„Tiha prisutnost“ – regens chori u zagrebačkoj katedrali
„Tiha prisutnost“ naziv je video-serijala u kojem je želja prikazati službe i osobe u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje svojim trudom i zalaganjem doprinose ljepoti liturgijskih slavlja, pomažu u organizaciji važnih događaja, svojim talentima obogaćuju život Nadbiskupije te brinu o detaljima koji se na prvu možda ne primjećuju.
Nakon što su predstavljene službe katedralnog ceremonijara i sestara sakristanki u katedrali, u trećem nastavku predstavljamo službu regensa chori u zagrebačkoj katedrali.
Mo. Miroslav Martinjak djeluje kao regens chori u zagrebačkoj katedrali na temelju dekreta zagrebačkog nadbiskupa više od dvadeset godina, predaje glazbene predmete na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a surađivao je i radio s bogoslovima u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu te snimao nosače zvuka s Bogoslovskim oktetom.
Od posebnih trenutaka mo. Martinjak ističe pjevanje na Veliki petak zbog posebnosti napjeva, a prisjeća se i sva tri pohoda Pape, jer je vodio i pripremao sva tri zbora za dolaske Pape u Mariju Bistricu (1998.) i Zagreb (1994. i 2011. godine).
Više pogledajte u videu:
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Nakon što su predstavljene službe katedralnog ceremonijara i sestara sakristanki u katedrali, u trećem nastavku predstavljamo službu regensa chori u zagrebačkoj katedrali.
Mo. Miroslav Martinjak djeluje kao regens chori u zagrebačkoj katedrali na temelju dekreta zagrebačkog nadbiskupa više od dvadeset godina, predaje glazbene predmete na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a surađivao je i radio s bogoslovima u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu te snimao nosače zvuka s Bogoslovskim oktetom.
Služba regensa chori obuhvaća vođenje muškog zbora koji pjeva u katedrali. „Na sva velika slavlja, na sve velike blagdane pjevao je muški zbor. Naravno, tu je postojao i mješoviti zbor, ali taj muški zbor bio je uvijek glavni koji je pjevao na svim svečanostima i dužnost voditelja bila je osmisliti repertorij tog zbora, da smisli što i kako će se pjevati.“
Mo. Martinjak istaknuo je kako „za četiri godine slavimo 250 godina zagrebačkih koralista. Godine 1777. krenula je inicijativa ovdje na Kaptolu jer je car Josip II. naredio da se sjemenište, bogoslovija premjesti u Pečuh i najednom je katedrala ostala bez pjevača jer su pjevali bogoslovi i sjemeništarci, a pjevali su i svećenici, kanonici i prebendari. Međutim, kanonika je ostalo svega šest i nisu mogli više pjevati. Biskup Vrhovac, koji je doista bio vrlo aktivan biskup, rekao je da se mora nešto učiniti i pokrenuo je inicijativu da se pozovu pjevači. Već 1778. ovdje su bili koralisti, njih šestorica, koji su došli iz Beča i obavljali su sve dužnosti pjevanja u katedrali.“
Dodao je kako je „podjelom biskupije trebalo sastaviti baš pravi zbor od koralista. Svih tih godina nije bilo lako to formirati. Na početku su bili stariji ljudi, već su teže pjevali, a onda se polako zbor obnavljao i prije potresa bilo je 18, 19 gromkih glasova. Nakon korone i potresa ostalo je jedanaest članova. Obaveza koralista je pjevanje pontifikalne mise i na svetkovine, blagdane…“
Od posebnih trenutaka mo. Martinjak ističe pjevanje na Veliki petak zbog posebnosti napjeva, a prisjeća se i sva tri pohoda Pape, jer je vodio i pripremao sva tri zbora za dolaske Pape u Mariju Bistricu (1998.) i Zagreb (1994. i 2011. godine).
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije