Zagrebačka nadbiskupija

Mnoštvo hodočasnika sudjelovalo je u pobožnosti svetom Josipu i misnom slavlju na sedmu srijedu 28. veljače u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu.

Hodočasnike su predvodili župljani Župe Pohoda BDM iz karlovačkog naselja Mahično sa župnikom vlč. Ivanom Braovcem, a pored brojnih drugih Josipovih štovatelja pridružili su im se župljani župa BDM Snježne iz Belca i Svetog Dominika iz Konjščine sa svojim župnikom vlč. Milanom Pušecom koji je predvodio misno slavlje. Propovijedao je dr. sc. Taras Barščevski, profesor na KBF-u u Zagrebu. Misno slavlje su svojim pjevanjem uzveličali članovi župnog dječjeg zbora "Ivanovi anđeli" iz Stupnika i Lučkog pod vodstvom mr. art. Eve Kirchmayer Bilić, koja je na kraju misnog slavlja posvjedočila svoju vjeru te prezentirala aktivnosti Udruge „Pasionska baština“ čija je predsjednica. Pobožnost svetom Josipu vodio je mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta, te je sudjelovao u koncelebraciji s vlč. Antunom Kolićem, župnikom karlovačke Župe na Baniji.

U prigodnoj homiliji prof. Barščevski kazao je kako "su prošla već točno dva tjedna od početka ovogodišnjeg korizmenog puta. Put obraćenja i silaženja iz gornje Galileje u Jerihon, put koji vodi od formalnosti vanjštine u unutrašnjost i dubinu vlastitog srca, te put poniznosti i služenja drugima, put uzlaska koji vodi iz Jerihona u Jeruzalem, put prosvjetljenja kako bismo u poniznosti i služenju drugima prepoznali pravu veličinu Božje slave i vladavine i u tami križa vidjeli svjetlost uskrsnuća te u smrtnom kriku čuli riječi života."

"Nastavimo ovaj naš korizmeni put koji započinje obraćenjem i silaženjem u dubine našega srca kako bi vidljiva djela pokajanja donijela dostojne plodove obraćenja. Tada ćemo oslobođeni tereta vlastitog egoizma moći započeti i naš uspon koji je uvijek zahtjevniji od silaženja prema visinama Kraljevstva nebeskog koji se sastoji od otvorenosti drugima i služenju bližnjemu kako bismo i mi s Jakovom i Ivanom pili čašu Sina čovječjeg i postali sudionici njegovog uskrsnuća i života vječnoga" kazao je prof. Barščevski.
 

Pri kraju misnog slavlja svoju vjeru je posvjedočila mr. art. Eva Kirchmayer-Bilić, predsjednica Udruge „Pasionska baština“."Vođenje Udruge i svečanosti Pasionske baštinu naslijedila sam od gospodina Joze Čikeša koji me zamolio preuzeti tu dosta veliku manifestaciju i sigurno da nije bilo lako reći da, ali nije se smjelo ni reći ne. Radi se o izričaju kojeg svatko od nas u sebi nosi bez obzira na koji način izražavamo svoju duhovnost, ona postoji u nama. Mi smo i tjelesna i duhovna bića i svi o tome imamo određene spoznaje i osjećaje da ono što ne možemo opisati postoji negdje u nama. Baština koja tu postoji, koja je i nepresušna kao što je moto Pasionske baštine nepresušno vrelo i nepresušno nadahnuće kulture, što svaki čovjek na bilo kojem području, ako se želi izraziti, sigurno se može izraziti, a izražava se i hodočašćem upravo u ovo svetište i moleći oko kipa svetog Josipa i Isusa.""

"Da nemam ljubav prema Kristovom križu, ne bih ovo radila jer to je svojevrsna ludost, koliko je tu posla i nema ni te cijene ni tog novca za koje bih tako nešto radila. Mi smo ljudi kulture i imamo kulturu govora, kulturu odijevanja, kulturu ponašanja, kulturu kretanja, sve što jesmo, mi smo kulturna bića. Tako da ja ne bih rekla da su to neka ekstra umjetnička djela, to je nešto što svatko od nas i svatko od vas može čuti, nešto što će mu pomoći da izađe ispunjen bilo iz crkve, ili iz neke koncertne dvorane." 
 

"Često ističem da kada bismo iz našeg glazbenog, kulturnog, književnog, likovnog opusa izbacili kršćanstvo, tada bismo izbacili više od 70% sadržaja naše kulture. Jednostavno mi ne bismo imali što izvoditi da nema te naše europske kršćanske civilizacije", ustvrdila je mr. art. Eva Kirchmayer Bilić. 

"Slike svetog Josipa, molitvenici svetog Josipa je nešto što pamtim, što sam viđala od svoga djetinjstva, u svojoj blizini, u svojoj kući. Teta, nona, moja majka uvijek su imale molitvenik svetog Josipa, a replika ovog kipa svetog Josipa iz ovog svetišta nalazi se u mojoj kući. Naručila sam ga od Lucije, svoje studentice, a vaše župljanke, taj se kip nalazi u pjevačkoj dvorani u našoj župi gdje imamo probe, tako da djeca jako dobro znaju gdje se nalaze i tko je i što je sveti Josip. Mislim da je Josipova šutnja i njegova najglasnija poruka. Kao što vrijeme korizme jest poniranje u nas same, razmatranje o svemu onoga što jesmo, bježanje od galame sa svih strana na neki način obasipa i slušanje te tišine u kojoj je Josip živio i postojao. Na sličan način u ovom korizmenom vremenu u Pasionskoj baštini slušanjem tuđih djela nastalih po nadahnuću Kristove muke, promatranje tuđih umjetničkih izričaja, slušanje glazbe ili otkrivanje likovnog odnosno književnog izričaja, možemo po drugima i sami sebi na neki način poistovjetiti ili nas to može potaknuti da se sami pitamo što želimo gledati ili slušati ili kome se želimo moliti ili koga zazivati za blagoslov u svome životu", kazala je prof. Kirchmayer Bilić, te dodala kako ovogodišnje svečanosti Pasionske baštine imaju trideset i tri programa prema trideset i tri godina Isusovog života i trideset i treću godinu održavanja svečanosti Pasionske baštine.