Zagrebačka nadbiskupija

Euharistijsko slavlje osmoga od 13 utoraka sv. Antunu, 7. svibnja, u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je vlč. Antonio Čirko.

 

Na početku mise sve je pozdravio župnik i rektor bazilike sv. Antuna fra Ivan Marija Lotar.

 

Predslavitelj je poručio da su svi oni došli zbog „interesa“, istaknuvši da je to onaj vječni interes da se spase i da budu donositelji istinske radosti.

 

U homiliji je vlč. Čirko rekao da je važno da srce vjernika tijekom mise bude uronjeno u ljepotu susreta s Isusom. „Nekada vjernici znaju tražiti izlaz za svoje probleme, bolesti idući od jednoga mjesta do drugoga, tražeći jednoga svećenika pa drugoga, nekada je tu prisutno i praznovjerje i sve ostalo, a zapravo je dovoljno učiniti ovo što smo svi mi danas učinili: ući u crkvu, otvoriti srce Isusu i predati mu svoj život“, poručio je.

 

Govoreći o zazivima krunice sv. Antunu, rekao je da oni sadržavaju sve ono što čovjeka muči te da je u središtu tih problema grijeh. „Ako se gleda samo prvi dio od svakoga od tih 13 zaziva, nekako djeluju depresivno. Ali onda kada dođe drugi dio, koji nam opisuje u zazivima što Bog može učiniti u mome životu, tada se sve mijenja“, kazao je te rekao da „današnji zaziv govori kako nas grijeh i zle navike vežu u lance“. Naglasio je da slamanje okova počinje kada čovjek donese odluku da želi biti Isusov.

 

Potaknuo je prisutne da se predaju Gospodinu kako bi od njih učinio nove ljude da žive u slobodi djeteta Božjega.

 

Propovjednik je, osvrćući se na naviješteno prvo čitanje, istaknuo da ono uči „da moramo biti vjernici koji se ne ponašaju kao da poznaju tuđe živote i slabosti drugih i da smo iznad drugih. Mi smo zapravo pozvani biti dobrota i ljubav bližnjemu“, rekao je.

 

Govoreći o ogovaranju i klevetanju, istaknuo je da se u Crkvu uvuklo „pobožno osuđivanje i pobožno ogovaranje“ te podsjetio na riječi sv. Antuna da čovjek pravi mir mora imati s bližnjim, sa samim sobom, a tako i s Bogom. Rekao je da se svaki čovjek nađe u raznim lancima i zlim navikama dodavši da je zarobljene osobe potrebno staviti u središte svoje ljubavi, a ne u središte osuđivanja i ogovaranja.

 

„Ljubav je ta koja nas čini slobodnima od okova grijeha i navezanosti kako bi dali najbolje od sebe. Duh Sveti nam otkriva tu Božju ljubav i tada čovjek u sebi prihvaća tu poruku“, kazao je te potaknuo okupljene da promisle kakva je trenutno njihova odluka - život u ropstvu ili predanje Isusu.

 

Govoreći o vječnom interesu, naglasio je da Isus voli da ljubav, darivanje i nesebičnost budu čovjekovi ‘interesi’. „I na kraju da tim putem zaslužimo vječno spasenje koje nam je itekako osigurano, ali je važno da ga prihvatimo svojim ‘da’ i svojim djelima“, zaključio je vlč. Čirko.

IKA