Temu pete korizmene tribine u Zagrebu na Peščenici predvodio Zdravko Gavran
„Društvo, vjera, emocije i manipuliranje sviješću“ bila je tema pete tribine u ciklusu „Korizmene tribine na Peščenici“, održane u srijedu 13. ožujka u dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici. Predavanje je održao Zdravko Gavran, prof., publicist i književnik, hrvatski diplomat i analitičar međunarodnih odnosa, župljanin župe bl. Augustina Kažotića.
Predavač je uvodno, govoreći o pojmu emocija, rekao da se u psihološkoj literaturi iznose različite teorije i poprilična je zbrka u imenovanju i razvrstavanjima pojmova. Zato je naveo određenje koje dao veliki filozof Aristotel. Naime, emocije imaju temelj u spoznaji određene situacije u kojoj se čovjek nađe. Toliko mijenjaju ljude da utječu na njihove prosudbe i na njihovo djelovanje. A ljude će se u nešto uvjeriti ako ono što se kaže uzburka njihove emocije.
Govoreći zatim o odnosu razuma, vjere, morala, emocija i motivacije, i o svemu što se nalazi u „tamnom potpalublju naših bića“, upozorio je na rascjep između umnoga i bezumnoga, što se može vidjeti po tamnim stranama Crkve i društva. I podsjetio na temeljni mehanizam koji u idealnoj situaciji djeluje u nama: „razum spoznaje, volja na temelju prosudbe situacije i u skladu s etikom i savješću odlučuje što učiniti ili ne učiniti“. No „bez emocija, suosjećanja i ostaloga što se nalazi na ‘nižim katovima’ našeg bića ne bi bilo pokretačke energije, pa i samog razuma, volje i savjesti“, dodao je predavač.
Suočeni smo sa situacijom čovjekove unutarnje rascijepljenosti, rekao je Zdravko Gavran, u čovjeku su i tjelesne i duhovne silnice u simbiozi. No, Stvoritelj nije ostavio čovječanstvo niti prepustio čovjeka samome sebi nego je osjećajni Bog. A zatim je predavač upozorio: „Kada bi se djeca lêgla u inkubatoru, a ne razvijala u majčinoj utrobi, i kada bi ih odgajali ne roditelji i bližnji, nego hladni i proračunani upravljači i manipulatori psihom i sviješću, a to je distopija kakvu nam je u romanu Vrli novi svijet dočarao dalekovidni Aldous Huxley, čovjekova sloboda i samosvijest bili bi jako suženi i zasužnjeni, a emocije žrtvovane. I ako ljudski mozak budu sve više čipirali odnosno kombinirali ga sa strojevima i čovjekolikim robotima i uvezivali ga u mreže koje kontroliraju moćni arhitekti informatičke budućnosti, tada će se čovjek kao stvorenje načinjeno na sliku i priliku Božju naći u škripcu.“
Istaknuvši pitanje inteligencije i umjetne inteligencije te emocija i ljudskosti, predavač je rekao da „uloga osjećaja i emocija nije nadoknadiva ničim drugim“, jer „zbiljska ljudska inteligencija prolazi kroz čitav proces emocija“. Stoga je važno istražiti mehanizme kojima individualne emocije utječu na razum i postupke kako bi se uvidjelo i moglo bolje kontrolirati njihov utjecaj na slobodu mišljenja. Pritom se otkriva da na razum utječu i mnogi drugi elementi, također socijalni i duhovni.
U drugom dijelu predavanja, Zdravko Gavran se usredotočio na područje šire od individualnoga, ali važno za emocije i svijet, tj. na kolektivnu emocionalnost, jer osim individualne emocionalnosti postoje i „emocionalne zajednice“ i „emocionalni režimi“. Riječ je o emocijama koje dijelimo s više drugih ljudi ili koje se u nama pobuđuju putem širih ili masovnih interakcija unutar skupina odnosno unutar određenog kolektiva. Predavač je zatim govorio o emocijama u umjetničkim djelima, kolektivnom doživljavanju koje je vidljivo u kazalištu, kod dirljivih filmova te u glazbi, u kojoj se kolektivna emocionalnost širi se do nevjerojatnih razmjera. Govoreći o emocionalnim režimima, masovnim izljevima emocija i strasti, predavač je iznio primjer navijača nogometnih klubova ili reprezentacija, koji se osjećaju kao emotivna zajednica. „Emocionalni režimi koji duže traju vidljivi su na posebne načine u ilegalnim revolucionarnim organizacijama, ili recimo u bandama i mafijama“, dodao je.
„Politički i ideološki sustavi služili su se i služe se opet sve više manipuliranjem masovno-osobne svijesti“, rekao je Gavran i progovorio o manipulaciji. Istaknuo je da manipulacija ne mora biti samo negativna, nego može biti i vrlo pozitivna, kao u odgoju. U suvremenom svijetu njezino područje najmasovnije primjene jest komercijala, tržište, reklame, oglašavanje radi prodaje roba, usluga, zabave i ideja. „A postoje i subliminalne poruke, koje ulaze u našu dušu. Iako ih naša osjetila i svijest ne primjećuju, one nesvjesno ulaze u nas i mijenjaju naše osjećaje simpatije i antipatije, a i to kako ocjenjujemo ono što se nudi“, rekao je predavač. „Druge masovne manipulacije sviješću povezane su s ideologijama, vlastima, pristašama i podanicima, osobito kada se vlasti vode totalitarnim ideologijama ili kada su nepoštene, autokratske ili totalitarne.“
Manipulacije su moguće i religioznim emocijama i čežnjama, rekao je Zdravko Gavran i istaknuo snagu religioznih emocija i čežnji, pokreću mnoštva da pođu na hodočašća, da se uključe u razne pobožnosti, pokrete, zajednice i organizacije, ili da se priključe vrlo ofenzivnim, a nerijetko i opasnim, fanatičnim sljedbama. I dodao je, gledajući da „europsko kršćanstvo, osim spomenutih vjerskih pokreta i zajednica, izgleda nam danas nekako ili umorno i bez energije, a duše su masovno uspavane i prečesto ravnodušne prema svakom vanjskom pokušaju da ih se razbudi“.
U nastavku je predavač svratio pozornost na „psihologiju gomile“ i neke suvremene pojave, iznijevši nekoliko primjera, te odmah ustvrdio: „Pri masovnim izljevima negativnih emocija, bez obzira na to koliko su opravdani, treba biti osobito na oprezu.“ Na završetku je posebno istaknuo: „Zdrava kritičnost i ’hladna glava’ stoga je općenito nužna prema svemu u društvu, ali i u Crkvi. Katolički sentimentalizam ponekad zaista izlazi izvan granica razuma, vjerskog nauka i dobrog ukusa, povlačeći za sobom emocionalno labilnije, naivnije, povodljivije duše. Kršćanstvo nije religija sentimenata ni bujnih emocija, premda ni njih ne isključuje, nego religija stabilne vjere, razumnosti i one ljubavi koja oplemenjuje ljudsku osjećajnost i preobražava ju u unutarnji stav. Evanđelje nas ne poziva da se ravnamo po načelu ugađanja vlastitim osjećajima i sentimentima, nego koliko je komu moguće odgovornom sviješću o pozivu na ugađanje Bogu i sviješću o vlastitomu životnom pozivu, u poniznosti.“
Nakon izlaganja razvila se zanimljiva rasprava o temama i žarišnim točkama koje je Zdravko Gavran istaknuo u svome predavanju, kao manipuliranje istinom i šanse da čovjek ostane čovjekom, kako probuditi i motivirati umorno europsko kršćanstvo, o ulozi hrvatskoga laikata u Crkvi i društvu. „Mi imamo veliki problem da se institucije, i svjetovne i crkvene, prečesto oglušuju o svaku inicijativu koja dolazi sa strane ili odozgor“, istaknuo je predavač u raspravi.
Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina srijedom je temi „Pokrenuti odozgor: emocije, motivacija i religija“, a dio su kompetitivnoga projekta Sveučilišta u Zagrebu „Što pokreće čovjekovo ponašanje?“, kojega je nositelj Fakultet filozofije i religijskih znanosti. Tribine se održavaju u multimedijskoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici (Ivanićgradska 71, na raskrižju s Vukovarskom ulicom).
Organizatori tribina su Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome Akvinskog i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Moderator tribina je fr. Anto Gavrić.
fr. Anto Gavrić/IKA
Predavač je uvodno, govoreći o pojmu emocija, rekao da se u psihološkoj literaturi iznose različite teorije i poprilična je zbrka u imenovanju i razvrstavanjima pojmova. Zato je naveo određenje koje dao veliki filozof Aristotel. Naime, emocije imaju temelj u spoznaji određene situacije u kojoj se čovjek nađe. Toliko mijenjaju ljude da utječu na njihove prosudbe i na njihovo djelovanje. A ljude će se u nešto uvjeriti ako ono što se kaže uzburka njihove emocije.
Govoreći zatim o odnosu razuma, vjere, morala, emocija i motivacije, i o svemu što se nalazi u „tamnom potpalublju naših bića“, upozorio je na rascjep između umnoga i bezumnoga, što se može vidjeti po tamnim stranama Crkve i društva. I podsjetio na temeljni mehanizam koji u idealnoj situaciji djeluje u nama: „razum spoznaje, volja na temelju prosudbe situacije i u skladu s etikom i savješću odlučuje što učiniti ili ne učiniti“. No „bez emocija, suosjećanja i ostaloga što se nalazi na ‘nižim katovima’ našeg bića ne bi bilo pokretačke energije, pa i samog razuma, volje i savjesti“, dodao je predavač.
Suočeni smo sa situacijom čovjekove unutarnje rascijepljenosti, rekao je Zdravko Gavran, u čovjeku su i tjelesne i duhovne silnice u simbiozi. No, Stvoritelj nije ostavio čovječanstvo niti prepustio čovjeka samome sebi nego je osjećajni Bog. A zatim je predavač upozorio: „Kada bi se djeca lêgla u inkubatoru, a ne razvijala u majčinoj utrobi, i kada bi ih odgajali ne roditelji i bližnji, nego hladni i proračunani upravljači i manipulatori psihom i sviješću, a to je distopija kakvu nam je u romanu Vrli novi svijet dočarao dalekovidni Aldous Huxley, čovjekova sloboda i samosvijest bili bi jako suženi i zasužnjeni, a emocije žrtvovane. I ako ljudski mozak budu sve više čipirali odnosno kombinirali ga sa strojevima i čovjekolikim robotima i uvezivali ga u mreže koje kontroliraju moćni arhitekti informatičke budućnosti, tada će se čovjek kao stvorenje načinjeno na sliku i priliku Božju naći u škripcu.“
Istaknuvši pitanje inteligencije i umjetne inteligencije te emocija i ljudskosti, predavač je rekao da „uloga osjećaja i emocija nije nadoknadiva ničim drugim“, jer „zbiljska ljudska inteligencija prolazi kroz čitav proces emocija“. Stoga je važno istražiti mehanizme kojima individualne emocije utječu na razum i postupke kako bi se uvidjelo i moglo bolje kontrolirati njihov utjecaj na slobodu mišljenja. Pritom se otkriva da na razum utječu i mnogi drugi elementi, također socijalni i duhovni.
U drugom dijelu predavanja, Zdravko Gavran se usredotočio na područje šire od individualnoga, ali važno za emocije i svijet, tj. na kolektivnu emocionalnost, jer osim individualne emocionalnosti postoje i „emocionalne zajednice“ i „emocionalni režimi“. Riječ je o emocijama koje dijelimo s više drugih ljudi ili koje se u nama pobuđuju putem širih ili masovnih interakcija unutar skupina odnosno unutar određenog kolektiva. Predavač je zatim govorio o emocijama u umjetničkim djelima, kolektivnom doživljavanju koje je vidljivo u kazalištu, kod dirljivih filmova te u glazbi, u kojoj se kolektivna emocionalnost širi se do nevjerojatnih razmjera. Govoreći o emocionalnim režimima, masovnim izljevima emocija i strasti, predavač je iznio primjer navijača nogometnih klubova ili reprezentacija, koji se osjećaju kao emotivna zajednica. „Emocionalni režimi koji duže traju vidljivi su na posebne načine u ilegalnim revolucionarnim organizacijama, ili recimo u bandama i mafijama“, dodao je.
„Politički i ideološki sustavi služili su se i služe se opet sve više manipuliranjem masovno-osobne svijesti“, rekao je Gavran i progovorio o manipulaciji. Istaknuo je da manipulacija ne mora biti samo negativna, nego može biti i vrlo pozitivna, kao u odgoju. U suvremenom svijetu njezino područje najmasovnije primjene jest komercijala, tržište, reklame, oglašavanje radi prodaje roba, usluga, zabave i ideja. „A postoje i subliminalne poruke, koje ulaze u našu dušu. Iako ih naša osjetila i svijest ne primjećuju, one nesvjesno ulaze u nas i mijenjaju naše osjećaje simpatije i antipatije, a i to kako ocjenjujemo ono što se nudi“, rekao je predavač. „Druge masovne manipulacije sviješću povezane su s ideologijama, vlastima, pristašama i podanicima, osobito kada se vlasti vode totalitarnim ideologijama ili kada su nepoštene, autokratske ili totalitarne.“
Manipulacije su moguće i religioznim emocijama i čežnjama, rekao je Zdravko Gavran i istaknuo snagu religioznih emocija i čežnji, pokreću mnoštva da pođu na hodočašća, da se uključe u razne pobožnosti, pokrete, zajednice i organizacije, ili da se priključe vrlo ofenzivnim, a nerijetko i opasnim, fanatičnim sljedbama. I dodao je, gledajući da „europsko kršćanstvo, osim spomenutih vjerskih pokreta i zajednica, izgleda nam danas nekako ili umorno i bez energije, a duše su masovno uspavane i prečesto ravnodušne prema svakom vanjskom pokušaju da ih se razbudi“.
U nastavku je predavač svratio pozornost na „psihologiju gomile“ i neke suvremene pojave, iznijevši nekoliko primjera, te odmah ustvrdio: „Pri masovnim izljevima negativnih emocija, bez obzira na to koliko su opravdani, treba biti osobito na oprezu.“ Na završetku je posebno istaknuo: „Zdrava kritičnost i ’hladna glava’ stoga je općenito nužna prema svemu u društvu, ali i u Crkvi. Katolički sentimentalizam ponekad zaista izlazi izvan granica razuma, vjerskog nauka i dobrog ukusa, povlačeći za sobom emocionalno labilnije, naivnije, povodljivije duše. Kršćanstvo nije religija sentimenata ni bujnih emocija, premda ni njih ne isključuje, nego religija stabilne vjere, razumnosti i one ljubavi koja oplemenjuje ljudsku osjećajnost i preobražava ju u unutarnji stav. Evanđelje nas ne poziva da se ravnamo po načelu ugađanja vlastitim osjećajima i sentimentima, nego koliko je komu moguće odgovornom sviješću o pozivu na ugađanje Bogu i sviješću o vlastitomu životnom pozivu, u poniznosti.“
Nakon izlaganja razvila se zanimljiva rasprava o temama i žarišnim točkama koje je Zdravko Gavran istaknuo u svome predavanju, kao manipuliranje istinom i šanse da čovjek ostane čovjekom, kako probuditi i motivirati umorno europsko kršćanstvo, o ulozi hrvatskoga laikata u Crkvi i društvu. „Mi imamo veliki problem da se institucije, i svjetovne i crkvene, prečesto oglušuju o svaku inicijativu koja dolazi sa strane ili odozgor“, istaknuo je predavač u raspravi.
Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina srijedom je temi „Pokrenuti odozgor: emocije, motivacija i religija“, a dio su kompetitivnoga projekta Sveučilišta u Zagrebu „Što pokreće čovjekovo ponašanje?“, kojega je nositelj Fakultet filozofije i religijskih znanosti. Tribine se održavaju u multimedijskoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici (Ivanićgradska 71, na raskrižju s Vukovarskom ulicom).
Organizatori tribina su Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome Akvinskog i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Moderator tribina je fr. Anto Gavrić.
fr. Anto Gavrić/IKA