Zagrebačka nadbiskupija

Misno slavlje srijedom, 17. travnja 2024. u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu predvodio je dr. sc. Mikolaj Martinjak, profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Koncelebrirali su svećenici suradnici Radio Sljemena u emisiji "Hvaljen Isus i Marija" fra Jure Šarčević, OFMCap., vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije i mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta, a uz njih je koncelebrirao i vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta Tri kralja, Karlovac - Banija.

Pjevanje su animirali članovi zbora "Maranatha" koji djeluje pri župi BDM Žalosne u Španskom pod vodstvom Matije Škvorca i uz orguljsku pratnju profesora Mate Matoševića. 

U prigodnoj homiliji otac Mikolaj Martinjak je istaknuo riječi Vidjeli ste me, a opet ne vjerujete te nadodao da se njemu osobno te riječi nameću kao ovoga Uskrsa. Prisjetio se slika iz svoga djetinjstva te da je za vrijeme odrastanja još kao mali imao priliku zbog mame biti u Częstochowi blizu Auschwitza. "Posebno su mi se urezale u sjećanje i srce tamošnje krunice koje su u tamošnjem muzeju izložene kao ostaci od onih koji su ubijeni. Te su krunice izrađene od kruha, a vezane su koncem kojega su izvezli iz ono malo tkanine što su imali. Strašna spoznaja da si čovjek koji zna da ide u smrt oduzima ono malo kruha što ima i od toga kruha čini krunicu", naglasio je o. Martinjak.

"Druga slika iz Auschwitza koja mi je ostala živa u sjećanju jest grafit na zidu: Ako ima Boga prvo ću ga pitati zašto je ovo dopustio!", rekao je o. Martinjak i dodao da se "ove dvije slike prelamaju u svakome od nas. Naša vjera, odnosno nevjera u Boga, naše odricanje i naša ugoda, naša molitva i naša zabava. I upravo tu se nameće pitanje na koji način svjedočim svoje kršćanstvo, jesam li hrabar poput apostola, jesam li hrabar poput onih koji su vođeni u smrt, vjerujem li ja uistinu Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu ili je to samo neki običaj koji obavljam da bi meni bilo dobro", naglasio je o. Martinjak te dodao da je "Uskrs uvijek poziv nanovo otkrivati Božju riječ, po kojoj i u kojoj uvijek nanovo otkrivamo kako nas je Bog stvorio iz ljubavi, savršene, a onda je čovjek u svojoj slobodnoj volji neposluhom to savršenstvo zamutio, zamračio. Uskrsli Isus svojim uskrsnućem daje svjetlo i postaje svjetionik, ne samo zato da bi nama svijetlio, nego da preko njega i mi svijetlimo drugima. Nadalje Bog u uskrsnuću daje onu najveću dubinu koju može samo Boga dati, a ta dubina kojom se Bog očituje je da je on život i ljubav i bez života i ljubavi nas nema."

"Jedino je pitanje hoćemo li mi prihvatiti ili odbaciti takav život. Pomoći nam može i sveti Josip, odnosno Prečistio Srce Josipovo kroz koje isijava Božje svjetlo na duše koje mu se dolaze moliti, osobito srijedom i na njegove blagdane. Nemojmo propustiti te trenutke. Narav ljubavi je takva da se želi darovati drugima, a Bog je ljubav, on nam se želi darovati preko onih koje ljubi jer ljubav doziva ljubav. I ja više ne molim dragoga Boga ni za što drugo nego da shvatim tu znanost ljubavi, rekla je Elizabeta od Presvetoga Trojstva. Stoga vas i ja pozivam da budete kao Josip, da budete velikodušni i da ta vaša velikodušnost nema granice. Uz svetog Josipa neka nam pomogne i zagovor Blažene Djevice Marije i svetaca. Zato s blagopokojnim kardinalom Stepincem zamolimo da nam navek dobro ostane, da za nas moli pri Sinu, da od svakog zla obrani nas i domovinu", zaključio je profesor Mikolaj Martinjak.