Zagrebačka nadbiskupija

„Vjera, emocije i motivacija“ bila je tema treće tribine u ciklusu „Korizmene tribine na Peščenici“ koja je održana u srijedu 28. veljače 2024. Predavanje je održala doc. dr. Sanda Smoljo-Dobrovoljski s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, supervizorica u Centru za promicanje dobrobiti ranjivih osoba pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Doc. doc. dr. Sanda Smoljo-Dobrovoljski doktorirala je dubinsku psihologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Završila je petogodišnju edukaciju za grupnu analitičarku na Institutu za grupnu analizu u Zagrebu. Područja znanstvenog interesa su joj: razvojna psihologija, psihologija i duhovnost, psihologija i formacija, duhovnost i terapijski proces - individualna i grupna psihoterapija. Na početku je moderator korizmenih tribina fr. Anto Gavrić predstavio predavačicu i temu te uveo u početak predavanja prepustivši riječ gošći.

Prepoznavanje vlastitih emocija i osjećaja put je osvješćivanja koji nas vodi u središte duhovnog života i naše privrženosti Bogu. „Emocije mogu biti put, kako kaže Evanđelje po Marku - da bismo se mogli prepustiti Božjoj riječi da nas dotakne kako bismo mogli živjeti autentični odnos s Bogom. Proces integracije možemo opisati kao sposobnost osobe da: konstruira i rekonstruira vlastiti život i vlastiti Ja oko vitalnog i značajnog središta, koji je izvor svjetla i topline, i u kojem može pronaći svoj identitet i istinu, mogućnost davanja smisla i ispunjenje svakom fragmentu vlastite povijesti i vlastite osobe, kako dobru tako i zlu, prošlosti i sadašnjosti. Ovo se odvija kroz konstantno, progresivno, centripetalno kretanje. To središte, za vjernika je pashalni misterij, križ Sina, koji podignut od zemlje sve privlači k sebi.”

Govoreći o afektivnoj zrelosti prof Smoljo - Dobrovoljski istaknula je to kao motor psihičkog razvoja i ponašanja osobe i pomaže u orijentiranju vlastitog bića prema ostvarenju izabranih ciljeva jer „afektivne energije mogu podržavati snagu volje i motivirati osobu da slijedi put, koji je ukazao intelekt i da živi izabrane vrijednosti. Ako osoba ostaje nezrela u ovom području, onda afektivni aspekti teže ometanju slobode darivanja sebe na putu kršćanske ljubavi. Varljivo je vjerovati da integrirana osoba ne smije osjećati unutarnju napetost ili napor u upravljanju vlastitom afektivnošću. Afektivno sazrijevanje traje cijeli život. Uvijek kad se nešto mora mijenjati mi dolazimo u krizu. Naš život se razvija kroz krizne točke. Odgovor na Isusov poziv zahvaća cijeli afektivni svijet osobe. U međuljudskim odnosima uvijek smo: ja, drugi, Bog. Čovjek je obilježen granicama: ima sposobnost otvoriti se i doživjeti puninu ljubavi, ali postoji stalno iskušenje zatvaranja u ograničeni horizont prepun malih osobnih zadovoljstava i egoizama”.

„Naučiti gledati s pažnjom i ljubavlju svoj nutarnji svijet, inače vrlo često zapušten i ostavljen na stranu, prvi je korak prema duhovnom zdravlju”, primijetila je predavačica te pritom istaknula da „treba krenuti od srca, nutrine, jer od nje zapravo počinje put transformacije. Srce je mjesto u kojem Bog prebiva i preko kojeg s nama komunicira.  Upoznati svoj emocionalni svijet, njegove zakonitosti i dinamiku, upravo to može postati vlastiti rudnik zlata. Upoznati druge dovoljno da ih možete poštivati ili duboko voljeti, otvara drugi zlatni rudnik međusobnih odnosa”.

Govoreći o emocijama, prof. Smoljo - Dobrovoljski naglasila je da su emocije „Stvoriteljev koji možemo precijeniti ili podcijeniti. Emocije nisu niti pozitivne niti negativne, dobre ili loše. Mogu biti ugodne ili neugodne. Pitanje je kako i koliko se uspješno s njima nosimo i upravljamo. Način kako živim emocije može me formirati i približiti Evanđelju. Ili me deformirati i udaljiti od Evanđeoske poruke. Emocionalna inteligencija je sposobnost izražavanja i kontroliranja vlastitih emocija uključujući i razumijevanje, tumačenje i reagiranje na tuđe emocije, a uključuje poznavanje vlastitih osjećaja, kontrolu intenziteta osjećaja, motiviranje samoga sebe, prepoznavanje emocija kod drugih ljudi (empatija), uspostavljanje i održavanje zdravih odnosa s drugim ljudima. Afekt nije potreban samo za mudrost, neraskidivo je upleten i u tkanje svake odluke! Emocionalna bolest je izbjegavanje stvarnosti po svaku cijenu, a duhovna bolest je zatvaranje i bježanje od stvarnosti u sterilnu duhovnost. Emocionalno zdravlje je suočavanje sa stvarnošću po svaku cijenu. Duhovno zdravlje je hoditi s Bogom u suočavaju sa stvarnošću. Opasni smo za sebe i druge ako nas vode emocije u životu jer emocije trebaju biti filtrirane i vođene razumom i vrijednostima”, rekla je predavačica.

Citirajući M. Bracketta, profesora Centra za proučavanje djece Sveučilišta Yale i ravnatelj Centra za emocionalnu inteligenciju, tijekom 25 godina znanstvenog proučavanja emocija prof. Smoljo-Dobrovoljski rekla je da bi čovjek mogao biti „izniman, posjedovati kvocijent inteligencije na kojem bi vam i Einstein zavidio, ali, ako niste sposobni prepoznati svoje emocije, te vidjeti kako utječu na vaše ponašanje, sva ta kognitivna moć neće vam koristiti kao što biste očekivali…., dijete kojem nije dopušteno osjećati te ne raspolaže vokabularom za izražavanje tih osjećaja i sposobnošću za njihovo shvaćanje, neće biti u stanju upravljati složenim emocijama vezanim uz prijateljstvo i školu, što ograničava njegov potencijal”.

Predavačica se u nastavku osvrnula na življenje zahvalnosti u međusobnim odnosima naglasivši da je to „dar Duha svetoga koji nas uči ljubiti. Vrijedan si i zato te volim, to znači prihvatiti konfliktne situacije, ući i izaći iz odnosa. Rasti i razvijati se na emotivnoj razini znači biti fleksibilni i stabilni u isto vrijeme. To uključuje postupnu spoznaja sebe i gospodariti vlastitim afektivnim svijetom. U svjetlu odnosa s Bogom - obraćenja na kognitivnoj i emotivnoj. od bijesa zašto nešto nisam imao do zahvale za ono što imam, od osjećaja krivnje, grijeha, do radosti oprosta, od zaljubljenosti prema ljubavi koja se žrtvuje, od osjećaja inferiornosti do ponovnog otkrivanja sebe, i rasta prema pravoj poniznosti”.

Naposljetku, ovu korizmenu tribinu prof. dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski zaključila je evanđeoskim modelom terapije istaknuvši nekoliko važnih točaka, a to su: volja i hrabro suočenje sa samim sobom.

„Želiš li ozdraviti” postavlja Isus hromom čovjeku, potom slijepcu kod Jerihona: „Što želiš da ti učinim?” Volja za ozdravljenjem bila je odlučujuća. Bez suradnje i želje za promjenom sa strane osobe nema izgleda za uspjeh. Postoje neuroze od kojih osoba ne želi ozdraviti jer ima koristi od njih. Početak rješenja je suočiti se sa stvarnom situacijom, da bi mogla pristupiti savjetovanju. Dva čovjeka stoje u hramu: farizej i carinik. Prvi, pun sebe, nabraja laži svojega života, dodajući najveću laž da je pravedan. Drugi slomljen pod teretom otkrivene istine o sebi i svoje egzistencijalne tragedije. Ovaj drugi ozdravlja, a ne prvi. Što je odlučujuće? Odlučujuće je da se hrabro suoči sa samim sobom. Dok čovjek bježi od sebe, dok se skriva iza sitnih laži, nema mogućnosti za promjenu. Promjena je moguća samo onda kada čovjek osjeti disonancu, raskorak između onoga što on jest i onoga što bi trebao da bude, kad u času iskrenosti uspije izreći: „to sam ja”. Ovo otkriće nije jednostavan niti lagan proces. Najteži posao svake psihoterapije i savjetovanja jest razbijanje otpora. Suočenje sa sobom prvi je korak prema ozdravljenju. Ispit savjesti pomalo iščezava iz života ljudi, vjerojatno jer se boje suočiti sa samima sobom”.

„Puniji ljudski život nije dar, poklon, nego ga treba uvježbavati. Čovjekom se postaje. Dijete nikada neće naučiti hodati ako ne vježba, tako ni čovjek neće se ostvariti ako se ne uvježbava. I na to nas Isus upozorava. Prispodoba o talentima. Nije važno koliko tko ima, važno je da se uloži, ako se ne uloži neće imati više. Čovjek nikad neće postati više čovjek ako se ne vježba, ako ne živi svoje čovještvo. To je načelo i psihoterapije: nije dosta samo volja, niti poznavanje sebe - za puno ozdravljenje potrebno je i uvježbavanje. Primjer ozdravljenje. Isus ne kaže ozdravio si sad lezi, već kaže „Ustani, uzmi svoju postelju i pođi svojoj kući”. To znači uvježbaj novostečeno znanje”, zaključila je prof. Smoljo-Dobrovoljski.

Tema ovogodišnjeg ciklusa korizmenih tribina srijedom, od 14. veljače do 27. ožujka, je „Pokrenuti odozgor: emocije, motivacija i religija“. Tribine se održavaju u multimedijskoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga Samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu (Ivanićgradska 71, na raskrižju s Vukovarskom).

Organizatori tribina su Samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome Akvinskog i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a moderator tribina je fr. Anto Gavrić.