Hodočašće vjernika Tuheljsko-pregradskog dekanata u Svete Gore u Sloveniji
Posljednja subota u Marijinom svibnju, ove godine 25. svibnja, već tradicionalno okuplja vjernike Tuheljsko-pregradskog dekanata u svetištu Majke Božje Gorske u Sloveniji. Misno slavlje predvodio je dekan i župnik u Pregradi preč. Ivan Mikec u zajedništvu sa svećenicima iz dekanata i brojnim vjernicima koji su ispunili svetište. U homiliji je dekan Mikec istaknuo: „Ovo starodrevno svetište na Svetim Gorama u Sloveniji je sveto mjesto: a što ga posvećuje? Posvećuje ga molitva, korak izmučenog čovjeka, sklopljena ruka poštenog čovjeka radnika, posvećuje ga istinska pokornička suza obraćenja i stisak bratske ljubavi u svetoj misi. To posvećuje ovo mjesto: sami zidovi nisu ti koji bi nas posvećivali, nego Bog koji ovdje stanuje Bog koji je ovdje prisutan.“
Osvrnuo se preč. Mikec na izgradnju ovog svetišta na visokom brijegu: „S koliko su ljubavi tada ljudi ovoga kraja donosili kamen po kamen, ciglu po ciglu, i gradili: željeli su si ovdje napraviti dom Božji i tu smjestiti lik Blažene Djevice Marije koja bdije nad ovim krajem, nad ovom dolinom kojom prolaze često umorne ljudske noge i skršena ljudska srca. Nisu žalili truda ni materijalnih sredstava za ove prekrasne oltare koje su podigli jer imali su ljubavi koje svaki taj lik iscrtan govorio, kao što danas nama govori: i svaki oltar, i svaki križić, i svaka slika govori o istini vjere koja se ovdje živjela, koja se ovdje događala, ovo govori o istini obraćenja ljudskih srdaca koja su izmirena s Bogom pošla u svoj dom.“
Nadovezao se na naviješteno evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj: „Blažena Djevica Marija vjeruje u riječ svojega Sina. Zato je, kako smo čuli danas u evanđelju, rekla onim slugama: 'Što god vam rekne moj Sin, to učinite'. Tamo su bili prazni sudovi. I rekao je: 'Napunite ih vodom'. Koliko puta su naši sudovi, posude života se ispraznile? Koliko puta nam sve lađe potonuše? Koliko puta sve ono lijepo što smo imali, postalo je bezvrijedno? Rekli bismo: prazna posuda. I što onda? Da li očajavati? Da li kleknuti pod tim? Ne, zazovimo Majku da opet punimo svoje posude. Možda ne radosti, vinom opojnosti, jer ga nemamo. Ali istinskom vodom ljubavi, istinskom vodom dobrote punimo svoje sudove, sudove života, naše savjesti, dopunimo svoje duše vodom istinske ljubavi. Ta voda postat će od Boga blagoslovljena, postat će to vino radosti.“
Pojasnio je dekan Ivan Mikec što je to vino: „Svi mi primamo dobro vino: kada su nas roditelji donijeli na krštenje i kada je potekla krsna voda po nama - dijete Božje smo postali. To je ta posuda puna vina, dobrog vina. Prisjetite se prve pričesti s kakvom smo ljubavlju i vjerom sklapali ruke i uzbuđeno čekali susret s uskrslim Kristom koga primamo pod prilikama kruha i vina. Ali koliko puta kroz život se ispraznilo to dobro vino vjere i pouzdanja u Boga u nama i ostale su nam prazne posude. Zato dolazimo uvijek pred Boga s istom molitvom i molimo da napuni opet naše ispražnjene životne posude istinskom vjerom, ljubavi i dobrote.“
Podsjetio je okupljene vjernike da se krajem svibnja i početkom lipnja u Tuheljsko-pregradskom dekanatu svećenici i vjernici dobre volje okupljaju na groblju u Bistrici ob Sotli kod spomen obilježja za žrtve Križnog puta, koji su prije 79 godina ovdje bili poubijani: „Možda su i ti jadnici, nevini, posljednje što su vidjeli možda zvonik ove drage crkve svetišta Majke Božje na Svetim Gorama. Možda i nisu znali koja je to crkva. Ali su sklopili ruke pred njom, kao posljednji pozdrav i pjev ovome svijetu da lakše istinu podnesu mučeništva i patnje i da budu pobijeđeni od mržnje, ali ne s mržnjom, nego s ljubavlju.“
Misa za žrtve Križnog puta ubijenih na području Bistrice ob Sotli i Kumrovca slavit će se u kapeli svetog Roka u Kumrovcu u nedjelju 9. lipnja u 9.15 sati, a istoga dana u 15 sati bit će molitva za žrtve na groblju u Bistrici ob Sotli.
Na ovo hodočašće dvadesetak župljana Vinagore i Marinaca pošli su pješice, predvođeni župnikom vlč. Dragutinom Gerecijem, a u Kumrovcu im se pridružilo četvero tuheljskih župljana.
Danijel Herceg,
župni medijski suradnik
Osvrnuo se preč. Mikec na izgradnju ovog svetišta na visokom brijegu: „S koliko su ljubavi tada ljudi ovoga kraja donosili kamen po kamen, ciglu po ciglu, i gradili: željeli su si ovdje napraviti dom Božji i tu smjestiti lik Blažene Djevice Marije koja bdije nad ovim krajem, nad ovom dolinom kojom prolaze često umorne ljudske noge i skršena ljudska srca. Nisu žalili truda ni materijalnih sredstava za ove prekrasne oltare koje su podigli jer imali su ljubavi koje svaki taj lik iscrtan govorio, kao što danas nama govori: i svaki oltar, i svaki križić, i svaka slika govori o istini vjere koja se ovdje živjela, koja se ovdje događala, ovo govori o istini obraćenja ljudskih srdaca koja su izmirena s Bogom pošla u svoj dom.“
Nadovezao se na naviješteno evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj: „Blažena Djevica Marija vjeruje u riječ svojega Sina. Zato je, kako smo čuli danas u evanđelju, rekla onim slugama: 'Što god vam rekne moj Sin, to učinite'. Tamo su bili prazni sudovi. I rekao je: 'Napunite ih vodom'. Koliko puta su naši sudovi, posude života se ispraznile? Koliko puta nam sve lađe potonuše? Koliko puta sve ono lijepo što smo imali, postalo je bezvrijedno? Rekli bismo: prazna posuda. I što onda? Da li očajavati? Da li kleknuti pod tim? Ne, zazovimo Majku da opet punimo svoje posude. Možda ne radosti, vinom opojnosti, jer ga nemamo. Ali istinskom vodom ljubavi, istinskom vodom dobrote punimo svoje sudove, sudove života, naše savjesti, dopunimo svoje duše vodom istinske ljubavi. Ta voda postat će od Boga blagoslovljena, postat će to vino radosti.“
Pojasnio je dekan Ivan Mikec što je to vino: „Svi mi primamo dobro vino: kada su nas roditelji donijeli na krštenje i kada je potekla krsna voda po nama - dijete Božje smo postali. To je ta posuda puna vina, dobrog vina. Prisjetite se prve pričesti s kakvom smo ljubavlju i vjerom sklapali ruke i uzbuđeno čekali susret s uskrslim Kristom koga primamo pod prilikama kruha i vina. Ali koliko puta kroz život se ispraznilo to dobro vino vjere i pouzdanja u Boga u nama i ostale su nam prazne posude. Zato dolazimo uvijek pred Boga s istom molitvom i molimo da napuni opet naše ispražnjene životne posude istinskom vjerom, ljubavi i dobrote.“
Podsjetio je okupljene vjernike da se krajem svibnja i početkom lipnja u Tuheljsko-pregradskom dekanatu svećenici i vjernici dobre volje okupljaju na groblju u Bistrici ob Sotli kod spomen obilježja za žrtve Križnog puta, koji su prije 79 godina ovdje bili poubijani: „Možda su i ti jadnici, nevini, posljednje što su vidjeli možda zvonik ove drage crkve svetišta Majke Božje na Svetim Gorama. Možda i nisu znali koja je to crkva. Ali su sklopili ruke pred njom, kao posljednji pozdrav i pjev ovome svijetu da lakše istinu podnesu mučeništva i patnje i da budu pobijeđeni od mržnje, ali ne s mržnjom, nego s ljubavlju.“
Misa za žrtve Križnog puta ubijenih na području Bistrice ob Sotli i Kumrovca slavit će se u kapeli svetog Roka u Kumrovcu u nedjelju 9. lipnja u 9.15 sati, a istoga dana u 15 sati bit će molitva za žrtve na groblju u Bistrici ob Sotli.
Na ovo hodočašće dvadesetak župljana Vinagore i Marinaca pošli su pješice, predvođeni župnikom vlč. Dragutinom Gerecijem, a u Kumrovcu im se pridružilo četvero tuheljskih župljana.
Danijel Herceg,
župni medijski suradnik