Iskustva bogoslova sa socijalno-karitativnog praktikuma u Caritasu
Kako bi stekli iskustvo rada s osobama na margini društva te to iskustvo kasnije ugradili u svoj pastoralni rad, svećenički kandidati iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu protekle akademske godine proveli su socijalno-karitativni praktikum u kućama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
Dvanaest bogoslova druge formacijske godine praktikum su provodili od prosinca 2023. do lipnja 2024. u pet kuća zagrebačkog Caritasa: Kući sv. Franje u Vugrovcu, Kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici, Prihvatilištu za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu te u dvije kuće u Zagrebu - u Kući za mlade "Da život imaju!" u Selskoj cesti 165 (socijalna usluga »Organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku« i »Organizirano stanovanje uz povremenu podršku«) i u Organiziranom stanovanju za osobe s invaliditetom "Trešnjevka" u Nijemčanskoj ulici. Nekima od njih to je bilo prvo iskustvo rada Caritasa i prvo volontersko iskustvo.
Caritas zahvaljuje rektoru Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željku Faltaku i njegovim suradnicima odgojiteljima koji pomažu bogoslovima u ljudskom, duhovnom i intelektualnom rastu, a posebno u odgoju u ljudskim vrednotama kroz mogućnost sudjelovanja u socijalno-karitativnom praktikumu.
Tijekom praktikuma bogoslovi su se družili s Caritasovim korisnicima, čuvali ih, pomagali im u učenju i na druge načine (npr. prodajom adventskih ukrasa ispred bogoslužnog prostora i pakiranje časopisa Caritas), igrali s njima sportske i društvene igre, slušali ih, razgovarali s njima i savjetovali, molili se, šetali, smijali se, pjevali i svirali, pomagali u čišćenju soba, zajedničkih prostorija i okoliša... - sve ovisno o dnevnom redu kuća, kategoriji korisnika, njihovim obvezama, mogućnostima i/ili potrebama.
Uvodni susreti s ravnateljicom Caritasa s. Jelenom Lončar, i tajnikom Caritasa Zvonkom Ercegom koji su im približili rad ove važne nadbiskupijske ustanove i odgovorili na mnoga njihova pitanja, nije ih mogao pripremiti na duboka iskustva koja su opisali u svojim završnim osvrtima, koje donosimo u nastavku.
S DJECOM IZ CARITASA POSTAO JE I ON DIJETE
"Moja slika nadbiskupijskog Caritasa od početka je bila pozitivna jer nam je pružena prilika susreta s ravnateljicom Caritasa sestrom Jelenom Lončar. S njom smo dobili širu sliku, kako djelovati, kako pristupiti, kako služiti. Već ondje sam shvatio kako je to prilika biti u službi drugima, biti im utjeha i prilika za osmijeh, no ipak ono što sam na kraju shvatio jest to da sam ja zapravo bio taj koji je služen, koga se puno puta utješilo i nasmijalo", kaže Vinko, koji posebne dojmove nosi iz Brezovice. "Jednom smo čak imali priliku slaviti misu sa svima njima. Bilo je to mjesto puno svetaca, tih malenih koji trpe svoju muku križa u kolicima, ali opet s toliko osmijeha i radosti. U njima je Isus prisutan. Iako sam tamo išao služiti, opet me Gospodin preduhitrio. On je služio meni, ljubio me, grlio, davao mi toliko osmijeha. Gledao me, a te oči bile su njihove. Susreti su bili ispunjeni igrom, razgovorima, slušanjem. S tom djecom postao sam i ja dijete."
KRIST GA JE GLEDAO I DRŽAO ZA RUKU
"Caritas je za mene prije bio jedna institucija u čije sam djelovanje iskreno sumnjao. Sve što sam od Caritasa u životu osobno vidio jesu male kutijice za novac. Puno sam puta bio skeptičan što je proizlazilo iz neznanja. Svaki put kad bih se vratio s praktikuma bio bih, mogu reći, oduševljen. Zašto? Zbog činjenice da postoje različite kuće koje različitim ljudima pružaju priliku da netko o njima skrbi. To me potaknulo i da se više uključim u rad Caritasa, no osim toga gajim posebne uspomene na kuće i ljude koje sam sreo te se veselim mogućnosti da jednoga dana u župi potaknem slično karitativno djelovanje. Vidio sam bogatstvo služenja ljudi u kućama te tako cijeloga Caritasa, što i mene potiče na služenje. Caritas za mene više nije puka institucija kasica, već jedno bogatstvo koje kao Crkva trebamo živjeti. Radost koju ta djeca imaju u sebi neopisiva je. Prvi dan kad sam ušao kroz vrata, jedan me dečko došao zagrliti, bez nekog razloga. Potaklo me na razmišljanje o nehinjenoj ljubavi, koja ništa ne traži, a sve daje. Od djece u Brezovici mogao sam učiti kako ljubiti", zaključio je prvi Ante.
ISKUSTVO KOJE GA POTIČE NA KARITATIVNO DJELOVANJE U ŽUPI
"O samom Caritasu do sada nisam znao puno, uvijek sam ga poistovjećivao s Crvenim križem. Znao sam da se preko njih prikuplja novac i stvari za 'neke' potrebite, no divno je to što sam sada te 'neke' i upoznao, doživio ih", kaže Jona, koji pri počinjanju praktikuma nije znao što očekivati i nije imao nekakvu određenu sliku Caritasa. "No, mogu reći da sam se ugodno iznenadio, prvo ljudima koji to vode (njihovoj požrtvovnosti), volonterima (koji su često bili uz nas), a na kraju i ljudima koji koriste ove usluge Caritasa. Što se tiče primjene ovog iskustva, mogu reći da vidim i jednu ovakvu potrebu karitativnog djelovanja i na području svoje župe. Bilo bi zanimljivo ostvariti nekakav oblik karitativne djelatnosti u župi koja bi pomagala lokalnim siromasima." Na upit je li ovaj praktikum produbio u njemu suosjećanje za siromahe, rekao je da jest te je spomenuo jedan događaj vezan uz siromahe, koji često dolaze ispred bogoslovije i koji su mu sve draži: "Kada sam s bratom pozdravio poznatog nam siromaha, on nam je sa smiješkom uzvratio: 'Neka i vas Isus tako primijeti kako ste vi primijetili mene!' To je zapravo i zaključak ovog socijalno-karitativnog praktikuma za mene."
DANAŠNJE DRUŠTVO ŠUTI O POTREBITIMA
"Zaista sada vidim koliko je Caritas potreban za zajednicu i koliko pomaže pojedincima i cijeloj zajednici. Sad mi je puno jasnije zašto današnje društvo šuti o potrebitima. Praktikum će mi pomoći oko zauzimanja za potrebite. Smatram da je potreban župni Caritas jer često oni najmanji budu odbačeni i zaboravljeni u našim zajednicama", rekao je na završetku svojega praktikuma Nikola, napominjući da mu je ostavio dosta lijepih uspomena koje će pamtiti.
CARITAS ULAŽE PUNO TRUDA I LJUBAVI U POMAGANJE LJUDIMA
"Na početku praktikuma znao sam da Caritas kao organizacija pomaže potrebitima, ali kroz volontiranje sam shvatio koliko je njihov rad raznolik i koliko se truda ulaže kako bi se pomoglo tim ljudima. Također shvatio sam s kolikom ljubavi zaposlenici Caritasa rade svoj posao. Sada Caritas vidim kao jednog od ključnih aktera u zajednici, koji ne samo da pruža materijalnu pomoć nego i emocionalnu i socijalnu podršku", zaključuje Petar, koji također priznaje da mu je ovo iskustvo produbilo suosjećanje za bližnje. "Zahvaljujući praktikumu sa sobom nosim puno lijepih uspomena."
VESELIO SE ODLASKU NA PRAKTIKUM
"Ovo iskustvo zasigurno je nešto što ću pamtiti jer smatram da me je bitno izgradilo i pomoglo mi u kreiranju slike o marginaliziranim osobama, ali i slike o samome sebi", kaže Sven, kojemu je radost korisnika zbog prisutnosti bogoslova pomogla da shvati kako i nečija prisutnost, bez nekih riječi i djela, može toliko razveseliti drugog čovjeka. "Prije početka praktikuma nisam znao što očekivati i kako ću se snaći u situacijama u koje će me praktikum dovesti, zbog čega me na početku bilo pomalo strah ići na praktikum jer se nikad nisam susretao s bolesnim i napuštenim osobama. Pred kraj praktikuma počeo sam s radošću iščekivati subotu kada bih odlazio na praktikum jer sam iskusio da me preko tih osoba koje susrećem na praktikumu Gospodin poučava u mnogočemu te mi na poseban način preko njih iskazuje ljubav."
SADA JE RED NA NJEMU DA NEŠTO UČINI ZA CARITAS
"Nakon ovoga praktikuma mogu reći kako u sebi osjećam divljenje prema onima koji volontiraju, bilo na organizacijskoj razini, bilo na razini osobne brige za korisnike tih kuća. Shvatio sam kako je to težak posao. Sada je red i na meni da nešto učinim po tom pitanju te da nastavim pomagati koliko mogu onima kojima to stvarno trebaju, (a to znači i sudjelovati na bilo kakav način u radu Caritasa) i uklopim ovu dimenziju ljubavi i požrtvovnosti u svoj poziv koji vjerujem da posjedujem", piše Krunoslav, u kojega je susret s ljudima koji se brinu za korisnike u Caritasovim kućama ili pak susret sa samim korisnicima utisnuo duboke osjećaje zahvalnosti, radosti, ali i tuge jer je vidio mnoge ljude kojima je teško u životu. "U tim susretima sam nešto i naučio od korisnika. Naučio sam kako biti jednostavan, pažljiv, brižljiv i pun ljubavi prema svakome čovjeku, a to ću i nastaviti činiti u svome životu."
PROBUDILO SE SUOSJEĆANJE ZA BLIŽNJE
"Gledajući važnost podrške koju pruža Caritas, vjerujem da je osnivanje ili podrška radu župnog Caritasa ključna kako bismo mogli osigurati pomoć potrebitima u župnoj zajednici. Da, suosjećanje za bližnje se probudilo", kaže drugi Ante, kojega su posebno dirnule riječi korisnika Prihvatilišta za beskućnike: "Hvala vam što dolazite", jer je uvidio koliko im znači dolazak bogoslova i boravak s njima.
NISMO ZAHVALNI BOGU I ZABORAVLJAMO NAPUŠTENE
"Krenuvši na praktikum, uvidio sam kako Caritas djeluje puno šire od onoga što sam mislio brinući se za brojnu djecu i mlade, bolesne i napuštene", kaže Ivan za kojega je ovo volontersko iskustvo jedan od značajnijih događaja u životu. "U meni se razvio osjećaj brige i empatije za marginalizirane, ranjive, odbačene, u društvu često nevidljive. Provođenje vremena s korisnicima Caritasovih kuća, posvijestilo mi je kako ja u svom životu, koji nije obilježen patnjom i križevima kakvog nose pojedini korisnici, počesto zaboravljam zahvaljivati Bogu na svim njegovim darovima koje mi je dao. Također, uvidio sam kako u svom blagostanju zaboravljamo na one napuštene. Ovaj praktikum je za mene bilo povlašteno vrijeme koje mi je omogućilo da postanem zahvalan za sve primljene darove i da se otvorim prema onima koje sam često prije zanemarivao i izbjegavao. Beskućnike koje susrećem u gradu počinjem doživljavati drugačije. Bolje rečeno, počinjem ih prije svega uopće doživljavati. Ne bojim se prići im, sjesti s njima i osim materijalne pomoći koju bi im inače dao, potrudim se dati im i dio svoga vremena i pažnje. Ne sramim se pozdraviti ih na cesti ili im pružiti osmijeh jer sam uvidio koliko čovjeku treba čovjek."
NIJE POTREBNO RADITI NIŠTA IZVANREDNO
"Vidio sam koliko ne treba neke izvanredne stvari govoriti ili napraviti, već je dovoljno samo biti tamo, pristupiti prijateljski i raditi one svakidašnje stvari koje se već tamo rade", zaključio je o karitativnom radu drugi Ivan iz svojega iskustva socijalno-karitativnog praktikuma.
BOGA ĆE GLEDATI OČI U OČI
"Na početku akademske godine kada smo se pripremali za praktikum kroz upoznavanje i svrhu rada samoga Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, radovalo me što mogu raditi s ljudima koji u sebi nose razne probleme, bilo to psihičke ili fizičke i tako samoga sebe nadograđivati. Ali kroz odlaske u te zajednice vidio sam da i nije to baš lako. Koliko samo snage, strpljivosti i ljubavi trebaju imati djelatnici", piše u svojem osvrtu na bogat i plodonosan praktikum treći Ivan, zahvaljujući Caritasu koji mu je omogućio doživjeti osjećaj ljubavi za svakoga, prisjećajući se susreta s Caritasovim korisnicima. "Njihov zagrljaj i pokoji osmijeh nadomjestili su moja nerealna očekivanja."
"Socijalno-karitativni praktikum bogoslovima omogućava upoznati bogatstvo djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije te snažno utječe na cjelovitu izgradnju bogoslova. Susret s voditeljima i djelatnicima ustanova, s volonterima i s korisnicima pruža priliku za razvijanje pastoralne ljubavi prema svakom čovjeku. Osim toga, iskustvo praktikuma razvija svijest o karitativnom djelovanju kao dijelu suvremenog pastorala. Zato je važno da bogoslovi kao dio izgradnje imaju ovakvu vrstu praktikuma", ustvrdio je odgojitelj vlč. Toni Potrebić, koji je koordinirao odlaske bogoslova na praktikum.
Dvanaest bogoslova druge formacijske godine praktikum su provodili od prosinca 2023. do lipnja 2024. u pet kuća zagrebačkog Caritasa: Kući sv. Franje u Vugrovcu, Kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici, Prihvatilištu za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu te u dvije kuće u Zagrebu - u Kući za mlade "Da život imaju!" u Selskoj cesti 165 (socijalna usluga »Organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku« i »Organizirano stanovanje uz povremenu podršku«) i u Organiziranom stanovanju za osobe s invaliditetom "Trešnjevka" u Nijemčanskoj ulici. Nekima od njih to je bilo prvo iskustvo rada Caritasa i prvo volontersko iskustvo.
Caritas zahvaljuje rektoru Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željku Faltaku i njegovim suradnicima odgojiteljima koji pomažu bogoslovima u ljudskom, duhovnom i intelektualnom rastu, a posebno u odgoju u ljudskim vrednotama kroz mogućnost sudjelovanja u socijalno-karitativnom praktikumu.
Tijekom praktikuma bogoslovi su se družili s Caritasovim korisnicima, čuvali ih, pomagali im u učenju i na druge načine (npr. prodajom adventskih ukrasa ispred bogoslužnog prostora i pakiranje časopisa Caritas), igrali s njima sportske i društvene igre, slušali ih, razgovarali s njima i savjetovali, molili se, šetali, smijali se, pjevali i svirali, pomagali u čišćenju soba, zajedničkih prostorija i okoliša... - sve ovisno o dnevnom redu kuća, kategoriji korisnika, njihovim obvezama, mogućnostima i/ili potrebama.
Uvodni susreti s ravnateljicom Caritasa s. Jelenom Lončar, i tajnikom Caritasa Zvonkom Ercegom koji su im približili rad ove važne nadbiskupijske ustanove i odgovorili na mnoga njihova pitanja, nije ih mogao pripremiti na duboka iskustva koja su opisali u svojim završnim osvrtima, koje donosimo u nastavku.
S DJECOM IZ CARITASA POSTAO JE I ON DIJETE
"Moja slika nadbiskupijskog Caritasa od početka je bila pozitivna jer nam je pružena prilika susreta s ravnateljicom Caritasa sestrom Jelenom Lončar. S njom smo dobili širu sliku, kako djelovati, kako pristupiti, kako služiti. Već ondje sam shvatio kako je to prilika biti u službi drugima, biti im utjeha i prilika za osmijeh, no ipak ono što sam na kraju shvatio jest to da sam ja zapravo bio taj koji je služen, koga se puno puta utješilo i nasmijalo", kaže Vinko, koji posebne dojmove nosi iz Brezovice. "Jednom smo čak imali priliku slaviti misu sa svima njima. Bilo je to mjesto puno svetaca, tih malenih koji trpe svoju muku križa u kolicima, ali opet s toliko osmijeha i radosti. U njima je Isus prisutan. Iako sam tamo išao služiti, opet me Gospodin preduhitrio. On je služio meni, ljubio me, grlio, davao mi toliko osmijeha. Gledao me, a te oči bile su njihove. Susreti su bili ispunjeni igrom, razgovorima, slušanjem. S tom djecom postao sam i ja dijete."
KRIST GA JE GLEDAO I DRŽAO ZA RUKU
"Caritas je za mene prije bio jedna institucija u čije sam djelovanje iskreno sumnjao. Sve što sam od Caritasa u životu osobno vidio jesu male kutijice za novac. Puno sam puta bio skeptičan što je proizlazilo iz neznanja. Svaki put kad bih se vratio s praktikuma bio bih, mogu reći, oduševljen. Zašto? Zbog činjenice da postoje različite kuće koje različitim ljudima pružaju priliku da netko o njima skrbi. To me potaknulo i da se više uključim u rad Caritasa, no osim toga gajim posebne uspomene na kuće i ljude koje sam sreo te se veselim mogućnosti da jednoga dana u župi potaknem slično karitativno djelovanje. Vidio sam bogatstvo služenja ljudi u kućama te tako cijeloga Caritasa, što i mene potiče na služenje. Caritas za mene više nije puka institucija kasica, već jedno bogatstvo koje kao Crkva trebamo živjeti. Radost koju ta djeca imaju u sebi neopisiva je. Prvi dan kad sam ušao kroz vrata, jedan me dečko došao zagrliti, bez nekog razloga. Potaklo me na razmišljanje o nehinjenoj ljubavi, koja ništa ne traži, a sve daje. Od djece u Brezovici mogao sam učiti kako ljubiti", zaključio je prvi Ante.
ISKUSTVO KOJE GA POTIČE NA KARITATIVNO DJELOVANJE U ŽUPI
"O samom Caritasu do sada nisam znao puno, uvijek sam ga poistovjećivao s Crvenim križem. Znao sam da se preko njih prikuplja novac i stvari za 'neke' potrebite, no divno je to što sam sada te 'neke' i upoznao, doživio ih", kaže Jona, koji pri počinjanju praktikuma nije znao što očekivati i nije imao nekakvu određenu sliku Caritasa. "No, mogu reći da sam se ugodno iznenadio, prvo ljudima koji to vode (njihovoj požrtvovnosti), volonterima (koji su često bili uz nas), a na kraju i ljudima koji koriste ove usluge Caritasa. Što se tiče primjene ovog iskustva, mogu reći da vidim i jednu ovakvu potrebu karitativnog djelovanja i na području svoje župe. Bilo bi zanimljivo ostvariti nekakav oblik karitativne djelatnosti u župi koja bi pomagala lokalnim siromasima." Na upit je li ovaj praktikum produbio u njemu suosjećanje za siromahe, rekao je da jest te je spomenuo jedan događaj vezan uz siromahe, koji često dolaze ispred bogoslovije i koji su mu sve draži: "Kada sam s bratom pozdravio poznatog nam siromaha, on nam je sa smiješkom uzvratio: 'Neka i vas Isus tako primijeti kako ste vi primijetili mene!' To je zapravo i zaključak ovog socijalno-karitativnog praktikuma za mene."
DANAŠNJE DRUŠTVO ŠUTI O POTREBITIMA
"Zaista sada vidim koliko je Caritas potreban za zajednicu i koliko pomaže pojedincima i cijeloj zajednici. Sad mi je puno jasnije zašto današnje društvo šuti o potrebitima. Praktikum će mi pomoći oko zauzimanja za potrebite. Smatram da je potreban župni Caritas jer često oni najmanji budu odbačeni i zaboravljeni u našim zajednicama", rekao je na završetku svojega praktikuma Nikola, napominjući da mu je ostavio dosta lijepih uspomena koje će pamtiti.
CARITAS ULAŽE PUNO TRUDA I LJUBAVI U POMAGANJE LJUDIMA
"Na početku praktikuma znao sam da Caritas kao organizacija pomaže potrebitima, ali kroz volontiranje sam shvatio koliko je njihov rad raznolik i koliko se truda ulaže kako bi se pomoglo tim ljudima. Također shvatio sam s kolikom ljubavi zaposlenici Caritasa rade svoj posao. Sada Caritas vidim kao jednog od ključnih aktera u zajednici, koji ne samo da pruža materijalnu pomoć nego i emocionalnu i socijalnu podršku", zaključuje Petar, koji također priznaje da mu je ovo iskustvo produbilo suosjećanje za bližnje. "Zahvaljujući praktikumu sa sobom nosim puno lijepih uspomena."
VESELIO SE ODLASKU NA PRAKTIKUM
"Ovo iskustvo zasigurno je nešto što ću pamtiti jer smatram da me je bitno izgradilo i pomoglo mi u kreiranju slike o marginaliziranim osobama, ali i slike o samome sebi", kaže Sven, kojemu je radost korisnika zbog prisutnosti bogoslova pomogla da shvati kako i nečija prisutnost, bez nekih riječi i djela, može toliko razveseliti drugog čovjeka. "Prije početka praktikuma nisam znao što očekivati i kako ću se snaći u situacijama u koje će me praktikum dovesti, zbog čega me na početku bilo pomalo strah ići na praktikum jer se nikad nisam susretao s bolesnim i napuštenim osobama. Pred kraj praktikuma počeo sam s radošću iščekivati subotu kada bih odlazio na praktikum jer sam iskusio da me preko tih osoba koje susrećem na praktikumu Gospodin poučava u mnogočemu te mi na poseban način preko njih iskazuje ljubav."
SADA JE RED NA NJEMU DA NEŠTO UČINI ZA CARITAS
"Nakon ovoga praktikuma mogu reći kako u sebi osjećam divljenje prema onima koji volontiraju, bilo na organizacijskoj razini, bilo na razini osobne brige za korisnike tih kuća. Shvatio sam kako je to težak posao. Sada je red i na meni da nešto učinim po tom pitanju te da nastavim pomagati koliko mogu onima kojima to stvarno trebaju, (a to znači i sudjelovati na bilo kakav način u radu Caritasa) i uklopim ovu dimenziju ljubavi i požrtvovnosti u svoj poziv koji vjerujem da posjedujem", piše Krunoslav, u kojega je susret s ljudima koji se brinu za korisnike u Caritasovim kućama ili pak susret sa samim korisnicima utisnuo duboke osjećaje zahvalnosti, radosti, ali i tuge jer je vidio mnoge ljude kojima je teško u životu. "U tim susretima sam nešto i naučio od korisnika. Naučio sam kako biti jednostavan, pažljiv, brižljiv i pun ljubavi prema svakome čovjeku, a to ću i nastaviti činiti u svome životu."
PROBUDILO SE SUOSJEĆANJE ZA BLIŽNJE
"Gledajući važnost podrške koju pruža Caritas, vjerujem da je osnivanje ili podrška radu župnog Caritasa ključna kako bismo mogli osigurati pomoć potrebitima u župnoj zajednici. Da, suosjećanje za bližnje se probudilo", kaže drugi Ante, kojega su posebno dirnule riječi korisnika Prihvatilišta za beskućnike: "Hvala vam što dolazite", jer je uvidio koliko im znači dolazak bogoslova i boravak s njima.
NISMO ZAHVALNI BOGU I ZABORAVLJAMO NAPUŠTENE
"Krenuvši na praktikum, uvidio sam kako Caritas djeluje puno šire od onoga što sam mislio brinući se za brojnu djecu i mlade, bolesne i napuštene", kaže Ivan za kojega je ovo volontersko iskustvo jedan od značajnijih događaja u životu. "U meni se razvio osjećaj brige i empatije za marginalizirane, ranjive, odbačene, u društvu često nevidljive. Provođenje vremena s korisnicima Caritasovih kuća, posvijestilo mi je kako ja u svom životu, koji nije obilježen patnjom i križevima kakvog nose pojedini korisnici, počesto zaboravljam zahvaljivati Bogu na svim njegovim darovima koje mi je dao. Također, uvidio sam kako u svom blagostanju zaboravljamo na one napuštene. Ovaj praktikum je za mene bilo povlašteno vrijeme koje mi je omogućilo da postanem zahvalan za sve primljene darove i da se otvorim prema onima koje sam često prije zanemarivao i izbjegavao. Beskućnike koje susrećem u gradu počinjem doživljavati drugačije. Bolje rečeno, počinjem ih prije svega uopće doživljavati. Ne bojim se prići im, sjesti s njima i osim materijalne pomoći koju bi im inače dao, potrudim se dati im i dio svoga vremena i pažnje. Ne sramim se pozdraviti ih na cesti ili im pružiti osmijeh jer sam uvidio koliko čovjeku treba čovjek."
NIJE POTREBNO RADITI NIŠTA IZVANREDNO
"Vidio sam koliko ne treba neke izvanredne stvari govoriti ili napraviti, već je dovoljno samo biti tamo, pristupiti prijateljski i raditi one svakidašnje stvari koje se već tamo rade", zaključio je o karitativnom radu drugi Ivan iz svojega iskustva socijalno-karitativnog praktikuma.
BOGA ĆE GLEDATI OČI U OČI
"Na početku akademske godine kada smo se pripremali za praktikum kroz upoznavanje i svrhu rada samoga Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, radovalo me što mogu raditi s ljudima koji u sebi nose razne probleme, bilo to psihičke ili fizičke i tako samoga sebe nadograđivati. Ali kroz odlaske u te zajednice vidio sam da i nije to baš lako. Koliko samo snage, strpljivosti i ljubavi trebaju imati djelatnici", piše u svojem osvrtu na bogat i plodonosan praktikum treći Ivan, zahvaljujući Caritasu koji mu je omogućio doživjeti osjećaj ljubavi za svakoga, prisjećajući se susreta s Caritasovim korisnicima. "Njihov zagrljaj i pokoji osmijeh nadomjestili su moja nerealna očekivanja."
"Socijalno-karitativni praktikum bogoslovima omogućava upoznati bogatstvo djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije te snažno utječe na cjelovitu izgradnju bogoslova. Susret s voditeljima i djelatnicima ustanova, s volonterima i s korisnicima pruža priliku za razvijanje pastoralne ljubavi prema svakom čovjeku. Osim toga, iskustvo praktikuma razvija svijest o karitativnom djelovanju kao dijelu suvremenog pastorala. Zato je važno da bogoslovi kao dio izgradnje imaju ovakvu vrstu praktikuma", ustvrdio je odgojitelj vlč. Toni Potrebić, koji je koordinirao odlaske bogoslova na praktikum.
Caritas Zagrebačke nadbiskupije