Zagrebačka nadbiskupija

Zlatomisnik vlč. Pavao Markač, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije predvodio je misno slavlje u srijedu 22. svibnja 2024. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su preč. Dražen Karačić, karlovački dekan, vlč. Dragutin Šengula, župnik u Hrnetiću i vlč. Antun Kolić, župnik na Baniji - dvije župa na kojima je zlatomisnik Markač nakon svoje mlade mise započeo svoje svećeničko služenje 1974. godine. Uz njih su koncelebrirali i zlatomisnikov bratić vlč. Andrija Markač, župnik u Vivodini, mons. Ferdinand Vražić, karlovački umirovljeni svećenik i mons. Antun Sente, rektor Josipovog svetišta. Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio udovac, otac i djed, a sada redovnik karmelićanin brat Ante Slavić.

U svojoj homiliji preč. Markač kazao je kako ovaj boravak u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu doživljava kao posebnu milost. "Naime, još se sjećam divnih trenutaka provedenih u Hrnetiću i na Baniji. Osobito se sjećam mise polnoćke u Hrnetiću te mnoštva mladih vjernika koji su bili divni. Sjećam se posebno svetog i tihog raspoloženja koje je vladalo uoči i za vrijeme polnoćke. Nosim prekrasne uspomene iz ovog kraja u koji sam došao 1975. kao mladomisnik, prečasni župnik i tadašnji karlovački dekan Viktor Štimec lijepo me primio, kao i časne sestre. Moj Karlovac nosim u srcu, a nakon pedeset godina svećeničke službe ponizno kličem: Biti svećenik nezasluženi je Božji dar, stoga molim, molite za mene i ja ću se rado spominjati svih vas, dragih mojih Karlovčana", kazao je u svojoj propovijedi preč. Pavel Markač, zlatomisnik. Zanimljivo je bilo promatrati susret negdašnjih ministranta sa svojim bivšim kapelanom nakon 50 godina. 

Vlč. Pavao Markač rođen je 7. rujna 1948. godine u Goričanu. Godine 1974. zaređen je za svećenika. Bio je kapelan u Utrinama i Zapruđu, te u Hrnetiću i na Baniji. Kao župnik vodio je župe Imbriovec, Legrad, Sveti Đurđ, Nedelišće, Sveta Marija u Međimurju. Od 2020. živi u svećeničkom domu u Varaždinu. Vodio je izgradnju nekoliko crkvi i kapela, uredio i izdao nekoliko monografija župa te vodio zauzeti pastoralni i duhovni život navedenih župa.

Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio brat Ante Slavić, karmelićanin, Dalmatinac iz Kijeva, Dalmatinske Zagore. Osamdesetih godina prošlog stoljeća došao je u Zagreb gdje je na čudesan način upoznao svoju suprugu Miru s kojom se oženio. Godine 1996. dolaze živjeti u Karlovac, na Rakovac u župu Presvetog Trojstva koju vode franjevci. Dok mu je supruga bila živa vodili su privatni posao, a jedan dio života proveo je kao hrvatski branitelj te bio aktivan u Hrvatskoj vojsci. Sa suprugom je živio 35 godina.

Tom je prilikom posvjedočio: "Moja pokojna supruga Mira htjela je biti karmelićanka. Jednom mi je poklonila knjigu od sv. Male Terezije „Povijest jedne duše“ koju je čitala još kao djevojka. To je prva duhovna knjiga koju sam uopće pročitao. Nakon toga moj je život povezan s Karmelom i karmelskom duhovnošću. Zapravo, cijeli život izučavam Karmel i ne znam ništa više već za Karmel. Specifična karmelska duhovnost, molitva kontemplacije, tišina itd., oduvijek me to privlačilo. Možda će nekom "izvana" izgledati pomalo čudno i nerazumljivo da sam u ovim godinama otišao u redovnike u samostan, ali da taj vidi moju nutrinu, shvatio bi da sam samo nastavio hodati za Onim koji me na jednoj duhovnoj obnovi dotakao. (...) Poznato je da je u Crkvi uvijek bilo ovakvih primjera, konačno, danas slavimo svetu Ritu koja je kao udovica i majka djece ušla u samostan. I tek sada znadem koju cijenu ima habit, i koliko je vrijedna molitva svakog čovjeka. Dok sam kao vjernik laik sjedio u crkvenim klupama nisam baš puno razmišljao. Znao sam se pomoliti za nekog fratra, svećenika, ali više sam ih kritizirao jer sam želio da budu onakvima kakvima ih ja želim. Sada drugačije osjećam snagu molitve i puno mi pomažu molitve vas vjernika za nas redovnike. 

Prošao sam jedan dio formativnog puta i dao sam svoje prve redovničke zavjete. Moja formacija još će trajati nekoliko godina. Kuda će me Gospodin usmjeriti - nemam pojma. Pustio sam njega neka radi što hoće. O svom životnom putu napisao sam knjigu koja je pred nekoliko dana ugledala svjetlo dana. Nosi naslov "Pozvani na Gozbu Jaganjčevu. Svjedočanstvo. Put od braka do redovništva." Ova je knjiga pisana dugi niz godina. Želio sam poput nekog slikara, ili glazbenika koji preko umjetnosti iznosi iz sebe svoju nutrinu i ja svoju duhovnu nutrinu, gibanja i kretanja zapisivati. Nisam znao da će to biti knjiga, niti da ću biti redovnik. Svoj hod s Kristom zapisivao sam, a tu su zapravo moji padovi i usponi. Najinteresantnije u tome jest to da se sve događalo ovdje u Karlovcu, u ovom dekanatu, a na tom mom putu jesu svećenici i laici. Eto, dragi Bog je tako htio, da to opišem u ovoj knjizi", kazao je brat Ante. Preč. Markaču i bratu Anti mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta darovao je repliku čudotvornog Josipova kipa.