, ta oznaka posebna Marijina izabranja izražena kao njezino vlastito ime.

Ovo poosobljenje jedne, rekli bismo, kvalitete, puno je više od jezičnog izričaja i označava ono što Katekizam Katoličke Crkve kaže - da je, naime, bilo potrebno da Marija „bude sva nošena Božjom milošću“ kako bi kod navještenja „mogla dati slobodan pristanak svoje vjere.“[3] Milost nije pridodana Mariji, nego je ona sva milosna, zamilovana, unaprijed očuvana od ljage istočnoga grijeha. Njezino je izuzeće od ljage istočnoga grijeha, reći će sv. Toma, bilo potrebno kako bi bila dostojna majka Isusa Krista.
S pravom se možemo zapitati što to konkretno znači za nas vjernike.
 
1. Marija je Majka živih
U prvom redu, draga braćo i sestre u Kristu, vjerovanje Crkve u Marijino bezgrješno začeće otkriva nam duboku teološku istinu, ukorijenjenu u samoj srži kršćanske vjere, a to je da smo i mi, po Mariji, živi u Bogu. Marija, oslobođena od ljage istočnoga grijeha, za nas predstavlja novi početak, novu nadu za čovječanstvo.

Sv. Irenej Lionski samo je jedan od brojnih crkvenih otaca koji ističe paralelu između Eve i Marije. Kao što je Eva neposluhom postala uzrok smrti za sebe i cijeli ljudski rod, veli on, tako je i Marija „svojom poslušnošću uzrokom spasenja sebi i svemu ljudskom rodu.“[4] Kao što je Eva bila 'majka svih živih' u fizičkom smislu, tako je Marija, postala duhovna majka svih vjernika.

Ovu analogiju između Eve i Marije preuzima i Katekizam Katoličke Crkve koji naučava da je Marija kroz svoje „Da!“ Bogu postala novom Evom, majkom života, majkom svih onih koji su ponovno rođeni u Kristu. Riječima pape Pavla VI. Katekizam kazuje: Marija je „uistinu Majka udova [Kristovih] ... jer je s ljubavlju sudjelovala, da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi (Krista) Glave.“[5]

Ovaj naslov, Majka živih, odražava i Marijinu svakodnevnu ulogu u Crkvi. Marija neprestano posreduje za svoju djecu vodeći ih Kristu, kao što je to u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium naglasio i papa Franjo: „Kao prava majka, kroči s nama, bori se s nama i neprestano izlijeva blizinu Božje ljubavi.“[6]

Svatko od nas ima posebno mjesto u Božjem planu spasenja, a Mariji je, jer je jedina savršeno poslušna Bogu, beskrajno stalo da se Božji plan s nama i ostvari. Njoj su povjerene milosti koje su nama potrebe za spasenje. Marija zbog svoga bezgrješnog začeća, piše sv. Maksimilijan Kolbe, „postaje gospodarica svega milosnoga blaga i daje kome hoće i kako sama hoće.“[7]

Stoga, draga braćo i sestre, ovaj naslov Majka živih nije samo počast Mariji, već i podsjetnik da imamo Majku koja nas potiče i koja nam pomaže da u Kristu živimo kao djeca svjetla i da se radujemo kao baštinici spasenja koje nam je stečeno krvlju Kristovom.
 
2. Po Mariji se ostvaruje blagoslov i našega izabranja
Bog je svakoga od nas blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu; izabrao nas je prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni (usp. Ef 1, 3-4). No, bez Marije ne možemo do plodova ovoga blagoslova i izabranja.

Sv. Ljudevit Marija Grignion de Montfort, ističući Marijinu središnju ulogu u našemu duhovnom životu, tvrdi da je Marija najsigurniji, najbrži i najlakši put do Isusa Krista. Slično piše sv. Maksimilijan Kolbe, da se „nijedan nebeski dar ne daje ljudima, ako ne prođe preko njezinih djevičanskih ruku.“[8] Ovdje vidimo kako Marija služi kao posrednica milosti, omogućujući nam da primimo blagoslove koje Bog želi udijeliti svakome od nas.

Drugi vatikanski sabor potvrđuje Marijinu posredničku ulogu promatrajući u njoj produžetak njezine majčinske uloge prema Kristu, Glavi Tijela, Crkve i jedinom Posredniku.[9] Marija, dakle, ne samo da je rodila Krista, već kontinuirano posreduje i pomaže njegovoj Crkvi i svakome od nas.

Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Redemptoris Mater dodatno produbljuje ovu misao ističući da je Marija, kao Majka Crkve, suodgovorna za donošenje života vjere svakom vjerniku. Po Mariji blagoslov našega izabranja u Kristu postaje stvarnost jer kroz njezinu posredničku ulogu milosti neba se izlijevaju na nas, omogućujući nam da živimo svoj poziv kao djeca Božja. Marijina uloga u našemu spasenju je, stoga ne samo središnja nego i vitalna jer nas vodi i podržava na našem putu spasenja. Imajući na umu sve ovo, dragi vjernici, u punoj sigurnosti zazivajmo Mariju kao majku i posrednicu milosti, ne bojeći se nimalo da ćemo time umanjiti lik i zasluge našega Spasitelja, Isusa Krista.
 
3. S Marijom u obrani kulture života
Na koncu, kako ne opaziti duboku poruku koju današnja svetkovina odašilje u kontekstu dostojanstva i smisla ljudskoga života od njegova začeća pa sve do smrti? Crkva slavi taj trenutak Marijina začeća jer je u njega upisan DNK otkupljenih koji ispravlja krivnju Evine neposlušnosti. Poručuje nam da je život živ puno prije negoli ga možemo opipati rukama, da je vrijedan i kada prestane biti produktivan, da mi nismo gospodari života ni smrti, da imamo besmrtnu dušu…

Sveti Ivan Pavao II., čiji je pontifikat obilježen promicanjem kulture života, u svojoj enciklici Evangelium Vitae poziva nas da budemo „narod života jer nam je Bog u svojoj milosnoj ljubavi darovao Evanđelje života i tim istim Evanđeljem mi smo preobraženi i spašeni. (…) Iznutra obnovljeni milošću Duha (…) postali smo narod za život i kao takvi pozvani smo tako se i vladati.“[10] Istovremeno je svjestan da ljudska povijest svjedoči kako je „teško održati vjernost zakonu života“[11] bez Božjega dara u Kristu Isusu. A Božji dar, sam Isus Krist, darovan nam je po Mariji. Kako nam onda po njoj neće darovati sve što ga zaištemo?!
 
I blaženi je Alojzije Stepinac, neustrašivi branitelj ljudskog dostojanstva i prava na život, često govorio o važnosti Marije u životu Crkve i svakog kršćanina pa tako u jednoj propovijedi ističe kako nas osim Svetoga Pisma sam zdrav razum upućuje da se utječemo Mariji jer se sami ne bismo ni usudili stupiti otvoreno pred neizmjerno svetog Boga.[12]

Marija, očuvana od ljage istočnoga grijeha, u samom je središtu kršćanskoga razumijevanja svetosti i dostojanstva ljudskog života od njegova začeća pa sve do smrti. Ona je svojim „Da!“ Bogu postala uzorom potpune predanosti Božjoj volji. To njezino predanje je potpuno i savršeno ostvarenje ljudske slobode, na što smo i sami pozvani. Umjesto da život uzmemo u svoje ruke, predajmo ga u Marijine; znajmo se založiti za najveće pravo koje nam je zajamčeno Kristovom Krvlju, ono na vječni život.

Snagom Marijina zagovora, primjerom se života suprotstavimo suvremenoj kulturi smrti u pobačaju i eutanaziji, zanemarivanju siromaha, svim oblicima nasilja, u ravnodušnosti ili lažnom sažaljenju prema starijima, bolesnima i nemoćnima.

 
Draga braćo i sestre, dok završavamo naša razmišljanja o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, pozivam vas da u srcima nosite duboko poštovanje i ljubav prema njoj, našoj Nebeskoj Majci. Ona, sačuvana od istočnoga grijeha, stoji kao svjetionik čistoće, poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Njezin primjer nas uči da s povjerenjem i hrabrošću prihvatimo Božju volju u našim životima.

Svojim bezgrješnim začećem Marija je postala Majka živih, Majka Crkve i neumorna zagovornica svih nas. Neka nas ljubav njezina Bezgrješnog srca nadahnjuje da se odvažno borimo za svetost i dostojanstvo svakog ljudskog života, nasljedujući je u vjeri, nadi i ljubavi.

Neka nam njezino bezgrješno začeće bude trajan podsjetnik na Božju neizmjernu ljubav i milost prema svakome od nas. Neka nas Marija - Zvijezda jutarnja i Nada našega spasenja - neprestano zagovara kod svoga Sina, donoseći u naša srca i u svijet oko nas mir, radost, ljubav i postojanost u dobru. Amen.