Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre u Kristu!
 
Danas smo se okupili kako bismo proslavili veliki jubilej, stotu obljetnicu dolaska franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaver, u kolovozu 1923. godine. Gotovo dvadeset godina kasnije, prigodom osnivanja Župe svetog Franje Ksaverskog, 20. rujna 1942. godine, bl. Alojzije Stepinac na ovom je mjestu slavio misu na staroslavenskom jeziku. Ovaj događaj nije bio samo formalno ustanovljenje župe; bio je to čin dubokog poštovanja i priznanja vrijednosti hrvatskog glagoljskog naslijeđa koje su franjevci trećoredci donijeli u Zagreb. Štoviše, blaženi je Alojzije Stepinac time poslao snažnu poruku o važnosti očuvanja hrvatske kulturne i duhovne baštine. Potvrdio je da je naša vjera neraskidivo povezana s našom kulturom i identitetom te da naša duhovna tradicija nije samo dio prošlosti, već živi i djeluje u sadašnjosti.
Danas, o proslavi stote obljetnici dolaska franjevaca trećoredaca glagoljaša i mi želimo učiniti isto: spomenuti se važnosti doprinosa našoj vjeri, kulturi i identitetu koji su franjevci glagoljaši ostavljali i ostavljaju ovdje te u zajedništvu s općom Crkvom pozvati na obnovu misijskoga žara.
 
I. Franjevci trećoredci čuvari duhovnog i kulturnog identiteta

Službeno uvođenje franjevaca trećoredaca u posjed crkve uslijedilo je na blagdan sv. Franje Ksaverskog 3. prosinca 1923. godine. Vrijeme je to materijalne, duhovne i političke krize nakon Prvog svjetskog rata. Nove političke i društvene okolnosti dovodile su do velikih i različitih utjecaja na području kulture i jezika. Hrvatski jezik, kao i hrvatski narod, bio je izložen različitim pritiscima u novim državnim uređenjima. U takvom kontekstu, franjevci su glagoljaši bili utjelovljeni podsjetnik da hrvatski jezik i hrvatsko pismo imaju svoj vlastiti razvojni put i povijest koju treba poštivati i s kojom treba računati. Njihov dolazak u konačnici je bio odgovor na Kristov misionarski nalog koji smo čuli i u današnjem Evanđelju: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15). Taj nalog, „Pođite i propovijedajte!“, pokreće Kristovu Crkvu u svakom vremenu. Posebno su redovničke zajednice one koje ga aktualiziraju u konkretnosti vlastite karizme u svako vrijeme i na svakom mjestu. Karizma je poseban milosni dar kojim se pojedina redovnička zajednica u svojoj strukturi, poslanju i djelovanju razlikuje od druge, a koji je na korist cijeloj Crkvi.

O posebnom identitetu, koji je vlastit franjevcima trećorecima govori i dodatak njihovu nazivu: „glagoljaši“ od glagola glagoljati, govoriti, jer su misu slavili na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku služeći se glagoljskim knjigama.
Draga braćo franjevci glagoljaši, u toj ste se vlastitosti odazvali i postali suradnici Božji i na ovoj njivi, našem Ksaveru, u delikatnom trenutku povijesti hrvatskoga naroda. Uključili ste se u život naše mjesne Crkve ne samo kroz molitvu i liturgiju, već i kroz obrazovanje, kulturu i socijalni rad.

Čuvajući glagoljicu, staro pismo koje je bilo ključno u širenju kršćanstva među Slavenima, utjelovili ste duboku povezanost vjere i jezika s našim nacionalnim identitetom. Vaše posvećenje očuvanju glagoljice nije samo čuvanje pisma; to je čuvanje povijesti, tradicije i duše našeg hrvatskog naroda i trajno dozivanje u svijest baštine kojoj početak i začetak nisu prolazne državno-političke forme, kojeg god predznaka.

Osim toga, vaša predanost staroslavenskoj liturgiji bila je i ostaje ključna u očuvanju i promicanju našeg liturgijskog nasljeđa, koje nas neprestano podsjeća na naše korijene i na bogatstvo naše vjere. Kroz vašu službu, staroslavenska liturgija ostaje živa i dinamična, svjedoči o kontinuitetu vjere koju su nam prenijeli naši preci i o trudu da jezik na kojemu su oni slavili Boga bude i nama blizak i životan.
 
II. Ljubav i mudrost

Poznato je da prvih devet slova glagoljice (az, buki, vjedi, glagolju, dobro, jest, živjeti, zelo, zemlji) imaju značenje i izriču poruku: „Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji.“ Želi se kazati da su poznavanje slova i pismenost temelj dobroga života.
Poznavanje pisma i time poznavanje Pisama, poznavanje je i Krista, reći će sv. Jeronim. A upravo je zajedništvo s Kristom temelj i pretpostavka dobroga života na Zemlji. Vi ste, draga braćo franjevci, u svome poslanju, svome pastoralnom, dušobrižničkom i karitativnom radu toga bili svjesni i nudili ste konkretnu pomoć, pouku, utjehu, nadu i duhovnu hranu sakramenata svojim vjernicima u duhu vašega utemeljitelja sv. Franje Asiškoga.

Sveti Franjo je bio čovjek radikalne skromnosti i predanosti siromaštvu. Njegov život bio je odraz riječi koje je sam izgovorio: „Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni pometnje. Gdje je siromaštvo u veselju, ondje nema ni pohlepe ni lakomosti.“ Te nas riječi potiču na život u jednostavnosti i ljubavi prema bližnjima. U današnjemu svijetu, u kojemu materijalizam, relativizam i individualizam izrazito prevladavaju, ova je poruka i te kako aktualna pa bi se gornja izreka glagoljskih slova mogla  parafrazirati na sljedeći način: „Ja koji poznajem ljubav i mudrost mogu posvjedočiti da je vrlo dobro živjeti na zemlji“.

Imamo li danas doista mudrih ili samo stručnjaka za ovo ili ono područje? Imamo li onih koji svjedoče da je ljubav predanje i žrtva, a ne tek egoistična potreba koja treba biti zadovoljena? Jesmo li uopće svjesni da bez mudrosti koja dolazi od Boga i bez ljubavi koja se žrtvuje neće biti ni dobro ni moguće živjeti na zemlji?

Čovjek koji poznaje ljubav i mudrost zna, kao što je znao i Franjo Ksaverski čije ime nosi vaš samostan, da ljudska duša vrijedi više od cijeloga svijeta. Nažalost, upravo po obezvrjeđivanju i zaboravu duše shvaćamo koliko je malo onih koji danas poznaju ljubav i mudrost, a posljedično i strpljivost i poniznost te radosno siromaštvo. Zato ratovi, zato nejednakosti i globalne prijetnje.

I sveti Franjo Asiški i sv. Franjo Ksaverski pozivaju nas da budemo hrabri u naviještanju Evanđelja. Prvi je u radikalnom siromaštvu opjevao slavu Bogu u stvorenjima, pozivajući sva stvorenja da se poklone i daju čast Bogu. Drugi se nije štedio pronoseći radosnu vijest drugim kulturama i dalekim narodima. Njihovi nas primjeri uvjeravaju da naša vjera i naše kršćansko uvjerenje nisu samo za privatnu sferu, već su svjetlo nužno potrebno današnjem svijetu. Svaki je trenutak prilika da svjedočimo o ljubavi i milosrđu Božjem, da budemo svjetionici vjere u mračnim vremenima, da donosimo nadu onima koji su izgubljeni i da podsjećamo svakoga na neizmjernu vrijednost ljudske duše. Stoga Isusov misionarski nalog svojom obvezujućom snagom postaje sve aktualniji: „Propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!“ Dodao bih: Hrabri budite! Pođite, vratite narode, vratite duše Kristu!
 
III. Poziv na novi misionarski zamah

Draga braćo i sestre, ovu stotu obljetnicu obilježavamo, kako smo već pomalo i dali naslutiti, u jednom novom kulturnom kontekstu koji i samu Crkvu i sve njezine strukture poziva na izlaženje iz sebe i pronalaženje novih putova svoga poslanja. Još je papa Ivan Pavao II. biskupima Oceanije govorio da „svaka obnova Crkve mora imati poslanje (missio) kao svoju svrhu, kako ne bi postala plijenom svojevrsne introvertiranosti“ (Ivan Pavao II, Ecclesia in Oceania, 22. 11. 2001.), a papa Franjo u Apostolskoj pobudnici o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu Evangelii gaudium (2013), snažno poziva: „Ne dopustimo da nam se ukrade misijski zanos!“ (br. 80). Svjestan je da postoje mnogi izazovi poput dekadencije zapadne kulture, moralnog relativizma, djelovanja lišenog duhovnosti, pretjerane brige - pa i samih pastoralnih djelatnika - za svoje slobodno vrijeme, osobne slobode i prostor. Živimo u vremenu kada je lako postati zaslijepljen površnim i prolaznim, zaboravljajući na zahtjeve evanđelja koji daju pravi smisao i smjer našem poslanju.
Stoga se poziv na obnovu vjere i misijskoga zanosa danas uzdiže kao imperativ. Ovaj poziv nije samo za one koji su odabrali redovnički život, već za sve vas, dragi vjernici, za svakoga člana Božjeg naroda.
 
Franjevci trećoredci, tijekom ovih sto godina, dali su nam primjer kako živjeti ovaj poziv. Njihov život posvećen molitvi, služenju i zajedništvu potiče nas da i mi tražimo dublji odnos s Bogom, da se posvetimo služenju drugima i da gradimo zajednicu vjere koja poznaje ljubav i mudrost te živi u međusobnom poštovanju.

Braćo i sestre, pozvani smo ne samo fizički, već aktivno i svjesno sudjelovati u životu Crkve, u tajnama vjere, u molitvi, u djelima milosrđa i u izgradnji zajedništva. Kršćanska tradicija nas uči da je svatko od nas pozvan biti oruđem mira i ljubavi u svijetu baš kao što moli sveti Franjo Asiški: „Gospodine, učini me oruđem svoga mira.“

Neka nas primjer franjevaca trećoredaca potakne da obnovimo svoju predanost Kristu i Evanđelju. Neka nas njihov život nadahne da budemo svjetlo u tami, sol zemlji i kvasac svijetu.
 
Draga braćo franjevci glagoljaši, izražavamo duboku zahvalnost za vaše služenje, dušobrižničke napore, za svaku molitvu, propovijed, svako djelo ljubavi i milosrđa.
Gledajući u budućnost, puni nade i povjerenja, molimo Boga da nastavi blagoslivljati vaš rad na Ksaveru i u našoj nadbiskupiji.
Neka vas obdari novim svetim članovima i obnovi u vama misijski zanos prema riječima sv. Franje Asiškoga.