Zagrebačka nadbiskupija

KARDINALOVA BOŽIĆNA ČESTITKA POSREDSTVOM

ELEKTRONSKIH MEDIJA

Čestitku u audio zapisu poslušajte i preuzmite klikom ovdje.

Poštovani gledatelji i slušatelji u Domovini i inozemstvu, draga braćo i sestre!

1. Iz godine u godinu u božićnoj noći slušamo anđeoske riječi: »Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin«. To je objava kojoj tijek vremena ne umanjuje svježinu i svake godine zvuči drukčije. Osjećamo je i doživljavamo u svjetlu događaja koji su obilježili naše iskustvo u vremenu što ga živimo. Događaj božićne noći, rođenje Isusa u Betlehemu, dar je i poziv svemu čovječanstvu.

Božić stavlja pred nas pitanje: što nam je to Isus zapravo donio? Papa Benedikt XVI. na to pitanje ovako odgovara: »Donio je Boga. Sada poznajemo njegovo lice, sada ga možemo zazivati. Sada znamo put kojim, kao ljudi, trebamo ići. Isus je donio Boga, a time izrekao istinu o našem cilju i našem podrijetlu. Samo tvrdoća našega srca može smatrati da je to malo. Da, Božja moć u svijetu je tiha, ali je ona istinska moć, moć koja traje«, kaže Sveti Otac.

U Isusu Kristu dogodio se susret Boga i čovjeka. On je postao Božji dar čovječanstvu i otvorio mogućnost temeljnoga susreta božanskoga i ljudskoga. Po ljudima koji su dodirnuti Bogom, Bog se na poseban način daruje drugim ljudima. Stoga u jezgri Božića živi logika darivanja.

2. Braćo i sestre, nalazimo se u godini koja je za Crkvu i hrvatsko društvo obilježena pohodom pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Spomen na taj pohod iznova uprisutnjuje u nama događaj koji je postao doživljajem mnoštva pojedinaca i hrvatskoga narodnog bića, koje je susrelo Svetog Oca, ali i sebe sama. Taj doživljaj, ostvaren u susretu, ima u sebi nemjerljivu vrijednost. Živjeli smo ga u riječi i pjesmi, pogledu i misli, dodiru i šutnji, zahvali i molitvi.

Slika zajedništva Svetog Oca s mladima i molitvena šutnja koja je ispunila Trg bana Josipa Jelačića, obišla je našu Domovinu i svijet te zasjala poput zvijezde u božićnoj noći, ponavljajući nam poruku nade, pozivajući nas da se ne predamo utjecaju navjestitelja straha, beznađa i sebičnosti, koji čovjeku žele oteti budućnost.

Nismo li ponosni što smo mogli čuti Papine riječi da su mladi pokazali svijetlo lice Hrvatske, okrenute prema budućnosti? Ti su mladi niknuli iz humusa slobodne Hrvatske. To su djeca roditelja koji ih znaju voljeti, usmjeravati i odgajati tako da postojano i vedro žive međusobno i s Bogom. Njima je Benedikt XVI. rekao: »Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime«.

3. Sveti Otac je pokazao da visoko cijeni osjetljivost i zauzetost Crkve za obitelj pridruživši nam se na proslavi prvoga Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Naglasio je da »u današnjoj Europi, narodi čvrste kršćanske tradicije imaju posebnu odgovornost u obrani i promicanju vrijednosti obitelji utemeljenoj na ženidbi, koja bez sumnje ima presudnu ulogu kako u odgojnom tako i na društvenom polju«. Bez obitelji, te temeljne stanice društva, nema budućnosti.

Drage obitelji, dragi roditelji,

dok vam ovo govorim sjećam se našeg zajedništva sa Svetim Ocem na zagrebačkom hipodromu. Papa Benedikt XVI. tada je pred nas stavio najveće od svih sredstava, koje pruža snagu i sigurnost – molitvu.

Molitva nam uistinu ne može odmah donijeti materijalnu sigurnost, ali može nam dati duhovnu sigurnost koja je jača od svake nesigurnosti. Molitva i snažno pouzdanje u Boga koji je izvor života, mogu svaku situaciju, ma kako se činila beznadnom, učiniti novim početkom, dati nam snagu koja i u najtežim prilikama pronalazi rješenje.

U toj borbi s nesigurnostima nitko u našem hrvatskom društvu ne smije biti prepušten samom sebi. Molim Gospodina da usmjeri naše misli i srca prema dobru i zahvalnosti; da učvrsti nakane koje teže prema zajedništvu i pomirenju; da udijeli snagu i sigurnost malodušnima; da ublaži patnje bolesnima i podari utjehu klonulima. Neka nam božićno slavlje pomogne u očuvanju sloge i unošenju Božjega Duha u naše međusobne odnose.

4. Novorođeni Isus ne traži druge pobožnosti, doli one koja otklanja sebičnost; niti drugoga dara, doli onoga koji ne previđa potrebe bližnjih. Došao je ponajprije zato da u sebi ne ugušimo potrebu za njegovim milosrđem; da se oslobodimo grijeha, da prihvatimo njegovo opraštanje i dar koji oslobađa. Nijedan naš grijeh nije toliko velik, da ga Božja ljubav ne bi otklonila i iscijelila naše rane.

Isus je došao kako bismo lakše prevladali uskogrudnosti, možda i među najbližima; kako bismo izašli iz zatvorenosti i kako svoja trpljenja iz ljubavi ne bismo smatrali uzaludnima… Isus je došao da teret naših pitanja i životnih teškoća ne padne na našu slabost, nego da nam objavi što je Bog iz ljubavi učinio za nas.

Isus je došao kako bi nam dao radost i mir.

Svima vama, braćo i sestre u vjeri i svima vama, ljudi dobre volje, želim čestit Božić!