Zagrebačka nadbiskupija

Homilija mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog
u obredima Velikoga petka
u Bogoslužnome prostoru blaženoga Alojzija Stepinca
Zagreb (Kaptol 28), 29. ožujka 2024. u 18 sati

Dragi nadbiskupe Dražene i biskupe Mijo,
braćo prezbiteri i đakoni, drage sestre redovnice, dragi bogoslovi,
braćo i sestre u Kristu, u čijemu je križu i naša proslava!

1. Dobro je danas ponoviti da je cijela Biblija, ta nadahnućem zapisana povijest ljubavi Stvoritelja prema stvorenjima, ujedno i predivan splet razgovora Boga i čovjeka, u kojemu početno pitanje upućuje Bog pitajući Adama: Gdje si? gledajući udaljavanje od Boga koje je udaljavanje čovjeka od sebe sama i od svoje sreće; zatim pitajući Kaina: Gdje ti je brat? gledajući udaljavanje od bližnjih i utapanje u sebičnosti i u mržnji.
Novo stvaranje i novi Savez započinju razgovorom Marije i anđela, približavanjem Boga čovjeku i najbližom suradnjom u kojoj postoji početno pitanje: Kako će to biti? i odgovor pun radosnoga obećanja i djelovanja Duha koji donosi utjelovljenu Ljubav o kojoj Isus pita učenike: Što vi kažete tko sam ja? i provjerava odgovor u Petru koga je nosilo oduševljenje, ali je prošao i kroz grijeh, kojim je zatajio svoje najveće dobro, i kroz svjedočanstvo vjere u kojemu na pitanje Voliš li me? pun poniznosti kaže: Gospodine, ti sve znaš! S novim naglaskom: Tebi je poznato da te volim. Tebi je poznato…
I večeras je pred nama, štoviše - u nama, otajstvo Muke i Križa s pitanjima i odgovorima; večeras smo dionici Božjega govora, sugovornici u razgovoru punom Božje ljubavi, ljudskih slabosti i dvojba, nedorečenosti i čežnje za puninom.
 
2. Kolikogod čitali isti evanđeoski tekst na drugim mjestima i u druga vremena; kolikogod ga slušali u nekoj glazbenoj izvedbi, postoji posebna ljepota pjevanja Muke u zajednici vjernika na Veliki petak, pri čemu teško da bilo koji čovjek može ostati ravnodušan.
Glazba pojačava dramatičnost i dopušta nam lakše prepoznati i ući dublje u Otajstvo koje zahvaća naše živote osobito postavljenim pitanjima kao i danim, podrazumijevanim ili uskraćenim odgovorima.
Zapravo je zanimljivo da se u samo dva evanđeoska poglavlja koja smo čuli (Iv 18. i 19.) nalazi čak dvadeset pitanja (točnije, dvadeset i jedno, jer je jedno, ono prvo, ponovljeno).
Pitanja su raspoređena u pet razgovora: najprije u Getsemanskome vrtu (Isus i poslani da ga uhite te obraćanje Petru), zatim u dvorištu Velikoga svećenika (Petar i ljudi koji ga povezuju s Isusom), dok je treći u domu Velikoga svećenika Kajfe (Isus, Veliki svećenik i sluge), a četvrti i peti u dvoru rimskoga Upravitelja, najprije između Pilata, svećeničkih glavara i mnoštva, a zatim između Pilata i Isusa.
U tim razgovorima i pitanjima sažeta je povijest svijeta i otajstvo našega spasenja.
 
3. U zapisu evanđelista Ivana o Isusovoj muci postoje posebno važna pitanja i posebno važni odgovori. Prvo pitanje, ključno pitanje postavlja sam Isus onima koji su ga došli uhititi: "Koga tražite?" Isusa Nazarećanina.
Postoji puno načina traženja Isusa. Traže ga roditelji na hodočašću u Jeruzalemu; traže ga učenici koji ga žele slijediti, traži ga mnoštvo radi čudesnih djela; traže ga neprijatelji da bi ga uklonili. I pitanje nama: Tražimo li ga mi? Kako i radi čega?
U tumačenju Evanđelja po Ivanu (glava 6.), a osvrćući na redak u kojemu Isus kaže: „Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ (Iv 6, 26) sv. Augustin upozorava da se Isusa traži radi ostvarivanja nekih vremenitih ciljeva, radi neke koristi, radi pomoći u nevoljama i zaključuje: „Vix quaeritur Jesus propter Jesum.“ „Jedva da tko traži Isusa radi Isusa“ i Isusu stavlja u usta sljedeći poticaj: „Vi me tražite radi nečega drugoga, ali - tražite me radi mene! („Quaeritis me propter aliud, quaerite me propter me.)“ (In Evangelium Ioannis tractatus XXV, 10)
Isus se na početku Muke dopušta naći: Ja sam Isus Nazarećanin! U tome trenutku pitanje postavlja dvaput, da bi oni tada i mi danas provjerili tražimo li uistinu njega ili tražimo sebe, svoju sebičnost, svoje interese zbog kojih treba zanijekati: pravednost i dobrotu, ljubav i istinu…, dok Isus očituje svoju slobodu pokazujući da mu nitko ne oduzima život nego ga on daje dragovoljno; daje ga iz ljubavi!
Nasuprot tomu Ja jesam, nalazi se Petrov odgovor: Nisam ja. Možda si i ti jedan od njegovih učenika? I to je pitanje nama postavljeno. Petar predstavlja sve učenike, svakoga od nas, kada nam je nelagodno nositi kršćansko ime; kada se bojimo očitovati da smo kršćani; kada trebamo riječju i djelom pokazati komu pripadamo, kojega smo gospodara izabrali.
 
4. Pitanje i odgovor koji su otvorili put za formalnu osudu bili su: „Ti si dakle Kralj?“ „Ti kažeš: ja sam kralj.“ Pilat razumijevanju pojma kraljevanja daje političko tumačenje, a Isus daje teološko. Premda se čini da su na dvije različite razine, ipak se susreću, u pitanju o čovjeku.
Kada pokazuje Isusa uz riječi: Evo čovjeka!, pokazuje svijet kojemu je cilj vladavina nad drugim, zemaljsku nezasitnu moć koja traži sve veću moć. I kada ta moć raste, sve je manje prepoznatljiv čovjek.
Gospodin kraljevanje ne samo da povezuje sa služenjem; za njega su to istoznačnice. Što je više služenja iz ljubavi čovjek je više čovjek, svijet se obnavlja. Ta obrnutost koja je poput glazbenoga ključa ugrađena u Radosnu vijest pomaže čuti melodiju nebeskoga kraljevstva u susretu s križem.
Knjiga proroka Izaije to sažima u snažne riječi: Bio je prezren, odbačen, čovjek boli vičan patnjama; On je naše je boli na se uzeo (usp. Iz 53, 4 i 3) Tako smo i mi dionici otajstva Muke koje nas poziva da svoj pogled usmjerimo na Raspelo i vjerom iskreno odgovorimo koga i što tražimo.
Veliki petak i Velika subota prepuni su pitanja, a odgovori - premda blizu; premda žive u ljudskome srcu i u Pismima - skriveni su očima, izloženi valovima kušnja i slabe vjere, nedostatnosti riječi i nemiru zbunjenosti.
Oni koji su pozornije brojili nabrojili su više od dvjesto Isusovih pitanja u Evanđeljima (217). Više od polovine svojih pitanja uputio je učenicima (111), pedesetak vjerskim vođama (51), dvadeset mnoštvu (20), devet bolesnicima (9), dvadeset i pet ostalima, a samo jedno, svomu nebeskom Ocu: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio dobilo je odgovor u pobjedi nad zlom, grijehom i smrću.
To pitanje evanđelist Ivan ne spominje. On spominje Isusovu žeđ i zadnje riječi koje odgovaraju na svaku ljudsku osamljenost, pritisnutost, malodušje, dvojbu; odgovaraju na sva ljudska pitanja o trpljenju - Dovršeno je!
 
5. U tome je odgovoru razlog naše nade i naše radosti, ako odgovorimo - svatko od nas osobno - koga uistinu tražimo i, ako zajednički, kao Crkva i kao narod, odgovorimo na pitanje: Puče moj, što učinih tebi; u čemu ožalostih tebe?
Što ti se dogodilo da u svome životu ne vidiš darove koje sam ti dao; da ne vidiš putove dobra, nego u stvaranju okvira i uporišta za život zanemaruješ svoje dobro u obitelji, u društvu i u državi? Puče moj, što učinih tebi da se dopuštaš zavarati prividom obećanja, dok djela govore drukčije? U čemu sam te ražalostio do te mjere da sâm sebi otvaraš ponore žalosti ne poštujući otajstvo života, svoje stvorenosti; otajstvo povijesti u kojoj sam toliko puta pokazao da se možeš pouzdati u mene.
Usudimo se kao narod unutar Božjega naroda, kao hrvatski vjernici, čuti večeras Isusovo pitanje: Puče moj, hrvatski puče, što učinih tebi i u čemu ražalostih tebe? I nije teško nabrojiti što smo sve sami učinili, odnosno što nismo učinili; što smo dopustili da učine vlasti i da se udaljimo od radosti u Bogu.
Ovo otajstvo Kristove muke unosi u naše živote Radosnu vijest, dok prihvaćamo Isusove načine susreta sa zlom, a to su: odgovornost, briga za druge, odbijanje nasilja, otvoreno zastupanje dobra, suočavanje zločinaca sa zlom, nutarnja sigurnost da je zlo ograničeno i da je pobijeđeno križem i ljubavlju.
Na pitanje: Koga tražite? naš je odgovor danas obnavljanje vjere u klanjanju Križu s kojega nas privlači Božja ljubav, da poniznost bude jača od oholosti; da služenje bude vidljivije od bilo koje druge moći.
Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni, smiluj nam se!