Biskup Gorski predvodio misu za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda
Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je misno slavlje za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda u subotu 18. svibnja ispred Crkve Muke Isusove u Maclju. Koncelebrirali su provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić, župnik u Maclju fra Vlado Mustač i brojni okupljeni svećenici.
Na početku misnoga slavlja mons. Gorski pozdravio je okupljene: "Sve vas pozdravljam u ime hrvatskih biskupa. Vjerujemo u milosrdnog Boga koji želi da se svi ljudi spase. Zato ćemo moliti za oproštenje grijeha ubijenih, za oproštenje grijeha ubojica, a molimo kod ove mise i za oproštenje svojih grijeha, posebno za grijehe naših propusta."
U svojoj homiliji, nadovezujući se na misna čitanja iz mise bdijenja na Pedesetnicu, mons. Gorski kazao je kako je "vjera u uskrsnuće mrtvih temelj naše molitve za žrtve kojih se danas spominjemo. Bez činjenice uskrsnuća i naše vjere, molitve ne bi imale nikakvog smisla, ali, jer vjerujemo u vječnost zato molimo za mrtve. U svjetlu vječnosti mi kršćani promatramo sve događaje na zemlji tako i za hrvatski narod tragični događaj na završetku II. svjetskog rata", naglasivši da su "davno u nama minuli svi negativni osjećaji, nema mržnje, nema želje za osvetom pa čak niti za krutom pravdom, ostaje jedino što kršćanin smije, može i mora; moliti i preporučivati Bogu njihove duše. Mrtve su žrtve, mrtvi su i ubojice, a i oni su žrtve bezbožne ideologije i vlastite mržnje. Znamo da se nakon toliko godina ljudska pravda na zemlji neće izvršiti. Pravde na zemlji za slabe zapravo i rijetko ima jer o njoj uvijek odlučuje sila. Ali, vjerujemo da je Bog ne samo beskrajno milosrdan, nego i pravedan platac svima i da će svatko zadobiti ono što je kroz tijelo zaslužio, bilo dobro bilo zlo, kako čitamo u poslanici Rimljanima: Svi ćemo stati pred sudište Božje. Ta pisano je: Života mi moga govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik dati slavu Bogu. Svaki će, dakle, od nas za sebe Bogu dati račun (Rim 14,10-12). Od te istine nema bijega."
Govoreći o domovini Hrvatskoj, mons. Gorski je istaknuo: "Sanjamo domovinu, ali ona je moguća tek kada se balast, taj teški teret prošlosti oslobodi s njezina vrata i njezinih nogu. Nažalost, skoro osamdeset godina je prošlo, davno su mrtvi sudionici zla, ali, trauma zločina, trauma laži i prisile obilježila je cijelo vrijeme i čitav narod. Još smo zarobljenici neriješenih pitanja prošlosti. Mi danas imamo Bogom danu zemlju omeđenu granicama, imamo i svoju zastavu koja simbolizira domovinu, ali ako ta ideja umre, ako se desetljećima ne ostvaruju mogućnosti i propuštaju dobre prilike, ako nam je jezik do neprepoznatljivosti iskvaren, ako nam je kultura postala nekultura, a sam pojam domovine ocrnjen, onda ljudi odlaze, traže novu. Nije novac jedini pa čak ni najvažniji razlog odlaska, nego gubitak povjerenja i snova."
U svojoj homiliji, nadovezujući se na misna čitanja iz mise bdijenja na Pedesetnicu, mons. Gorski kazao je kako je "vjera u uskrsnuće mrtvih temelj naše molitve za žrtve kojih se danas spominjemo. Bez činjenice uskrsnuća i naše vjere, molitve ne bi imale nikakvog smisla, ali, jer vjerujemo u vječnost zato molimo za mrtve. U svjetlu vječnosti mi kršćani promatramo sve događaje na zemlji tako i za hrvatski narod tragični događaj na završetku II. svjetskog rata", naglasivši da su "davno u nama minuli svi negativni osjećaji, nema mržnje, nema želje za osvetom pa čak niti za krutom pravdom, ostaje jedino što kršćanin smije, može i mora; moliti i preporučivati Bogu njihove duše. Mrtve su žrtve, mrtvi su i ubojice, a i oni su žrtve bezbožne ideologije i vlastite mržnje. Znamo da se nakon toliko godina ljudska pravda na zemlji neće izvršiti. Pravde na zemlji za slabe zapravo i rijetko ima jer o njoj uvijek odlučuje sila. Ali, vjerujemo da je Bog ne samo beskrajno milosrdan, nego i pravedan platac svima i da će svatko zadobiti ono što je kroz tijelo zaslužio, bilo dobro bilo zlo, kako čitamo u poslanici Rimljanima: Svi ćemo stati pred sudište Božje. Ta pisano je: Života mi moga govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik dati slavu Bogu. Svaki će, dakle, od nas za sebe Bogu dati račun (Rim 14,10-12). Od te istine nema bijega."
Govoreći o domovini Hrvatskoj, mons. Gorski je istaknuo: "Sanjamo domovinu, ali ona je moguća tek kada se balast, taj teški teret prošlosti oslobodi s njezina vrata i njezinih nogu. Nažalost, skoro osamdeset godina je prošlo, davno su mrtvi sudionici zla, ali, trauma zločina, trauma laži i prisile obilježila je cijelo vrijeme i čitav narod. Još smo zarobljenici neriješenih pitanja prošlosti. Mi danas imamo Bogom danu zemlju omeđenu granicama, imamo i svoju zastavu koja simbolizira domovinu, ali ako ta ideja umre, ako se desetljećima ne ostvaruju mogućnosti i propuštaju dobre prilike, ako nam je jezik do neprepoznatljivosti iskvaren, ako nam je kultura postala nekultura, a sam pojam domovine ocrnjen, onda ljudi odlaze, traže novu. Nije novac jedini pa čak ni najvažniji razlog odlaska, nego gubitak povjerenja i snova."
Istaknuvši žrtve hrvatskog naroda, biskup Gorski rekao je: "Zato danas, spominjući se žrtava Bleiburga i križnih putova moramo razmišljati, zbog njihove žrtve, zbog njihovih kostiju posijanih diljem domovine, zbog žrtava i trauma Domovinskog rata, moramo razmišljati ne toliko o prošlosti koliko o svojoj budućnosti", zaključivši da se "snovi mogu ostvarivati, ali naša stvarnost neće postati lijepa samo zbog snova, nego zbog svesrdnog zalaganja za istinu u riječima, za pravednost u djelima, za slobodu u življenju, za međusobno prihvaćanje naših razlika jer nikada nećemo svi biti istog mišljenja, za poštovanje prema ubijenima. To smo dužni mrtvima, to od nas očekuju živi potomci i rodbina ubijenih, na to nas potiče i obvezuje sila Duha Svetoga." Po završetku misnog slavlja mons. Gorski predvodio je molitvu odrješenja.
Misnom slavlju prisustvovali su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved, predstavnici lokalnih vlasti, članovi Počasnog bleiburškog voda, sudionici križnih puteva, njihove obitelji, hrvatski branitelji te brojni vjernici. Liturgijsko pjevanje prevodio je mješoviti župni zbor Župe sv. Antuna Padovanskog - Humac pod vodstvom prof. Željka Vištice i uz orguljsku pratnju s. Katarine Petković.
Foto: Bernard Čović, Glas Koncila
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije